Prijeđi na sadržaj

Tomislav Jonjić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nagrada, sitn.
mNema sažetka uređivanja
 
(Nije prikazano 15 međuinačica 10 suradnika)
Redak 2: Redak 2:


== Životopis ==
== Životopis ==
Tomislav Jonjić rođen je 1965. godine u Imotskom. Osnovnu školu polazio je u više škola na području Imotske krajine, a srednju školu završio je [[1983.]] godine u Imotskome.<ref name="crosbi">Tomislav Jonjić, [https://www.bib.irb.hr/1119473 ''Sateliti, lakaji & janjičari''], Bilješka o piscu, Naklada Trpimir d.o.o., Zagreb, 2021., ISBN 978-953-8220-06-7, str. 383., pristupljeno 20. prosinca 2022.</ref> Završio je [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]]. Studirao je od listopada [[1984.]] do lipnja [[1988.]] godine kada je diplomirao, a doktorirao je suvremenu povijest u lipnju [[2015.]] godine.<ref name="crosbi"/> Sudionik je Domovinskog rata [[1991.]]-[[1992.]], od kraja 1992. do kraja [[1995.]] godine ugovorni je diplomat u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bernu (Švicarska), a potom nepune dvije godine savjetnik za međunarodne odnose u Uredu za međunarodne odnose Ministarstva unutarnjih poslova (1995.-1997.).<ref name="crosbi"/> Kao glavni branitelj sudjelovao u dva postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ - ICTY) u [[Hag]]u,<ref name="crosbi"/> te pred Sudom Bosne i Hercegovine. Pred hrvatskim sudovima branio je više hrvatskih branitelja.
Tomislav Jonjić rođen je 1965. godine u Imotskom. Završio je [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]], a doktorirao je suvremenu povijest. Kao branitelj sudjelovao u dva postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ - ICTY), te pred Sudom Bosne i Hercegovine. Pred hrvatskim sudovima branio je više hrvatskih branitelja. Objavio šest knjiga, od kojih su četiri znanstvene monografije te uredio petnaestak knjiga drugih autora. U raznim časopisima i zbornicima objavio više od pedeset znanstvenih i stručnih članaka s područja hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, prava, književnosti i sociologije, te više desetaka znanstveno-popularnih tekstova. Pored bibliografije navedene na CROSBI-ju (Hrvatska znanstvena bibliografija), objavio i više od tisuću publicističkih i novinskih tekstova u raznim publikacijama. Član uredništva više političkih i stručnih časopisa, a od siječnja [[1997.]] do [[2012.|2020.]] godine, s kraćim prekidom, uređuje ''[[Politički zatvorenik (novine)|Politički zatvorenik]]'', časopis [[Hrvatsko društvo političkih zatvorenika|Hrvatskog društva političkih zatvorenika]].

Objavljuje od [[1990.]] godine.<ref name="crosbi"/> Objavio je više knjiga, od kojih su četiri znanstvene monografije, te uredio petnaestak knjiga drugih autora. U raznim časopisima i zbornicima objavio više od pedeset znanstvenih i stručnih članaka s područja hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, prava, književnosti i sociologije, te više desetaka znanstveno-popularnih tekstova. Osim bibliografije navedene na CROSBI-ju ([[Hrvatska znanstvena bibliografija]]), objavio je i više od tisuću publicističkih i novinskih tekstova u raznim publikacijama. Član uredništva više političkih i stručnih časopisa, a od siječnja [[1997.]] do [[2020.]] godine, s kraćim prijekidom, uređivao je ''[[Politički zatvorenik (novine)|Politički zatvorenik]]'', časopis [[Hrvatsko društvo političkih zatvorenika|Hrvatskog društva političkih zatvorenika]]. Redoviti je član [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].<ref>[https://www.matica.hr/kolo/287/popis-clanova-matice-hrvatske-19923/ ''Matica hrvatska 2003. Popis članova Matice hrvatske''], ''[[Kolo (časopis)|Kolo]]'', broj 4, 2002., pristupljeno 20. prosinca 2022.</ref>{{fusg|1}}


== Politička djelatnost ==
== Politička djelatnost ==
Od [[2017.]] godine i osnutka do srpnja [[2019.]] godine bio je članom stranke [[Neovisni za Hrvatsku]], te članom Predsjedništva iste, čija je predsjednica [[Bruna Esih]], a politički tajnik bio je [[Zlatko Hasanbegović]]. Nakon razlaza s predsjednicom stranke Brunom Esih [[Zlatko Hasanbegović]] je u srpnju [[2019.]] godine s većinom članova predsjedništva napustio tu stranku i osnovao stranku [[Blok za Hrvatsku]]<ref>[https://vijesti.hrt.hr/557168/osnivacka-skupstina-stranke-blok-za-hrvatsku Hasanbegović predstavio "Blok za Hrvatsku"], vijesti.hrt.hr, 9. studenoga 2019., pristupljeno 9. srpnjaa 2020.</ref> u čije je predsjedništvo ušao i Tomislav Jonjić koji je i predsjednik stranačkoga kluba u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.
Od [[2017.]] godine i osnutka do srpnja [[2019.]] godine bio je članom stranke [[Neovisni za Hrvatsku]], te članom Predsjedništva iste, čija je predsjednica [[Bruna Esih]], a politički tajnik bio je [[Zlatko Hasanbegović]]. Nakon razlaza s predsjednicom stranke Brunom Esih [[Zlatko Hasanbegović]] je u srpnju [[2019.]] godine s većinom članova predsjedništva napustio tu stranku i osnovao stranku [[Blok za Hrvatsku]]<ref>[https://vijesti.hrt.hr/557168/osnivacka-skupstina-stranke-blok-za-hrvatsku Hasanbegović predstavio "Blok za Hrvatsku"], vijesti.hrt.hr, 9. studenoga 2019., pristupljeno 9. srpnja 2020.</ref> u čije je predsjedništvo ušao i Tomislav Jonjić koji je bio i predsjednik stranačkoga kluba u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Prije lokalnih izbora [[2021.]] godine napustio je Blok za Hrvatsku, ''"zbog različitih pogleda na nacionalno-politička pitanja, elementarnu etiku i zakonitost"''.<ref>bl, [https://direktno.hr/domovina/jonjic-napustio-blok-hrvatsku-ujedinjenje-s-dp-om-nije-izraz-snage-nego-izraz-nemoci-243495/ ''Jonjić napustio Blok za Hrvatsku: 'Ujedinjenje s DP-om nije izraz snage, nego je izraz nemoći'''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221220071119/https://direktno.hr/domovina/jonjic-napustio-blok-hrvatsku-ujedinjenje-s-dp-om-nije-izraz-snage-nego-izraz-nemoci-243495/ |date=20. prosinca 2022. }}, direktno.hr, 6. rujna 2021., pristupljeno 20. prosinca 2022.</ref> U veljači [[2024.]] pristupa [[Hrvatska stranka prava|HSP]]-u a u svibnju iste godine objavljuje kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske.<ref>{{Citiranje novina|last=Stjepan Balent|date=2024-07-17|title=PREDSJEDNIČKI KANDIDAT Tomislav Jonjić: Milanović uživa u uništavanju, bilanca njegova mandata je katastrofalna|language=hr|publisher=Nacional|url=https://www.nacional.hr/predsjednicki-kandidat-tomislav-jonjic-milanovic-uziva-u-unistavanju-bilanca-njegova-mandata-je-katastrofalna/|access-date=2024-09-01}}</ref>


== Djela ==
== Djela ==
Redak 15: Redak 17:
* ''Antun Gustav Matoš: pod Starčevićevim barjakom'', [[AGM]], Zagreb, 2019.
* ''Antun Gustav Matoš: pod Starčevićevim barjakom'', [[AGM]], Zagreb, 2019.
* ''Ivo Pilar: pisac, političar, ideolog (1898. – 1918.)'', AGM, Zagreb, 2020.
* ''Ivo Pilar: pisac, političar, ideolog (1898. – 1918.)'', AGM, Zagreb, 2020.
* ''Hrvatska kronika. Minijature o hrvatskoj politici 1996.-2020''., Naklada Trpimir, Zagreb, 2020.
* ''Sto knjiga i jedan film'', Naklada Trpimir, Zagreb, 2020.
* ''Trgovci hrvatskim kožama. Polemike o nacionalnoj povijesti XX. stoljeća'', Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.
* ''Sateliti, lakaji & janjičari'', Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.
* ''Dnevnik čitanja. Ulomci za povijest plemenite vještine proizvodnje neprijatelja'', Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.<ref>[https://www.bib.irb.hr/1124575 Pregled bibliografske jedinice broj: 1124575 Dnevnik čitanja. Ulomci za povijest plemenite vještine proizvodnje neprijatelja], bib.irb.hr, pristupljeno 20. prosinca 2022.</ref>


== Nagrade ==
== Nagrade ==
* [[2020.]]: [[Nagrada Ljubica Štefan]].<ref>[http://web.archive.org/web/20211228182145/https://narod.hr/wp-content/uploads/2021/05/01-07-05.pdf ''Uz 26. obljetnicu Hrvatskoga slova dodijeljene nagrade "Dubravko Horvatić" i "Ljubica Štefan" za 2020.''], ''Hrvatsko slovo'' 7. svibnja 2021.</ref>
* [[2020.]]: [[Nagrada Ljubica Štefan]].<ref>[https://web.archive.org/web/20211228182145/https://narod.hr/wp-content/uploads/2021/05/01-07-05.pdf ''Uz 26. obljetnicu Hrvatskoga slova dodijeljene nagrade "Dubravko Horvatić" i "Ljubica Štefan" za 2020.''], ''Hrvatsko slovo'' 7. svibnja 2021.</ref>

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}''Članak 13. Članovi su Matice hrvatske redoviti i počasni. Tradicionalni naziv redovitog člana Matice hrvatske je član radnik.''<ref>[https://www.matica.hr/omatici/Pravila%20Matice%20hrvatske/ ''Pravila Matice hrvatske''], matica.hr, pristupljeno 20. prosinca 2022.</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Posljednja izmjena od 1. rujna 2024. u 10:47

Tomislav Jonjić, (Imotski, 19. svibnja 1965.), hrvatski je odvjetnik, diplomat, publicist, povjesničar i političar.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Tomislav Jonjić rođen je 1965. godine u Imotskom. Osnovnu školu polazio je u više škola na području Imotske krajine, a srednju školu završio je 1983. godine u Imotskome.[1] Završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Studirao je od listopada 1984. do lipnja 1988. godine kada je diplomirao, a doktorirao je suvremenu povijest u lipnju 2015. godine.[1] Sudionik je Domovinskog rata 1991.-1992., od kraja 1992. do kraja 1995. godine ugovorni je diplomat u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bernu (Švicarska), a potom nepune dvije godine savjetnik za međunarodne odnose u Uredu za međunarodne odnose Ministarstva unutarnjih poslova (1995.-1997.).[1] Kao glavni branitelj sudjelovao u dva postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ - ICTY) u Hagu,[1] te pred Sudom Bosne i Hercegovine. Pred hrvatskim sudovima branio je više hrvatskih branitelja.

Objavljuje od 1990. godine.[1] Objavio je više knjiga, od kojih su četiri znanstvene monografije, te uredio petnaestak knjiga drugih autora. U raznim časopisima i zbornicima objavio više od pedeset znanstvenih i stručnih članaka s područja hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, prava, književnosti i sociologije, te više desetaka znanstveno-popularnih tekstova. Osim bibliografije navedene na CROSBI-ju (Hrvatska znanstvena bibliografija), objavio je i više od tisuću publicističkih i novinskih tekstova u raznim publikacijama. Član uredništva više političkih i stručnih časopisa, a od siječnja 1997. do 2020. godine, s kraćim prijekidom, uređivao je Politički zatvorenik, časopis Hrvatskog društva političkih zatvorenika. Redoviti je član Matice hrvatske.[2] 1

Politička djelatnost

[uredi | uredi kôd]

Od 2017. godine i osnutka do srpnja 2019. godine bio je članom stranke Neovisni za Hrvatsku, te članom Predsjedništva iste, čija je predsjednica Bruna Esih, a politički tajnik bio je Zlatko Hasanbegović. Nakon razlaza s predsjednicom stranke Brunom Esih Zlatko Hasanbegović je u srpnju 2019. godine s većinom članova predsjedništva napustio tu stranku i osnovao stranku Blok za Hrvatsku[3] u čije je predsjedništvo ušao i Tomislav Jonjić koji je bio i predsjednik stranačkoga kluba u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Prije lokalnih izbora 2021. godine napustio je Blok za Hrvatsku, "zbog različitih pogleda na nacionalno-politička pitanja, elementarnu etiku i zakonitost".[4] U veljači 2024. pristupa HSP-u a u svibnju iste godine objavljuje kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske.[5]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Hrvatska vanjska politika: 1939. – 1942., Libar, Zagreb, 2000.
  • Hrvatska povijest, Naklada Bošković, Split, 2002. (2. izd. 2002.) (suautori: Antun Dabinović, Rudolf Horvat, Lovre Katić, Ivan Mužić Slavko Pavičić i Franjo Perše)
  • Hrvatski nacionalizam i europske integracije, Naklada Trpimir, Zagreb, 2008.
  • Nekoji nazori i zapovijedi sv. otaca papa glede nepravednog proganjanja Izraelićana, Naklada Trpimir, Zagreb, 2010. (pisac predgovora i urednik)
  • Iz korespondencije dr. Mile Budaka (1907. – 1944.), Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 2012. (suautor Stjepan Matković).[6]
  • Antun Gustav Matoš: pod Starčevićevim barjakom, AGM, Zagreb, 2019.
  • Ivo Pilar: pisac, političar, ideolog (1898. – 1918.), AGM, Zagreb, 2020.
  • Hrvatska kronika. Minijature o hrvatskoj politici 1996.-2020., Naklada Trpimir, Zagreb, 2020.
  • Sto knjiga i jedan film, Naklada Trpimir, Zagreb, 2020.
  • Trgovci hrvatskim kožama. Polemike o nacionalnoj povijesti XX. stoljeća, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.
  • Sateliti, lakaji & janjičari, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.
  • Dnevnik čitanja. Ulomci za povijest plemenite vještine proizvodnje neprijatelja, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.[7]

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 Članak 13. Članovi su Matice hrvatske redoviti i počasni. Tradicionalni naziv redovitog člana Matice hrvatske je član radnik.[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e Tomislav Jonjić, Sateliti, lakaji & janjičari, Bilješka o piscu, Naklada Trpimir d.o.o., Zagreb, 2021., ISBN 978-953-8220-06-7, str. 383., pristupljeno 20. prosinca 2022.
  2. Matica hrvatska 2003. Popis članova Matice hrvatske, Kolo, broj 4, 2002., pristupljeno 20. prosinca 2022.
  3. Hasanbegović predstavio "Blok za Hrvatsku", vijesti.hrt.hr, 9. studenoga 2019., pristupljeno 9. srpnja 2020.
  4. bl, Jonjić napustio Blok za Hrvatsku: 'Ujedinjenje s DP-om nije izraz snage, nego je izraz nemoći'Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. prosinca 2022. (Wayback Machine), direktno.hr, 6. rujna 2021., pristupljeno 20. prosinca 2022.
  5. Stjepan Balent. 17. srpnja 2024. PREDSJEDNIČKI KANDIDAT Tomislav Jonjić: Milanović uživa u uništavanju, bilanca njegova mandata je katastrofalna. Nacional. Pristupljeno 1. rujna 2024.
  6. Hrvatska znanstvena bibliografija: Stjepan Matković, pristupljeno 26. prosinca 2014.
  7. Pregled bibliografske jedinice broj: 1124575 Dnevnik čitanja. Ulomci za povijest plemenite vještine proizvodnje neprijatelja, bib.irb.hr, pristupljeno 20. prosinca 2022.
  8. Uz 26. obljetnicu Hrvatskoga slova dodijeljene nagrade "Dubravko Horvatić" i "Ljubica Štefan" za 2020., Hrvatsko slovo 7. svibnja 2021.
  9. Pravila Matice hrvatske, matica.hr, pristupljeno 20. prosinca 2022.