Juan Ramón Jiménez

Datoteka:Juan Ramón Jiménez.jpg

Juan Ramón Jiménez, portret Joaquína Sorolle

Juan Ramón Jiménez Mantecón (Moguer, Andaluzija, 24. prosinca 1881. - San Juan, Portoriko, 29. svibnja 1958.) je španjolski književnik (liričar) i nobelovac.

Jimenez je započeo pisati kao petnaestogodišnjak te je svoju prvu knjigu objavio s 19 godina. Obrazovao se na Jezuitskoj akademiji pokraj Cadiza te je nakratko studirao pravo na Sveučilištu u Sevilli. Radio je dvadesetak godina kao urednik mnogobrojnih časopisa i prevodio. Bolovao je od depresije.

Smatran je predstavnikom modernizma i jednim od pjesnika Generacije '98. Njegov rad se tijekom godina mijenja i pomalo udaljava od modernizma. Poznat je po tome što je zastupao i kultivirao tzv. čistu poeziju (španjolski poesía pura)

Nakon što je izbio, Španjolski građanski rat, a on se protivio frankizmu, żivio je u egzilu na Kubi da bi se 1946. našao drugi dom u u San Juanu, Portoriko, u kojem je 1958. i umro.

Bibliografija (prva izdanja na španjolskom jeziku)

• Almas de violeta, 1900
• Ninfeas, 1900
• Rimas, 1902
• Arias tristes, 1903
• Jardines lejanos, 1904
• Elejias puras, 1908
• Elejias intermedias, 1909
• Las hojas verdes, 1909
• Elejias lamentables, 1910
• Baladas de primavera, 1910
• La soledad sonora, 1911
• Pastorales, 1911
• Poemas majicos y dolientes, 1911
• Melancolìa, 1912
• Laberinto, 1913
• Platero y yo, (prva verzija) 1914
• Estio, 1916
• Sonetos espirituales, 1917
• Diario de un poeta reciencasado, 1917
• Platero y yo, 1917
• Eternidades, 1918
• Piedra y cielo, 1919
• Segunda antolojia poética, 1922
• Poesia, 1923
• Belleza, 1923
• Cancìon, 1936
• Voces de mi copla, 1945
• La estacion total, 1946
• Romances de Coral Gables, 1948
• Animal de fondo, 1949

Vidi još

• Nobelova Nagrada JRJiménez
• es: poesía pura