Vidi kôd stranice Piet Mondrian

{{izdvojeni članak|svibanj 2008.}}
{{Likovni umjetnik
|ime =Piet Mondrian
|period = [[neoplasticizam]]
|slika =Piet Mondrian 2.jpg
|veličina =250px
|opis = 
|rođenje = [[7. ožujka]] [[1872.]]<br>[[Amersfoort]], [[Nizozemska]]
|smrt =[[1. veljače]] [[1944.]]<br>[[New York]], [[SAD]]
|nacionalnost = 
|vrsta = [[slikarstvo]]
|praksa = [[Rijksakademie]]
|utjecao = 
|utjecali = [[Theo van Doesburg]]
|djela = ''[[Mlin na suncu: Mlin Winkel]]''<br>''[[Sivo drvo]]''<br>''[[Ovalna kompozicija: Slika III]]''<br>''Autoporret''<br>''[[Kompozicija s crvenom, plavom i žutom]]''<br>''[[Victory Boogie Woogie]]''<br>''[[Broadway Boogie Woogie]]''
|potpis =Mondrian Signatur.svg
}}
'''Pieter Cornelis (Piet) Mondriaan''', od [[1912.]] '''Mondrian''' ([[Amersfoort]], [[7. ožujka]] [[1872.]] – [[New York]], [[1. veljače]] [[1944.]]), [[Nizozemska|nizozemski]] slikar i teoretičar. Uvelike je pridonio umjetničkoj grupi ''[[De Stijl]]'' koju je osnovao [[Theo van Doesburg]]. Razvio je novi oblik apstraktne umjetnosti nazvan [[neoplasticizam]].

Studirao je od [[1892.]] na akademiji u [[Amsterdam]]u. Obuzet religioznim problemima, proučava teozofske spise i postaje član sekte. Iz ovoga razdoblja potječu platna prožeta mistikom, s motivima osamljenih kuća u dubokim tonalitetima i neobičnim osvjetljenjima.
Početak rata [[1914.]] zatekao ga je u Amsterdamu. Oko [[1915.]] napušta motiv kao ishodište; [[Ploha (likovna umjetnost)|plohu]] komponira slobodno u preglednom i smirenom ritmu obojenih kvadratnih površina obrubljenih [[raster]]om crnih [[linija (likovna umjetnost)]]. Koloristička skala reducirana je na tri osnovne [[boja|boje]]: žutu, modru i crvenu. Godine [[1917.]] jedan je od osnivača pokreta „De Stijl“ i formulira principe neoplasticizma.

U posljednjim godinama motivi njegovih slika reducirani su na minimum; konačno su njegova platna sadržavala tek nekoliko obojenih ploha na bijeloj podlozi. U platnima nastalim u [[Amerika|Americi]] nestaje karakteristična crna linija, čime je ublažen opći dojam i postignut življi i vedriji ritam plohe.

Predanost ideji i principijelna dosljednost čine Mondriana najistaknutijim apologetom apstrakcije: njegovo [[slikarstvo]], lišeno svake emocije i tragičnosti, u osnovi meditativnoga i metafizičkoga karaktera, simbol je nastojanja da se pojavnoj realnosti suprotstavi trajniji vid univerzalnog realiteta. Svojim teoretskim stavovima i metodom Mondrian je izvršio veoma velik utjecaj na slikarstvo apstraktnoga izraza; doživio je, da epigoni njegova geometrizma automatski ponavljaju obojene četvorine kao jednu od pomodnih likovnih spekulacija.

==Nizozemska (1872. – 1912.)==
[[Datoteka:Mondriaan huis Amersfoort 2.JPG|mini|lijevo|250px|Mondrianova rodna kuća u Amersfoortu koja je danas pretvorena u muzej.]]
Pieter Cornelis Mondriaan rođen je [[7. ožujka]] [[1872.]] u [[Amersfoort]]u u kalvinističkoj obitelji.<ref name="Milner, John: Mondrian, str. 8">Milner, John: ''Mondrian'', str. 8</ref> Piet je bio najstarije dijete u obitelji koja je imala još 4 sina i jednu kći. Mondrian je svoju svijest o slikarstvu dobio u obitelji jer su mu i otac i ujak bili slikari.<ref name="Milner, John: Mondrian, str. 8"/> Njegov otac Piet Cornelis bio je ravnatelj škole u Amersfoortu<ref name="Milner, John: Mondrian str. 8">Milner, John: ''Mondrian'' str. 8</ref> te je Mondrian bio okružen vjerom i očevim slikama. Obitelj se [[1880.]] preselila u [[Winterswijk]] gdje je Pietov otac dobio posao. Tu je Piet trebao postati profesor crtanja, te je dobio dvije diplome koje su ga kvalificirale za profesora. Iako se činilo da će biti učitelj, Mondrian se [[1892.]] odlučio za slikarstvo te se te iste godine preselio u [[Amsterdam]] kako bi se upisao na akademiju.<ref name="Milner, John: Mondrian str. 8"/>
[[Datoteka:Piet Mondriaan with his brothers and sister.jpg|mini|250px|Mondrian (drugi s lijeva) sa svoja 3 brata i sestrom, [[1890.]]]]
Njegove prve slike bile su [[naturalizam|naturalističke]] i [[impresionizam|impresionističke]], a teme su uglavnom bili pejzaži. Ove slike su prikazivale uglavnom vjetrenjače, mlinove, rijeke, polja i crkve. U početku su one slikane u stilu nizozemskih impresionista [[Haška škola|Haške škole]], no kasnije su slikane različitim tehnikama i metodama što označava traganje za osobnim stilom. Ove slike su u krajnjoj mjeri reprezentativne i prikazuju utjecaj raznih umjetničkih pokreta na Mondriana, uključujući i [[poentilizam]] i [[fovizam]].

Mondrian je naslikao i neke [[postimpresionizam|postimpresionističke]] slike kao što su ''[[Mlin na suncu: Mlin Winkel]]'' ([[1908.]]) i ''Pet silueta stabala uzduž Geine s Mjesecom'' ([[1907.]]/[[1908]]). Te slike danas se čuvaju u Gemeentemuseumu u [[Den Haag]]u. Još jedna slika ''Poslijepodne'' ([[1908.]]) prikazuje pejzaž koji se gotovo u cijelosti sastoji od crvene, žute i plave boje. Iako je slika u potpunosti figurativna, ona je prva slika u kojoj je Mondrian naglašavao [[primarne boje]].

Prve Mondrianove slike koje imaju naznake apstrakcije su platna nastala od [[1905.]] do [[1908.]] koje prikazuju nejasna drveća i kuće čiji odrazi u mirnoj vodi izgledaju kao [[Rorschachov test]]. Iako konačni rezultat dovodi do toga da gledatelj više naglašava formu nego sadržaj, ova djela su još uvijek figurativna i tek znanje o Mondrianovom kasnijem radu vuče gledatelja da u ovim djelima traži početak Mondrianove apstrakcije.

Mondrian se po dolasku u Amsterdam upisao na Kraljevsku akademiju. Umjetnička i literarna atmosfera u Nizozemskoj mijenjala se jako brzo još dok je Mondrian bio mladi student. Iako je Mondrian nalazio mnoge utjecaje na samoj akademiji, među važnijim utjecajima bio je onaj [[simbolizam|simbolističkog]] pjesnika [[Paul Verlaine|Paula Verlainea]] i [[martinizam|martinističkog]] pisca [[Joséphin Mérodack Péladan|Joséphina Mérodacka Péladana]]. Njih dvojica su akademiju posjetili [[1892.]] i održali niz predavanja. Sam Péladan se zalagao za ''smrt'' [[realizam (likovna umjetnost)|realizma]] u umjetnosti i promovirao je umjetnost koju je on smatrao spiritualnom, simboličnom i estetičnom.<ref>Milner, John: ''Mondrian'' str. 10</ref>

U prosincu [[1892.]] u Amsterdam je došla izložba djela [[Vincent van Gogh|Vincenta van Gogha]]. Simbolisti su prihvatili van Gogha iako je njihovo slikanje bilo potpuna antiteza Haškoj školi koja je utjecala i na van Gogha i na Mondriana. No, simbolisti su također pokazivali sve veće zanimanje za mistične i nekršćanske religije. 
[[Datoteka:Piet Mondriaan.jpg|mini|lijevo|200px|Mondrian [[1899.]]]]
Mondrian se [[1908.]] počeo zanimati za [[teozofija|teozofski]] pokret koji je na kraju [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]] pokrenula [[Helena Petrovna Blavatski]]. Blavatska je vjerovala da je moguće ostvariti bolje znanje o prirodi nego ono koje nam daju empirijski načini, a većina Mondrianovog kasnijeg rada težila je ka spiritualnom znanju. Mondrian je u svibnju [[1909.]] postao član Teozofskog društva Nizozemske.<ref>Milner, John: ''Mondrian'' str. 70</ref>

Mondrian je bio i dobar prijatelj sa slikarom [[Simon Maris|Simonom Marisom]] s kojim je [[1901.]] putovao po [[Španjolska|Španjolskoj]] i u [[Cornwall]], [[Engleska]]. Iako ta putovanja nisu proširila njegove slikarske obzore, ona su razvila mržnju prema vlastitom provincijskom životu.<ref>Milner, John: ''Mondrian'' str.21</ref> Mondrian je tijekom ovog perioda putovao i po Nizozemskoj. Godine [[1903.]] putovao je u mjesto [[Brabant]] sa svojim prijateljem Albertom van den Brielom gdje se divio poljima i ruralnom životu. Tamo se ponovo vratio [[1904.]], a ostao je godinu dana.<ref>Milner, John: ''Mondrian'' str. 35</ref> Mondrian je [[1908.]] otputovao u [[Domburg]] gdje je upoznao simbolista [[Jan Toorop|Jana Tooropa]] s kojim je tada surađivao.<ref>Milner, John: ''Mondrian'' str. 46</ref>

Mondrian je ostalo vrijeme ovog perioda proveo u proučavanju i slikanju, a njegovo slikarstvo je [[1910.]] doživjelo potpunu ekspresiju njegovog interesta u mističnu kozmologiju teozofa.

Najpoznatija slika iz ovog perioda je ''Evolucija'' ([[1910.]]/[[1911.]]). Kao i mnogi tadašnji umjetnici i Mondrian je želio [[Charles Darwin|Darwinovu]] [[Teorija evolucije|teoriju]] zamijeniti konceptom duhovnog i intelektualnog razvoja. Slika je napravljena kao triptih, no nije prihvaćena od strane kritičara koji su je smatrali ''praznom i hladnom''.<ref>Deicher, Susanne: ''Mondrian'', TASCHEN, str. 29</ref>
[[Datoteka:Simon Maris - Mondrian painting on the River Gein.JPG|mini|180px|[[Simon Maris]]: ''Mondrian slika na rijeci Gein'', [[1906.]]; 18 x 11.5 cm, Gemeentemuseum, [[Den Haag]]]]
Mondrianovo djelo nakon [[1911.]] uvelike je pod utjecajem [[kubizam|kubističke]] izložbe ''Moderne Kunstkring'' u [[Amsterdam]]u. Njegova potraga za pojednostavljivanjem vidi se u dvama verzijama slike ''Mrtva priroda s posudom za mirodije''. Prva verzija [http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_work_lg_112_9.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080317083805/http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_work_lg_112_9.html |date=17. ožujka 2008. }} iz [[1911.]] je kubistička, dok je druga [http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_work_lg_112_11.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080311063644/http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_work_lg_112_11.html |date=11. ožujka 2008. }} iz [[1912.]] pojednostavljena. Mondrian se [[20. prosinca]] [[1911.]]<ref>Milner, John: ''Mondrian'' str. 86</ref> odlučio preseliti u [[Pariz]] gdje je ostao sve do [[1914.]] kada se ponovo vratio u Nizozemsku.

==Pariz (1912. – 1914.)==

Godine [[1912.]] Mondrian se seli u [[Pariz]] i izbacuje jedno 'a' iz imena tako postavši Mondrian. Od tada je sva svoja djela potpisivao s 'Mondrian'.<ref>[http://www.inghist.nl/Onderzoek/Projecten/BWN/lemmata/bwn1/mondriaan Potpis]</ref> Pri dolasku, Mondrian se uselio u atelje u Rue du Départ 26 koja se nalazila u blizini željezničke postaje [[Montparnasse]]. Atelje je Mondrianu ostavio njegov prijatelj slikar Conrad Kikkert, a Mondrian je atelje dijelio s još jednim slikarom, Lodewijkom Schelfhoutom. U to vrijeme, Mondrian je upoznao i slikara [[Kees Van Dongen|Keesa van Dongena]], no svejedno se nije ograničio na proučavanje djela svojih nizozemskih sunarodnjaka. Pariz je u to vrijeme bio središte umjetničke revolucije, a od svih pokreta najznačajniji je bio [[kubizam]] na kojeg se Mondrian ugledao.<ref>Milner, John: ''Mondrian'', str. 88</ref> Svoje prve kubističke slike (''Evolucija'' i ''Sunce'') Mondrian je predao na izložbu na kojoj su bila djela slikara kao što su [[Pablo Picasso]] i [[Georges Braque]], no središte izložbe ipak su bila djela [[Paul Cézanne|Paula Cézannea]], kojih je bilo 28. Zanimljiva je činjenica da su Mondrianove prve kubističke slike nastale baš iz proučavanja Cézanneovih djela.<ref>Milner, John: ''Mondrian'', str. 88 - 92</ref>

Mondrian je [[1914.]] napravio temeljitu studiju kubizma.<ref>Milner, John: ''Mondrian'', str. 114</ref> No, on je još iste te godine želio postati slikar značajan kao [[Rembrandt]]. Vratio se slikanju klasičnih pejzaža i uvidio je kako neki od njih odgovaraju njegovom novom stilu.<ref>Diecher, Susanne: ''Mondrian'', TASCHEN, str. 36</ref> No, Mondrian je u Parizu proveo samo dvije godine odlučivši ga napustiti u ljeto [[1914.]] te se vratio u rodnu [[Nizozemska|Nizozemsku]].

==Nizozemska (1914. – 1919.)==
[[Datoteka:Theo van Doesburg in military service.JPG|mini|lijevo|180px|[[Theo van Doesburg]] oko [[1915.]]]]
Za razliku do kubista, Mondrian je još uvijek htio uskladiti svoje slikanje sa svojim duševnim potragama, te je [[1913.]] počeo spajati slikanje sa svojim teozofskim studijama što je označilo konačno odstranjivanje od reprezentativne umjetnosti. Zašto se Mondrian baš [[1914.]], i to na vrhuncu političke krize, vratio u Nizozemsku nije posve poznato. Vjerojatno se vratio kako bi posjetio svog bolesnog oca.<ref>Milner, John: ''Mondrian'', str. 118</ref><ref name="ReferenceA">Diecher, Susanne: Mondrian, TASCHEN, str. 45</ref> No, kako je [[28. srpnja]] započeo [[Prvi svjetski rat]], Mondrian je bio prisiljen ostati u Nizozemskoj još 5 godina. Tijekom tog perioda njegova umjetnička proizvodnja znatno je pala.

Mondrian se tada prvi put počeo zanimati za društvo, te je prvi put kupio smoking<ref name="ReferenceA"/> i naslikao se ispred jedne apstraktne slike. Mondrian se tada počeo kretati po visokim krugovima, te je polako pridobivao kritičare, koji ipak nisu toliko pričali o njegovom djelu koliko o njegovom životu.<ref name="ReferenceA"/>

Uskoro se preselio u mjesto [[Laren]], koje je bilo umjetnička kolonija još od [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]]. U početku je boravio kod svog prijatelja Jacoba van Domselaera, no često bi sam iznajmio atelje.<ref>Milner, John: ''Mondrian'', str. 125</ref> Tijekom tog perioda, slao je svoja djela na mnoge izložbe i sve je više privlačio kritičare. Godine [[1916.]] izdao je pamflet ''Novi pokret u umjetnosti'' s kojim je želio privući slikare koji su imali sličan cilj kao on. Među poznatijim slikarima bio je [[Bert van der Leck]], koji se u Laren doselio u travnju [[1916.]], čije su slike bile slične Mondrianovim jer je i on iz svojih slikao izbacivao modeliranje i perspektivu.<ref name="ReferenceB">Milner, John: ''Mondrian'', str. 129</ref> Leckovo korištenje primarnih boja uvelike je utjecalo na Mondriana.

U to vrijeme, Mondrian je upoznao filozofa i svećenika Schoenmaekersa koji je razvio teozofski pravac znan kao ''Kristozofija''. Ta teorija ujedinjuje mistične i matematičke elemente u jedno, što je Mondrianu bilo od direktne koristi.<ref name="ReferenceB"/>

Mondrianove slike iz [[1917.]] mogu se interpretirati s teozofske strane, no sam Mondrian je, pod utjecajem kubizma, shvatio da slike postoje kao nezavisni objekti. Od tada njegove slike sve više koriste geometriju i povećavaju utjecaj individualca u korištenju boje. 
[[Datoteka:Manifest I of De Stijl.JPG|mini|200px|Prvi manifest neoplasticizma, [[1918.]]]]
[[Theo van Doesburg]] je baš u to vrijeme organizirao skupinu umjetnika s baš tim ciljevima. Mondrian i Doesburg su se upoznali i uskoro postali narezdvojni. Doesbug je počeo slikati u Mondrianovom stilu, a Mondrian je svraćao kod Doesburga po savjete za raspravu o [[avangarda|avangardnom slikarstvu]] koju je pripremao.<ref name="ReferenceA"/> Tako su Doesburg i Mondrian osnovali grupu koja je znana kao ''[[De Stijl]]'' (''Stil''). Ta grupa je od [[1917.]] izdavala i istoimeni časopis u kojem je Mondrian pisao mnoge eseje u kojima je definirao taj slikarski pokret, znan kao [[neoplasticizam]]. Među glavnim idejama pokreta bila je ta da se ''priroda i intelekt, ili ženski i muški princip, negativno i pozitivno, statično i dinamično, vodoravno i okomito'' mora dovesti u ravnotežu. Tu ideju je, prema Mondrianovim zamislima, iznio sam Theo van Doesburg.<ref>Diecher, Susanne: Mondrian, TASCHEN, str. 45 i 46</ref>

Mondrian [[1916.]] slika samo jednu sliku - ''Kompoziciju''. Sliku je sam zamišljao kao crkveno pročelje, no na na toj apstraktnoj kompoziciji to je nemoguće vidjeti. Godine [[1917.]] nastaju bijele slike s kvadratima u raznim bojama i crnim linijama koje ''plutaju'' na toj bijeloj pozadini (''Kompozicija u boji A'', ''Kompozicija br. 3, s obojenim plohama 3''). Iste te godine Mondrian odustaje od povezivanja svojih uobičajenih motiva (more, drveća, crkve) s novom slikarskom formom.<ref>Diecher, Susanne: Mondrian, TASCHEN, str. 49</ref> Tijekom njegovih posljednjih godina u Nizozemskoj, nastaje jedna kompozicija s jakim bojama (''Kompozicija s rešetkom 8: Kompozicija u obliku šahovskog polja u tamnim bojama''), te romboidne kompozicije po uzoru na Thea van Doesburga.

Mondrian je [[1917.]] i [[1918.]] izdao djelo ''Nova plastika u umjetnosti'' (''De Nieuwe Beelding in de Schilderkunst''). To je bio njegov prvi ulazak u teoriju umjetnosti. No, najbolji opis tog pokreta se nalazi u pismu koje je [[1914.]] napisao H. P. Bremmeru:

{{citat|Ja konstruiram linije i kombinacije boja na ravnoj površini kako bi iskazao opću ljepoti s najvećom sviješću. Priroda (ili ona koju ja vidim) me inspirira, stavlja me, kao i svakog slikara, u emocionalno stanje u kojem jedan poriv dođe da nešto napravi, no ja žalim doći što je bliže moguće istini i svemu apstraktnom iz toga, dok ne dostignem osnovu (još uvijek vanjsku!) stvari…

''Vjerujem da je moguće da, preko vodoravnih i okomitih linija konstruiranih svjesno, ali bez kalkulacije, vođenih snažnom intuicijom i dovedenih do harmonije i ritma, ova osnovna forme ljepote, dodavanjem drugih linija i zavoja ako je potrebno, može postati umjetnina, jaka kao što je i istinita.''}}

==Pariz (1919. – 1938.)==

U ljeto [[1919.]] Mondrian se vraća u Pariz. Njegov atelje je bio zatvoren tijekom njegovog boravka u Nizozemskoj te su njegove slike bile jako dobro očuvane. Prvo se uselio u Rue de Dépert 5, no ubrzo se vratio u broj 26 gdje je ostao do [[1936.]] Grupa ''De Stijl'' je već bila u poziciji da se promovira u svijetu. Van Doesburg i Mondrian su ju promovirali kroz slikarstvo, a belgijski kipar [[Georges Vantongerloo]] je tražio neoplasticističku formulu za kiparstvo. Jedno od Mondrianovih prvih djela iz tzv. "druge pariške faze" je djelo slično drami ili raspravi između tri osobe.<ref>Milner, John: ''Mondrian'', str. 154</ref>

Što se tiče njegovih likovnih djela, atmosfera poslijeratnog Pariza omogućila je umjetnicima apsolutnu slobodu, što je samom Mondrianu koristilo kako bi prihvatio apstrakciju do kraja života. Mondrian je tijekom [[1919.]] i [[1920.]] počeo slikati ''"rešetkaste"'' slike te je počeo razvijati stil zbog kojeg je poznat u svijetu. U ranim djelima ovog perioda, linije koje odvajaju pravokutne oblike na slikama su dosta tanke i sive su boje, a ne crne kao u kasnijim djelima. Ta linije postaju bljeđe što idu prema kraju slike za razliku od linija u kasnijim djelima koje su jednostavno prekinute. Pravokutne forme, kojih je puno više i manje su nego u kasnijim djelima, su uglavnom u primarnim bojama, crnoj ili sivoj, a vrlo malo njih je bijele boje za razliku od kasnijih djela gdje postepeno opada broj obojenih ploha, a raste broj bijelih.

Mondrian je svojim povratkom u Pariz i prelaskom na neoplasticizam postigao svoj tadašnji cilj: prestigao je [[Georges Braque|Braquea]] i [[Pablo Picasso|Picassa]] i postao najapstraktnijim slikarom tog doba. No, nakon tog uspjeha uslijedio je period depresije. Mondrian je [[1920.]] želio, po uzoru na [[Vincent van Gogh|van Gogha]], napustiti Pariz i otići na jug Francuske. Tada je van Doesburgu rekao da svoju karijeru želi završiti oproštajnom izložbom, a onda otići u vinograde južne Francuske.

No, Mondrian je ipak odlučio ostati u Parizu. Njegovi prijatelji su mu osiguravali skromne prihode, a Salomon Slijper je nalazio kupce za njegove slike s cvijećem koje je tada uvelike slikao.<ref name="ReferenceC">Deicher, Susanne: ''Mondrian'', TASCHEN, str. 57</ref> Pokraj ulaza u svoj atelje stavio je umjetni cvijet čije je lišće obojio u bijelo. Kada su ga pitalo što cvijet simbolizira, on je rekao da cvijet predstavlja nepostojeću ženu u njegovom životu koji je u potpunosti bio posvećen umjetnosti.<ref name="ReferenceC"/> Godine [[1921.]] bio je na koncertu talijanskog [[futurizam|futurističkog]] skladatelja i slikara [[Luigi Russolo|Lugija Russola]]. Za to vrijeme, Theo van Doesburg je promovirao ''De Stijl'' po Njemačkoj gdje je upoznao [[dadaizam|dadaista]] Hansa Richtera. Nakon tog susreta pisao je mnoge pamflete s dadaistima kao što su [[Hans Arp]], [[Tristan Tzara]], [[Georges Ribbemont-Dessaignes]], [[Kurt Schwitters]] i [[Raoul Hausmann]].<ref>Milnae, John: ''Mondrian'', str. 161</ref>

Revolucionarna i geometrijska estetika neoplasticizma mogla se vrlo kao shvatiti i kao antiumjetnost upravo zbog svog odbijanja bilo kakvih slikarskih i estetskih formi iz prošlosti. Sam Mondrian rado vizualno labavljenje rešetke kako bi stvarao dojam prividne dinamičnosti svojih slika. Njegove slike iz [[1921.]] sadržavale su linije koje nisu sezale do kraja platna nego su se prekidale na određenoj udaljenosti od platna, no što se njegov rad sve više razvijao linije su počele sezati do kraja platna. Također je počeo koristiti sve manje i manje boja, preferirajući bijelu.

Njegov rad je [[1922.]] dobio svoj konačni oblik. Mondrianu je tada teozofiju smatrao prilično neadekvatnom. Vjerovao je da je otkrio osnovni simbol ekvivalentnosti, no nije otkrio pravi doživljaj tog simbola. U svojim djelima Mondrian je sve manje spominjao ostale članove ''De Stijla'' te se centrirao sve više na svoj vlastiti rad. Čak i kada je u Parizu [[1923.]] održana izložba ''De Stijla'', Mondrian je odbio to komentirati ikako drugačije nego teoretski. ''De Stijl'' je u to vrijeme surađivao i s mnogim [[dadaizam|dadaistima]] koje je van Doesburg upoznao u Njemačkoj.

Mondrian je ostao neovisan u određenoj mjeri, no mnogi umjetnici su i dalje surađivali s njim i posjećivali njegov atelje. Godine [[1924.]] van Doesburg je uvelike pogodio Mondriana tako što je svojim slikama dodao kose linije i uveo [[elementarizam]]. Iako je rezultat takvih slika bio poprilična dinamičnost, on je uvelike potresao Mondrianovo uvjerenje u distinktne kvalitete vodoravnih i okomitih linija. Mondriana je još više pogodilo kada je van Doesburg na svoje slike dodao smeđu boju i kada je počeo izlijevati boju izvan granica ''"rešetke"''. 
[[Datoteka:Piet Mondrian and Pétro van Doesburg.jpg|lijevo|mini|200px|Piet Mondrian i Pétro (Nelly) van Doesburg u Mondrianovom ateljeu, [[1923.]]]]
Težnja za korištenje sve veće količine bijele boje, koja je opisana prije, najistaknutija je u Mondrianovim slikama znanim kao ''lozenge'' slike. Mondrian je te slike počeo redovito slikati tijekom [[1920-ih]]. ''Lozenge'' slike su rađene na platnu u obliku romba. Najistaknutiji primjeri ''lozenge'' slika su ''Kompozicija s crnom i plavom'' i ''Kompozicija u crnoj i bijeloj (Slika I)'' iz [[1926.]] Prva navedena je jedna od Mondrianovih [[minimalizam|najminimalističnijih]] slika. Sastoji se od dvije crne linije koje se presijecaju i tvore malo trokut crne boje. Druga slika se sastoji od četiri crne linije od kojih se smo dvije presjecaju i tvore mali bijeli trokut. Linije na slikama su isprekidane na rubovima platna i tako ostavljaju dojam da su platna dijelovi većeg umjetničkog djela.

Nakon već spomenutih nesuglasica, razlaz Thea van Doesburga i Pieta Mondriana bio je neizbježan. Postoje dvije verzije o razlogu rastanka. Prva je ta prema kojoj su se dva umjetnika razišla zbog dijagonalnih linija koje je van Doesburg počeo koristiti, no za tu teoriju ne postoje nikakvi dokumenti.<ref name="ReferenceD">Diecher, Susanne: ''Mondrian'' TASCHEN, str. 67</ref> Druga, vjerojatnija, govori da su se slikari razišli zbog fundamentalne razlike u njihovoj percepciji prostora i forme.<ref name="ReferenceD"/>

Od [[1926.]] pa do [[1930.]] Mondrianove slike još su sadržavale određenu količinu obojenih ploha, no od [[1930.]] pa do kraja života sve je manje obojenih ploha, a više bijelih, a što je bio stariji, u njegovom slikarstvu dominirala je linija, dok je forma skoro u potpunosti izbačena. Mondrianu najzanimljiviji dio oko linija bile su dvostruke linije koje su Mondrianovim slikama davale dodatnu dinamičnost koju je vrlo rado istraživao.

Najznačajnija Mondrianova djela iz perioda od [[1926.]] do [[1930.]]

{| style="background-color: transparent; width: {{{width|60%}}}"
| width="{{{width|}}}" align="{{{align|left}}}" valign="{{{valign|top}}}" |
*''Kompozicija sa žutom, narančastom i plavom'' ([[1927.]])
*''[[Kompozicija s crvenom, crnom, plavom i žutom (1928.)|Kompozicija s crvenom, crnom, plavom i žutom]]'' ([[1928.]])
*''Kompozicija'' ([[1929.]])
*''Foxtrot B'' ([[1929.]])
| width="{{{width|}}}" align="{{{align|left}}}" valign="{{{valign|top}}}" |
*''Kompozicija u kvadratu'' ([[1929.]])
*''Kompozicija'' ([[1929.]])
*''Kompozicija sa žutom'' ([[1930.]])
|}

Mondrian je [[1932.]] napunio 60 godina. Kao priznanje za umjetničko postignuće, po novinama su izlazili članci pohvale, a u amsterdamskom Stedelijk Museumu je održana prigodna izložba. Mnogi su smatrali da je dosegao stvaralački vrhunac i već su se navikli na njegove kompozicije, a njegove nove bijele slike su odavale dojam da su dosegnule granice slikarstva.<ref>Deicher, Susanne: ''Mondrian'' TASCHEN, str. 75</ref>

Godine [[1933.]] Mondrian u svoje slike uvodi dvostruku liniju koju zadržava sve do kraja života. Prema jednoj anegdoti on je susreo slikaricu po imenu [[Marlow Moss]] te je od nje preuzeo dvostruku liniju.<ref>Deicher, Susanne: ''Mondrian'' TASCHEN, str. 78</ref> Iako istinitost te anegdote nije potvrđena, u tim dvostrukim linijama ne vidi se umjetnikov originalni potpis. Uvođenjem dvostruke linije Mondrian je smanjio broj obojenih polja a uvelike povećao broj bijelih tako da su djela iz perioda od [[1930.]] pa do [[1938.]] sadržavala maksimalno dvije i to male obojane plohe. Mondrian oko [[1937.]] u svoje slike, točnije linije, počinje uvoditi i po jednu obojanu liniju, ali u toj mjeri da ona ili presijeca ili prolazi kroz njegove crne linije. Mondrian tek kasnije uvodi obojene linije i postepeno skroz izbacuje crnu boju iz svojih slika.

Najznačajnije slike iz perioda od [[1930.]] do [[1938.]]:

{| style="background-color: transparent; width: {{{width|70%}}}"
| width="{{{width|}}}" align="{{{align|left}}}" valign="{{{valign|top}}}" |
*''Kompozicija II s crnim linijama ([[1930.]])
*''Kompozicija sa žutom'' ([[1930.]])
*''Foxtrot A'' ([[1930.]])
*''Romboidna kompozicija s dvije linije ([[1931.]])
*''Kompozicija s plavom i žutom'' ([[1931.]])
*''Kompozicija C s crvenom i sivom'' ([[1932.]])
*''Romboidna kompozicija s četiri žute linije ([[1933.]])
*''Kompozicija br. I/Kompozicija C'' ([[1934.]] – [[1936.]])
*''Kompozicija sivo-crvena'' ([[1935.]])
*''Ritam crnih linija'' ([[1935.]] – [[1942.]])
*''Kompozicija u bijeloj, crvenoj i plavoj'' ([[1936.]])
| width="{{{width|}}}" align="{{{align|left}}}" valign="{{{valign|top}}}" |
*''Kompozicija (B) u plavoj, žutoj i bijeloj'' ([[1936.]])
*''Kompozicija - bijela, crvena i žuta A'' ([[1936.]])
*''Kompozicija - bijela i crvena: B'' ([[1936.]])
*''Kompozicija s bijelom, crnom i crvenom'' ([[1936.]])
*''Kompozicija II s plavom'' ([[1936.]] – [[1942.]])
*''Kompozicija s crvenom, žutom i plavom'' ([[1937.]])
*''Kompozicija s linijama i bojom: III'' ([[1937.]])
*''[[Kompozicija sa žutom, plavom i crvenom (1937. – 1942.)|Kompozicija sa žutom, plavom i crvenom]]'' ([[1937.]] – [[1942.]])
*''Kompozicija br. 1, sa sivom i crvenom/Kompozicija s crvenom'' ([[1938.]] – [[1939.]])
*''Place de la Concorde'' ([[1938.]] – [[1943.]])
|}

==London i New York (1938. – 1944.)==
[[Datoteka:AndreBreton.jpg|mini|160px|[[André Breton]], osnivač [[nadrealizam|nadrealizma]] i jedan od Mondrianovih njujorških prijatelja.]]
Godine [[1938.]] u Europi je vladala politička kriza. Kako je Europa očekivala rat, Mondrian je bio sve nervozniji, no ipak nije želio napustiti Pariz. Ipak, nakon nagovora prijatelja, Mondrian je [[21. rujna]] [[1938.]] s Winifredom Nicholsonom otišao na vlak, pa nakon vlaka brodom u [[London]].<ref>Milner, John: ''Mondrian'', str. 200</ref> U Londonu ga je dočekao kipar [[Naum Gabo]], a zajedno s Nicholsonovima, mu je pronašao atelje u Park Hill Roadu 60 u [[Hampstead]]u. Mondrian je u Londonu ostao dvije godine i naslikao je mali broj cijelih slika, a započeo je njih nekoliko koje je završio u New Yorku. Među dovršenim slikama treba izdvojiti ''Kompoziciju s crvenom'' ([[1939.]]) koja opet vjerno prikazuje Mondrianov stil dvostrukih linija koji je sličniji drugom pariškom periodu nego njegovom kasnijem periodu. Mondrian je u Londonu i završio neke slike koje je započeo u Parizu (''Kompozicija br. 1, sa sivom i crvenom/Kompozicija s crvenom''). Među slike koje je započeo u Londonu, a završio u New Yorku treba spomenuti djela ''Kompozicija, London'' ([[1940.]] – [[1942.]]), ''Kompozicija u crnoj, bijeloj i crvenoj (Slika br. 9)'' ([[1939.]] – [[1942.]]) i ''Trafalgar Square'' ([[1939.]] – [[1943.]]). U ovim slikama Mondrian je, osim crnih, uveo i mali broj kratkih linija u boji (uglavnom plave i crvene), a ujedno je i ponovo povećao broj obojenih ploha (iako je bijela još uvijek dominirala), ali su one bile puno manje u površini nego one iz njegovog ranijeg perioda. Te linije u bojama, kombinirane s crnim, slikama su davale dodatan dojam svjetlucavosti i blistavosti. [[Drugi svjetski rat]] započeo je [[1939.]] godine, a Mondrian je u Engleskoj boravio sve do [[Bitka za Britaniju|bitke za Britaniju]] [[1940.]] kada se odselio u New York jer je jedna bomba pogodila kuću u kojoj je stanovao.<ref>Deicher, Susanne: ''Mondrian'' TASCHEN, str. 84</ref> Nakon odluke da napusti Englesku, slikar [[Harry Holtzman]] mu je savjetovao da ode u New York. Mondrian je u Ameriku krenuo [[20. rujna]], a stigao je tamo [[3. listopada]]. Njegova platna su ubrzo stigla.<ref>Milner, John: ''Mondrian'', str. 203</ref> U početku je boravio kod Holtzmana, a onda se uselio u atelje u Istočnoj 89. ulici gdje je nastavio slikati.

Mondrian se u [[New York (grad)|New Yorku]] susreo s [[Peggy Guggenheim]], a upoznao se i s [[Max Ernst|Maxom Ernstom]], [[André Breton|Andréom Bretonom]] i [[Marcel Duchamp|Marcelom Duchampom]]. Ubrzo se učlanio i u Američku udrugu apstraktnih umjetnika, s kojom ga je upoznao baš Ernst. Mondrianovi pravi zadatak u New Yorku bio je dovršavanje započetih djela. Tim djelima dodao je, po uzoru na prošla vremena, nekoliko polja u primarnim bojama. New York je na Mondriana izvršio takav utjecaj da su posljednje tri godine njegova života bile najzanimljivije.

Mondrian je na svoja djela po prvi put dodao cjelovite linije u boju. Prvo djelo u kojem je to primijenio je slika ''New York/Boogie Woogie'' ([[1941.]] – [[1942.]]) Na sliku je, osim crnih, dodao dvije cjelovite crvene linije i nekoliko manjih i kraćih linija u plavoj i žutoj boji. Značajno za ovu sliku je njezin naslov. Naslov ''New York'' je najčešći kod njegovih kasnijih slika, no i naziv ''Boogie Woogie'' je također korišten. Mondrian je u početku dodavao samo nekoliko obojenih linija, no to je bio samo prvi korak.

Već u slikama ''New York City I'' ([[1941.]] – [[1942.]]) i ''New York City II'' (c.[[1942.]]) Mondrian crne linije u potpunosti zamjenjuje bojama. Na slikama nema više crnih linija nego linija u primarnim bojama (crvena, žuta i plava) koje slikama daju novu svjetlinu i dinamičnost. Kod slika više nema obojenih ploha nego se između obojenih linija nalaze bijele plohe koje se zbog velike količine obojenih ploha i njihove jačine vizualno gube i umanjuju (ovisno o veličini plohe). Kod slike ''New York City II'' postoji još malo broj crnih linija, no slika je ostala nedovršena zbog Mondrianove smrti. Na toj slici Mondrian također koristi novu tehniku koju je otkrio. Kako bi prikazao svoje linije u boji koristio je samoljepljive trake u boji. Trake bi pomicao sve dok ne bi postigao željeni ritam na bijeloj podlozi.<ref>Deicher, Susanne: ''Mondrian'' TASCHEN, str. 87</ref> Mondrian je [[1942.]] naslikao djelo ''New York City III'' (koje je rađeno istom tehnikom samoljepljivih traka u boji kao i ''New York City II'') koje se od ''New York Cityja I i II'' razlikuje po tome što osim žutih, plavih i crvenih boja ima i 3 crne, 4 bijele i jednu sivu liniju, a bijela polja na slici su puno veća i manje brojna nego na dvjema spomenutim slikama.

Nakon [[1942.]] Mondrian u svoje slike uvodi novo revolucionarno obilježje. Kako je bio velik obožavatelj plesa i [[jazz]]a, želio je preko svojih slika prikazati ujedinjenje glazbenog ritma jazza i slikarstva. Želio je oplemeniti slikarstvo ritmom pulsirajućih obojenih svjetala. Prva slika iz tog perioda je ''[[Broadway Boogie Woogie]]'' ([[1942.]] – [[1943.]]) čiji je naslov oznaka za konceptualnu neposrednost Mondrianovog novog stila slikanja i ritma [[boogie-woogie]]ja. Ova slika je ujedno i posljednja Mondrianova slika koja je dovršena. Ova slika je izrazito kompleksna, no ne gubi jasnoću. Slika se sastoji od niza žutih linija koje su stalno isprekidane crvenim, plavim i sivim kvadratićima i pravokutnicima. Među linijama nalaze se bijele plohe i pravokutni oblici koji sadržavaju više boja (siva u crvenoj, žuta u crvenoj u plavom pravokutniku...). Još jedna važna odlika ove slike su jake boje koje su korištene, a odaju dojam da gledate neonski natpis. Ova slika i sam ovaj stil predstavlja Mondrianove najdinamičnije slike. Količina i raspored boja na slikama daju dojam stalnog pokreta oblika na slikama i time samo poboljšavaju dojam slike.

Mondrian je bio najveći stručnjak za američku apstraktnu umjetnost od svih europskih slikara koji su u to vrijeme živjeli u SAD-u. Baš on se smatra odgovoran za otkriće [[Jackson Pollock|Jacksona Pollocka]], pionira [[apstraktni ekspresionizam|apstraktnog ekspresionizma]].<ref>Deicher, Susanne: ''Mondrian'' TASCHEN, str. 86</ref> Prema jednoj priči, Peggy Guggenheim, Mondrianova trgovkinja umjetninama, bila je zbunjena Pollockovim načinom slikanja. No Mondrian joj je rekao kako je to jedna od najuzbudljivijih slika koje je vidio u životu.<ref name="ReferenceE">Deicher, Susanne: ''Mondrian'' TASCHEN, str. 89</ref> Taj način slikanja, poznat kao apstraktni ekspresionizam, lišavanje forme smatra idealom.

Posljednja Mondrianova slika je ''[[Victory Boogie Woogie]]'' ([[1942.]] – [[1944.]]). Ta slika je nedovršena zbog slikareve smrti i napravljena je na romboidnom platnu. Slika se drži Mondrianovog stila prikazivanja glazbe na platnu te je tako rađena u istom stilu kao i ''Broadway Boogie Woogie''. No ova slika, iako rađena istim stilom, puno je kompliciranija i kompleksnija nego njezina prethodnica. Oblici su puno nepravilniji, a slika sadrži puno više kvadratića i pravokutnika koji prekidaju osnovne linije slike. Neke linije na slici čak su i napravljene nizanjem kvadratića raznih boja. Oblici koju popunjavaju praznine između linija još su brojniji, kompliciraniji i gušće raspoređeni. Ova slika je zasigurno Mondrianova najdinamičnija slika upravo zbog navedenog korištenja boja u malim razmacima i u većim količinama. Svi ti oblici na slici su rastavljeni do točke gdje se linije i plohe jedva razlikuju jedna od druge što ostavlja dojam treperavih efekata. Naslov djela vjerojatno je odabran u iščekivanju kraja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref name="ReferenceE"/> Djelo je osmišljeno kao spoj velikog povijesno-političkog trenutka i Mondrianove vlastite pobjede nad tradicionalnim europskim slikarstvom. No, ovo djelo je ostalo nedovršeno zbog Mondrianove smrti [[1944.]]

==Zidna djela==
[[Datoteka:Piet Mondrian in his Paris studio.jpg|mini|200px|Mondrian u svom pariškom ateljeu, [[1923.]]]]
Kada je četrdesetsedmogodišnji Mondrian napustio umjetnički konzervativnu Nizozemsku i otišao u Pariz po drugi i posljednji put [[1919.]], odlučio je svoj atelje pretvoriti u mjesto za slike koje će predstavljati [[neoplasticizam]], pokret o kojem je pisao već dvije godine. Kako bi sakrio strukturalne greške svog ateljea Mondrian je po ateljeu izlijepio velike plakate, koji su bili ili u jednoj boji ili u neutralnoj boji. Zid su naglašavali i mali papiri u boji spojeni u jedinstvenu kompoziciju. Tada je započeo intenzivni period slikanja. Onda je ponovo uređivao atelje, razmještajući izreske, povećavajući im broj, mijenjajući dinamičnost boju i prostor, stvarajući nove tenzije i ravnotežu. On je već odavno napravio raspored prema kojem je jedan period uređivao i radio prostor za nove slike, a u drugom slikao. Ti periodi su se prema tom rasporedu periodički izmjenjivali. Tog rasporeda držao se do kraja života, čak i tijekom rata kada se selio iz [[Pariz]]a u [[London]] i iz Londona u [[SAD]].

Mondrian se [[1943.]], kada je imao 71 godinu, preselio u svoj posljednji atelje, u [[New York (grad)|New Yorku]]. Po dolasku odmah je započeo s provođenjem rasporeda i organiziranjem okoline koja je bila najpogodnija za njegov skroman život i najstimulativnija za njegovo umjetničko stvaranje. Visoke zidove obojio je istom bijelom bojom kojom je obojio stolice i stolove, te kutije koje je izradio i dizajnirao od odbačenih kutija gdje su se držale naranče i jabuke. Vrh stolice obojio je s istom crvenom bojom kojom je obojio kartonske korice radiofonografa na kojem je puštao svoje omiljene [[jazz]] skladbe. Posjetitelji njegovog posljednjed atelja rijetko su vidjeli više od jednog ili dva platna, no na njihovo divljenje, u ateljeu su je bilo osam velikih kompozicija sastavljenih od papirića koje su njegovom ateljeu, paradoksalno i istovremeno, davali dojam statičnosti i dinamičnosti. To je, kako sam Mondrian kaže, bilo najbolje mjesto u kojem je stanovao. No, tragična stvar je u tome da je on tu boravio samo nekoliko mjeseci zbog njegove smrti u veljači [[1944.]]

Nakon njegove smrti, Harry Holtzman i Fritz Glarner su otvorili Mondrianov atelje na 6 tjedana i sve pažljivo dokumentirali, a nakon zatvaranja, Holtzman je sve kompozicije sa zidova počeo izlagati kao umjetnička djela koja su od tada poznata kao ''Zidna djela''. Od tada ta su djela bila na izložbama u mnogim gradovima i muzejima diljem svijeta.

==Smrt==

Pri početku [[1944.]] Mondrian je dobio prehladu koja se razvila u pneumoniju. Kada ga je fotograf [[Fritz Glarner]] jednom prilikom posjetio u njegovom ateljeu, našao je Mondriana slabog i bolesnog.<ref name="ReferenceF">Milner, John: ''Mondrian'', str. 224</ref> Ubrzo je prebačen u bolnicu Murray Hill, no Piet Mondrian je preminuo [[1. veljače]] [[1944.]] u [[New York (grad)|New Yorku]] od posljedica [[upala pluća|pneumonije]] u 72. godini života. Pokopan je na groblju Cypress Hills u [[Brooklyn]]u, [[New York (grad)|New York]]. Njegov zahtjev za dobivanje američkog državljanstva bio je još uvijek na čekanju.<ref name="ReferenceF"/>

Shvativši važnost Mondrianovog djela, Harry Holtzman je otvorio Mondrianov njujorški atelje za javnost. Tijekom tih 6 tjedana dok je bio otvoren, Fritz Glarner je njegovo djelo zabilježio fotografijama i filmom. Ovaj jednostavan čin bio je znak poštovanja prema Mondrianu i njegovom utjecaju na američku umjetnost. Godine [[1945.]] je uslijedila retrospektivna izložba u Muzeju moderne umjetnosti u čast Mondrianu. Prva likovna monografija nastala je 9 godina poslije, a napisao ju je Mondrianov prijatelj Michel Seuphor.<ref name="ReferenceF"/>

Dana [[3. veljače]] [[1944.]] održana je komemoracija u Mondrianovu čast na koju je došlo više od 200 ljudi. Među njima su bili:

* '''Umjetnici emigranti:''' [[Aleksandar Arčipenko]], [[Herbert Bayer]], [[Marc Chagall]], [[Marcel Duchamp]], [[Max Ernst]], [[Jean Hélion]], [[Frederick Kiesler]], [[Moise Kisling]], [[Fernand Léger]], [[Matta]], [[László Moholy-Nagy]], [[Amédée Ozenfant]], [[Hans Richter]] i [[Kurt Seiligman]].
* '''Američki umjetnici:''' [[Peter Blume]], [[Ilya Bolotowsky]], [[Alexander Calder]], [[Burgoyne Diller]], [[Suzy Frelinghuysen]], [[Fritz Glarner]], [[Carl Holty]], [[Harry Holtzman]], [[Ibram Lassaw]], [[George L.K. Morris]], [[Robert Motherwell]], [[Charles Shaw]], [[Charmion Von Wiegand]] i [[Abraham Walkowitz]]. 
* '''Ostali poznati gosti:''' [[Valentine Dudendsing]], [[Katherine Dreier]], [[Albert Gallatin]], [[Sigfried Giedion]], [[Clement Greenberg]], [[Peggy Guggenheim]], [[Sam Kootz]], [[Julien Lévy]], [[Henry McBride]], [[Karl Nierendorf]], [[Dwight MacDonald]], [[Hilla Rebay]], [[Meyer Schapiro]], [[James Johnson Sweeny]] i [[James Thrall Soby]].

==Izabrana djela==

<div style="-moz-column-count: 2; column-count:2; ">
* ''[[Mlin na suncu: Mlin Winkel]]'' (1908.) <small>[http://www.artchive.com/artchive/m/mondrian/mondrian_mill_sunlight.jpg Vanjska poveznica.]</small>
* ''Crveno drvo'' (1908.) <small>[http://www.artchive.com/artchive/M/mondrian/mondrian_red_tree.jpg.html Vanjska poveznica.]</small>
* ''Krizantema'' (1908.) <small>[http://www.art.com/asp/sp-asp/_/pd--10083376/Large_Chrysanthemum_c_1908.htm Vanjska poveznica.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060717020031/http://www.art.com/asp/sp-asp/_/pd--10083376/Large_Chrysanthemum_c_1908.htm |date=17. srpnja 2006. }}</small>
* ''Mlin kraj vode'' (1908.)
* ''Pejzaž'' (1909.)
* ''Crveno drvo'' (1909. – 1910.)
* ''Crveni amarilis s plavom pozadinom'' (1910.)
* ''Evolucija'' (1910. – 1911.)
* ''Crveni mlin''  (1910. – 1911.) <small>[http://www.soho-art.com/cgi-bin/shop/shop.pl?fid=1044454597&cgifunction=form Vanjska poveznica.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120118221545/http://www.soho-art.com/cgi-bin/shop/shop.pl?fid=1044454597&cgifunction=form |date=18. siječnja 2012. }}</small>
* ''[[Sivo drvo]]'' (1911.)
* ''Vodoravno drvo'' (1911.)
* ''Mrtva priroda s posudom za mirodije 1'' ([[kubizam]]) (1911.) <small>[http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_work_lg_112_9.html Muzej Guggenheim.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080317083805/http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_work_lg_112_9.html |date=17. ožujka 2008. }}</small>
* ''Mrtva priroda s posudom za mirodije 2'' (pojednostavnjeno) (1912.) <small>[http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_work_lg_112_11.html Muzej Guggenheim.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080311063644/http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_work_lg_112_11.html |date=11. ožujka 2008. }}</small>
* ''Jabuka u cvatu'' (1912.)
* ''Kompozicija sa stabilma 2'' (1912. – 1913.)
* ''Pejzaž s drvećem'' (1912.)
* ''[[Ovalna kompozicija: Slika III]]'' (1914.)
* ''[[Kompozicija br. VI (Mondrian)|Kompozicija br. VI]]'' (1914.)
* ''Kompozicija br. 3, s obojenim plohama 3'' (1917.)
* ''Autoportret'' (1918.)
* ''Kompozicija s rešetkom 3: Romboidna kompozicija'' (1918.)
* ''Kompozicija s rešetkom 5: Romboidna kompozicija s bojama'' (1919.)
* ''Kompozicija s rešetkom 8: Kompozicija u obliku šahovskog polja u tamnim bojama'' (1919.)
* ''Kompozicija B'' (1920.)
* ''Kompozicija A'' (1920.) <small>[http://www.artchive.com/artchive/M/mondrian/mondrian_composition_a.jpg.html Vanjska poveznica.]</small>
* ''[[Slika I, u crnoj, crvenoj, žutoj, plavoj i svijetloplavoj]]'' (1921.)
* ''Slika 3, u narančasto-crvenoj, žutoj, crnoj, plavoj i sivoj'' (1921.)
* ''Kompozicija s velikom crvenom plohom, žutom, crnom, sivom i plavom'' (1921.)
* ''Slika 2, sa žutom, crnom, plavom, crvenom i sivom'' (1922.)
* ''[[Kompozicija s crvenom, crnom plavom i žutom (1928.)|Kompozicija s crvenom, crnom plavom i žutom]]'' (1928.)
* ''Kompozicija II s crnim linijama'' (1930.)
* ''Romboidna kompozicija s dvije linije '' (1931.)
* ''Romboidna kompozicija s četiri žute linije'' (1933.)
* ''Kompozicija br. I/Kompozicija C'' (1934. – 1936.)
* ''Kompozicija sivo-crvena'' (1935.)
* ''Kompozicija (B) u plavoj, žutoj i bijeloj'' (1936.)
* ''Kompozicija - bijela, crvena i žuta'' (1936.)
* ''Kompozicija s linijama i bojom: III'' (1937.)
* ''[[Kompozicija sa žutom, plavom i crvenom (1937. – 1942.)|Kompozicija sa žutom, plavom i crvenom]]'' (1937. – 1942.)
* ''Kompozicija br. 8'' (1939. – 1942.)
* ''Kompozicija br. 9 sa žutom i crvenom'' (1939. – 1942.)
* ''[[Kompozicija br. 10 (Mondrian)|Kompozicija br. 10]]'' (1939. – 1942.)
* ''New York City I'' (nedovršeno) (1941.)
* ''New York/Boogie Woogie'' (1941. – 1942.)
* ''New York City'' (1942.)
* ''[[Broadway Boogie-Woogie]]'' (1942. – 1943.) <small>[http://www.moma.org/collection/browse_results.php?object_id=78682 Muzej moderne umjetnosti.]</small>
* ''[[Victory Boogie-Woogie]]'' (nedovršeno) (1942. – 1944.)  <small>[http://www.gemeentemuseum.nl/index.php?id=031845&langId=en Gemeentemuseum Den Haag.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080625090752/http://www.gemeentemuseum.nl/index.php?id=031845&langId=en |date=25. lipnja 2008. }}</small>
</div>

== Izvori ==

{{izvori|30em}}

==Izvori==

*Hans Locher: ''Piet Mondrian. Boja, struktura i simbolizam''. Bern-Berlin: Verlag Gachnang & Springer, 1994. {{ISBN|978-3-906127-44-6}}
* Faerna, José María, ed. (1995). ''Mondrian: Veliki moderni majstori'', New York: [[Harry N. Abrams, Inc.]]
* Mondrian, Piet, [[Harry Holtzman]], ed., i Martin S. James, ed. (1993). ''Nova umjetnost – novi život: Zbirka bilješki Pieta Mondriana'', New York: Da Capo Press
* Schapiro, Meyer (1995). ''Mondrian: S ljudskosti apstraktnog slikarstva'', New York: George Braziller
* Joosten, Joop J. i Welsh, Robert P. (1998). ''Piet Mondrian: Catalogue Raisonné'' New York: Harry N. Abrams, Inc.
* Bax, Marty (2001). ''Kompletni Mondrian'', Hampshire: Lund Humphries
* Deicher, Susanne: ''Mondrian'', TASCHEN-ova likovna monografija, {{ISBN|9789533000077}}
* Milner, John: ''Mondrian'', Phaidon Press Limited, 1992. {{ISBN|0714831670}}

==Vanjske poveznice==

{{WProjekti
|commons        = Piet Mondrian
|commonshr      = Piet Mondrian
}}
* [http://www.mondriantrust.com Mondrian fond]
* [http://www.artmuseums.harvard.edu/mondrian/ Piet Mondrian: Transatlantske slike] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060104034432/http://www.artmuseums.harvard.edu/mondrian/ |date=4. siječnja 2006. }}
* [http://www.artchive.com/artchive/M/mondrian.html Mondrian na Artchiveu]
* [http://www.abcgallery.com/M/mondrian/mondrian.html Piet Mondrian na Olga's Galleryju]
* [http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_works_112_0.html Guggenheim NY - Kolekcija Mondrianovih djela] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060106080426/http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_works_112_0.html |date=6. siječnja 2006. }}
* [http://www.suphawut.com/art/western/piet_mondrian.htm ''Piet Mondrian, njegovo djelo i De Stijl''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050606074713/http://www.suphawut.com/art/western/piet_mondrian.htm |date=6. lipnja 2005. }}
* [http://www.snap-dragon.com/mondrian_biography.htm ''Mondrian - biografija'']

{{GLAVNIRASPORED:Mondrian, Piet}}
[[Kategorija:Nizozemski slikari]]
[[Kategorija:Slikari kubizma]]
[[Kategorija:Apstraktni slikari]]