Tomislav Jonjić: razlika između inačica
Nagrada, sitn. |
mNema sažetka uređivanja |
||
(Nije prikazano 15 međuinačica 10 suradnika) | |||
Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Tomislav Jonjić rođen je 1965. godine u Imotskom. Osnovnu školu polazio je u više škola na području Imotske krajine, a srednju školu završio je [[1983.]] godine u Imotskome.<ref name="crosbi">Tomislav Jonjić, [https://www.bib.irb.hr/1119473 ''Sateliti, lakaji & janjičari''], Bilješka o piscu, Naklada Trpimir d.o.o., Zagreb, 2021., ISBN 978-953-8220-06-7, str. 383., pristupljeno 20. prosinca 2022.</ref> Završio je [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]]. Studirao je od listopada [[1984.]] do lipnja [[1988.]] godine kada je diplomirao, a doktorirao je suvremenu povijest u lipnju [[2015.]] godine.<ref name="crosbi"/> Sudionik je Domovinskog rata [[1991.]]-[[1992.]], od kraja 1992. do kraja [[1995.]] godine ugovorni je diplomat u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bernu (Švicarska), a potom nepune dvije godine savjetnik za međunarodne odnose u Uredu za međunarodne odnose Ministarstva unutarnjih poslova (1995.-1997.).<ref name="crosbi"/> Kao glavni branitelj sudjelovao u dva postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ - ICTY) u [[Hag]]u,<ref name="crosbi"/> te pred Sudom Bosne i Hercegovine. Pred hrvatskim sudovima branio je više hrvatskih branitelja. |
|||
⚫ | |||
⚫ | Objavljuje od [[1990.]] godine.<ref name="crosbi"/> Objavio je više knjiga, od kojih su četiri znanstvene monografije, te uredio petnaestak knjiga drugih autora. U raznim časopisima i zbornicima objavio više od pedeset znanstvenih i stručnih članaka s područja hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, prava, književnosti i sociologije, te više desetaka znanstveno-popularnih tekstova. Osim bibliografije navedene na CROSBI-ju ([[Hrvatska znanstvena bibliografija]]), objavio je i više od tisuću publicističkih i novinskih tekstova u raznim publikacijama. Član uredništva više političkih i stručnih časopisa, a od siječnja [[1997.]] do [[2020.]] godine, s kraćim prijekidom, uređivao je ''[[Politički zatvorenik (novine)|Politički zatvorenik]]'', časopis [[Hrvatsko društvo političkih zatvorenika|Hrvatskog društva političkih zatvorenika]]. Redoviti je član [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].<ref>[https://www.matica.hr/kolo/287/popis-clanova-matice-hrvatske-19923/ ''Matica hrvatska 2003. Popis članova Matice hrvatske''], ''[[Kolo (časopis)|Kolo]]'', broj 4, 2002., pristupljeno 20. prosinca 2022.</ref>{{fusg|1}} |
||
== Politička djelatnost == |
== Politička djelatnost == |
||
Od [[2017.]] godine i osnutka do srpnja [[2019.]] godine bio je članom stranke [[Neovisni za Hrvatsku]], te članom Predsjedništva iste, čija je predsjednica [[Bruna Esih]], a politički tajnik bio je [[Zlatko Hasanbegović]]. Nakon razlaza s predsjednicom stranke Brunom Esih [[Zlatko Hasanbegović]] je u srpnju [[2019.]] godine s većinom članova predsjedništva napustio tu stranku i osnovao stranku [[Blok za Hrvatsku]]<ref>[https://vijesti.hrt.hr/557168/osnivacka-skupstina-stranke-blok-za-hrvatsku Hasanbegović predstavio "Blok za Hrvatsku"], vijesti.hrt.hr, 9. studenoga 2019., pristupljeno 9. |
Od [[2017.]] godine i osnutka do srpnja [[2019.]] godine bio je članom stranke [[Neovisni za Hrvatsku]], te članom Predsjedništva iste, čija je predsjednica [[Bruna Esih]], a politički tajnik bio je [[Zlatko Hasanbegović]]. Nakon razlaza s predsjednicom stranke Brunom Esih [[Zlatko Hasanbegović]] je u srpnju [[2019.]] godine s većinom članova predsjedništva napustio tu stranku i osnovao stranku [[Blok za Hrvatsku]]<ref>[https://vijesti.hrt.hr/557168/osnivacka-skupstina-stranke-blok-za-hrvatsku Hasanbegović predstavio "Blok za Hrvatsku"], vijesti.hrt.hr, 9. studenoga 2019., pristupljeno 9. srpnja 2020.</ref> u čije je predsjedništvo ušao i Tomislav Jonjić koji je bio i predsjednik stranačkoga kluba u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Prije lokalnih izbora [[2021.]] godine napustio je Blok za Hrvatsku, ''"zbog različitih pogleda na nacionalno-politička pitanja, elementarnu etiku i zakonitost"''.<ref>bl, [https://direktno.hr/domovina/jonjic-napustio-blok-hrvatsku-ujedinjenje-s-dp-om-nije-izraz-snage-nego-izraz-nemoci-243495/ ''Jonjić napustio Blok za Hrvatsku: 'Ujedinjenje s DP-om nije izraz snage, nego je izraz nemoći'''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221220071119/https://direktno.hr/domovina/jonjic-napustio-blok-hrvatsku-ujedinjenje-s-dp-om-nije-izraz-snage-nego-izraz-nemoci-243495/ |date=20. prosinca 2022. }}, direktno.hr, 6. rujna 2021., pristupljeno 20. prosinca 2022.</ref> U veljači [[2024.]] pristupa [[Hrvatska stranka prava|HSP]]-u a u svibnju iste godine objavljuje kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske.<ref>{{Citiranje novina|last=Stjepan Balent|date=2024-07-17|title=PREDSJEDNIČKI KANDIDAT Tomislav Jonjić: Milanović uživa u uništavanju, bilanca njegova mandata je katastrofalna|language=hr|publisher=Nacional|url=https://www.nacional.hr/predsjednicki-kandidat-tomislav-jonjic-milanovic-uziva-u-unistavanju-bilanca-njegova-mandata-je-katastrofalna/|access-date=2024-09-01}}</ref> |
||
== Djela == |
== Djela == |
||
Redak 15: | Redak 17: | ||
* ''Antun Gustav Matoš: pod Starčevićevim barjakom'', [[AGM]], Zagreb, 2019. |
* ''Antun Gustav Matoš: pod Starčevićevim barjakom'', [[AGM]], Zagreb, 2019. |
||
* ''Ivo Pilar: pisac, političar, ideolog (1898. – 1918.)'', AGM, Zagreb, 2020. |
* ''Ivo Pilar: pisac, političar, ideolog (1898. – 1918.)'', AGM, Zagreb, 2020. |
||
* ''Hrvatska kronika. Minijature o hrvatskoj politici 1996.-2020''., Naklada Trpimir, Zagreb, 2020. |
|||
* ''Sto knjiga i jedan film'', Naklada Trpimir, Zagreb, 2020. |
|||
* ''Trgovci hrvatskim kožama. Polemike o nacionalnoj povijesti XX. stoljeća'', Naklada Trpimir, Zagreb, 2021. |
|||
* ''Sateliti, lakaji & janjičari'', Naklada Trpimir, Zagreb, 2021. |
|||
* ''Dnevnik čitanja. Ulomci za povijest plemenite vještine proizvodnje neprijatelja'', Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.<ref>[https://www.bib.irb.hr/1124575 Pregled bibliografske jedinice broj: 1124575 Dnevnik čitanja. Ulomci za povijest plemenite vještine proizvodnje neprijatelja], bib.irb.hr, pristupljeno 20. prosinca 2022.</ref> |
|||
== Nagrade == |
== Nagrade == |
||
* [[2020.]]: [[Nagrada Ljubica Štefan]].<ref>[ |
* [[2020.]]: [[Nagrada Ljubica Štefan]].<ref>[https://web.archive.org/web/20211228182145/https://narod.hr/wp-content/uploads/2021/05/01-07-05.pdf ''Uz 26. obljetnicu Hrvatskoga slova dodijeljene nagrade "Dubravko Horvatić" i "Ljubica Štefan" za 2020.''], ''Hrvatsko slovo'' 7. svibnja 2021.</ref> |
||
== Bilješke == |
|||
#{{fusd|1}}''Članak 13. Članovi su Matice hrvatske redoviti i počasni. Tradicionalni naziv redovitog člana Matice hrvatske je član radnik.''<ref>[https://www.matica.hr/omatici/Pravila%20Matice%20hrvatske/ ''Pravila Matice hrvatske''], matica.hr, pristupljeno 20. prosinca 2022.</ref> |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
Posljednja izmjena od 1. rujna 2024. u 10:47
Tomislav Jonjić, (Imotski, 19. svibnja 1965.), hrvatski je odvjetnik, diplomat, publicist, povjesničar i političar.
Tomislav Jonjić rođen je 1965. godine u Imotskom. Osnovnu školu polazio je u više škola na području Imotske krajine, a srednju školu završio je 1983. godine u Imotskome.[1] Završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Studirao je od listopada 1984. do lipnja 1988. godine kada je diplomirao, a doktorirao je suvremenu povijest u lipnju 2015. godine.[1] Sudionik je Domovinskog rata 1991.-1992., od kraja 1992. do kraja 1995. godine ugovorni je diplomat u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bernu (Švicarska), a potom nepune dvije godine savjetnik za međunarodne odnose u Uredu za međunarodne odnose Ministarstva unutarnjih poslova (1995.-1997.).[1] Kao glavni branitelj sudjelovao u dva postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ - ICTY) u Hagu,[1] te pred Sudom Bosne i Hercegovine. Pred hrvatskim sudovima branio je više hrvatskih branitelja.
Objavljuje od 1990. godine.[1] Objavio je više knjiga, od kojih su četiri znanstvene monografije, te uredio petnaestak knjiga drugih autora. U raznim časopisima i zbornicima objavio više od pedeset znanstvenih i stručnih članaka s područja hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, prava, književnosti i sociologije, te više desetaka znanstveno-popularnih tekstova. Osim bibliografije navedene na CROSBI-ju (Hrvatska znanstvena bibliografija), objavio je i više od tisuću publicističkih i novinskih tekstova u raznim publikacijama. Član uredništva više političkih i stručnih časopisa, a od siječnja 1997. do 2020. godine, s kraćim prijekidom, uređivao je Politički zatvorenik, časopis Hrvatskog društva političkih zatvorenika. Redoviti je član Matice hrvatske.[2] ↓1
Od 2017. godine i osnutka do srpnja 2019. godine bio je članom stranke Neovisni za Hrvatsku, te članom Predsjedništva iste, čija je predsjednica Bruna Esih, a politički tajnik bio je Zlatko Hasanbegović. Nakon razlaza s predsjednicom stranke Brunom Esih Zlatko Hasanbegović je u srpnju 2019. godine s većinom članova predsjedništva napustio tu stranku i osnovao stranku Blok za Hrvatsku[3] u čije je predsjedništvo ušao i Tomislav Jonjić koji je bio i predsjednik stranačkoga kluba u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Prije lokalnih izbora 2021. godine napustio je Blok za Hrvatsku, "zbog različitih pogleda na nacionalno-politička pitanja, elementarnu etiku i zakonitost".[4] U veljači 2024. pristupa HSP-u a u svibnju iste godine objavljuje kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske.[5]
- Hrvatska vanjska politika: 1939. – 1942., Libar, Zagreb, 2000.
- Hrvatska povijest, Naklada Bošković, Split, 2002. (2. izd. 2002.) (suautori: Antun Dabinović, Rudolf Horvat, Lovre Katić, Ivan Mužić Slavko Pavičić i Franjo Perše)
- Hrvatski nacionalizam i europske integracije, Naklada Trpimir, Zagreb, 2008.
- Nekoji nazori i zapovijedi sv. otaca papa glede nepravednog proganjanja Izraelićana, Naklada Trpimir, Zagreb, 2010. (pisac predgovora i urednik)
- Iz korespondencije dr. Mile Budaka (1907. – 1944.), Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 2012. (suautor Stjepan Matković).[6]
- Antun Gustav Matoš: pod Starčevićevim barjakom, AGM, Zagreb, 2019.
- Ivo Pilar: pisac, političar, ideolog (1898. – 1918.), AGM, Zagreb, 2020.
- Hrvatska kronika. Minijature o hrvatskoj politici 1996.-2020., Naklada Trpimir, Zagreb, 2020.
- Sto knjiga i jedan film, Naklada Trpimir, Zagreb, 2020.
- Trgovci hrvatskim kožama. Polemike o nacionalnoj povijesti XX. stoljeća, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.
- Sateliti, lakaji & janjičari, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.
- Dnevnik čitanja. Ulomci za povijest plemenite vještine proizvodnje neprijatelja, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.[7]
- ↑1 Članak 13. Članovi su Matice hrvatske redoviti i počasni. Tradicionalni naziv redovitog člana Matice hrvatske je član radnik.[9]
- ↑ a b c d e Tomislav Jonjić, Sateliti, lakaji & janjičari, Bilješka o piscu, Naklada Trpimir d.o.o., Zagreb, 2021., ISBN 978-953-8220-06-7, str. 383., pristupljeno 20. prosinca 2022.
- ↑ Matica hrvatska 2003. Popis članova Matice hrvatske, Kolo, broj 4, 2002., pristupljeno 20. prosinca 2022.
- ↑ Hasanbegović predstavio "Blok za Hrvatsku", vijesti.hrt.hr, 9. studenoga 2019., pristupljeno 9. srpnja 2020.
- ↑ bl, Jonjić napustio Blok za Hrvatsku: 'Ujedinjenje s DP-om nije izraz snage, nego je izraz nemoći' Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. prosinca 2022. (Wayback Machine), direktno.hr, 6. rujna 2021., pristupljeno 20. prosinca 2022.
- ↑ Stjepan Balent. 17. srpnja 2024. PREDSJEDNIČKI KANDIDAT Tomislav Jonjić: Milanović uživa u uništavanju, bilanca njegova mandata je katastrofalna. Nacional. Pristupljeno 1. rujna 2024.
- ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija: Stjepan Matković, pristupljeno 26. prosinca 2014.
- ↑ Pregled bibliografske jedinice broj: 1124575 Dnevnik čitanja. Ulomci za povijest plemenite vještine proizvodnje neprijatelja, bib.irb.hr, pristupljeno 20. prosinca 2022.
- ↑ Uz 26. obljetnicu Hrvatskoga slova dodijeljene nagrade "Dubravko Horvatić" i "Ljubica Štefan" za 2020., Hrvatsko slovo 7. svibnja 2021.
- ↑ Pravila Matice hrvatske, matica.hr, pristupljeno 20. prosinca 2022.