Vidi kôd stranice Marlene Dietrich

{{Filmski umjetnik
|ime=Marlene Dietrich
|rodno ime=Maria Magdalena Dietrich
|mjesto rođenja=[[Berlin]], [[Njemačko carstvo]]
|mjesto smrti=[[Pariz]], [[Francuska]]
|slika=Marlene Dietrich in Stage Fright trailer cropped.jpg
|veličina= 220px
|opis slike=Marlene Dietrich
|rođenje=[[27. prosinca]] [[1901.]]
|smrt=[[6. svibnja]] [[1992.]]
|godine rada=[[1919.]] – [[1984.]]
|pseudonim=
|web= [http://www.marlene.com/ marlene.com]
|supruga=
|suprug=Rudolf Sieber (1924.-1976.)
|važnije uloge=
|važniji filmovi=''[[Plavi anđeo (1930.)|Plavi anđeo]]''<br>''Maroko''<br>''Obesčašćena''<br> ''Shanghai Express''<br>''Plava Venera''<br>''Grimizna carica''<br>''Žena je vrag''
|oscar=
|emmy=
|tony='''Posebna nagrada Tony''' ([[1968.]])
|zlatni globus=
|bafta=
|cesar=
|goya=
|afi=
|olivier=
|saturn=
}}
'''Marlene Dietrich''' ([[IPA|maɐˈleːnə ˈdiːtʁɪç]], [[Berlin]], [[Njemačka]], [[27. prosinca]] [[1901.]] – [[Pariz]], [[Francuska]], [[6. svibnja]] [[1992.]])<ref name="nytimesobit">{{cite news |title=Marlene Dietrich, 90, Symbol of Glamour, Dies |url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9E0CE6D7163CF934A35756C0A964958260&sec=&spon=&pagewanted=all |first=Peter B. |last=Flint |work=The New York Times |date=1992-05-07}}</ref> bila je [[Njemačka|njemačko]]-[[Sjedinjene Države|američka]] [[glumica]] i [[pjevačica]].

U [[Berlin]]u 1920-ih, glumila je u kazalištu i u nijemim filmovima. Njen lik Lola-Lole iz filma ''[[Plavi anđeo (1930.)|Plavi anđeo]]'', redatelja [[Josef von Sternberg|Josefa von Sternberga]], donio joj je međunarodnu slavu i ugovor s američkom filmskom kompanijom [[Paramount Pictures]]. [[Hollywood]]ski filmovi kao ''[[Shanghai Express (1932)|Shanghai Express]]'' i ''[[Želja (1936)|Želja]]'' iskoristili su njen glamur i egzotični izgled i učvrstili status zvijezde, kao jedne od najplaćenijih glumica toga vremena. Američkom državljankom postala je 1939., te je tijekom [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] bila istaknuta zabavljačica [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] trupa. Premda je nakon rata povremeno još glumila na filmu, od [[1950-ih]] do [[1970-ih]] većinom je bila na turnejama kao uspješna šou izvođačica.

== Djetinstvo ==
Rođena je kao ''Maria Magdalena Dietrich'' 27. prosinca 1901. u [[Schöneberg]]u, četvrti Berlina, glavnom gradu [[Njemačko carstvo|Njemačke]]. Bila je mlađa od dvije kćeri (njena sestra Elisabeth bila je godinu dana starija) Louisa Ericha Otta Dietricha i Wilhelmine Elisabeth Josephine Felsing, koji su se vjenčali prosinca 1898. Njena majka bila je iz imućne berlinske obitelji koja je posjedovala [[urar]]sku tvrtku dok je njen otac bio policijski poručnik. Njen otac umire 1911., te njegov najbolji prijatelj, Eduard von Losch, [[Aristokracija|aristokratski]] poručnik u [[Grenadiri]]ma udvarao Wilhelmini. Vjenčali su se 1916., ali on ubrzo potom umire od rana zadobivenih tijekom [[Prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]].<ref>Rođena kao Maria Magdalena, ne Marie Magdalene, prema biografiji koju je napisala njena kćer, Maria Riva, ''Marlene Dietrich'', ISBN#0-394-58692-1</ref> Eduard von Losch nije nikada službeno usvojio djecu Dietrichovih, stoga prezime Marlene Dietrich nije nikada bilo von Losch, kao što je ponekad tvrdila. U obitelji, imala je nadimak "Lena" i "Lene" (izgovor Lej-ne). U dobi od oko 11 godina, spojila je svoja dva imena u tada novo ime "Marlene".

Od 1906. do 1918. pohađala je školu za djevojke ''Auguste Victoria'', gdje je učila [[violina|violinu]] i kao tinejdžerica zainteresirala se za kazalište i [[Poezija|poeziju]]. Nakon ozljede ručnog zloba, morala je odustati od svoje namjere da postane koncertna violinistica.

== Početak karijere ==
[[Slika:Bundesarchiv Bild 102-14627, Marlene Dietrich.jpg|mini|desno|180px|U Njemačkoj 1933.]]
Godine 1921., Dietrich se neuspješno prijavila na audiciju za dramsku akademiju kazališnog redatelja i impresarija [[Max Reinhardt|Maxa Reinhardta]]. Ipak, ubrzo nalazi posao u njegovim kazalištima kao djevojka u zboru i igrajući male uloge u dramama, bez da isprva privuče neku veću pozornost.
Na filmu debitira 1922. igrajući epizodnu ulogu u filmu ''So sind die Männer''. Iste godine, na snimanju filma ''Tragödie der Liebe'', upoznaje svog budućeg muža Rudolfa Siebera. Vjenčali su se 17. svibnja 1924. Njeno jedino dijete, kćer Maria Elisabeth Sieber, kasnije poznata kao [[Maria Riva]], rođena je 13. prosinca 1924. 
1920-ih, Marlene Dietrich nastavila je s radom na filmu i kazalištu u Berlinu i [[Beč]]u. Na pozornici, igrala je raznolike uloge u ''Pandorinoj kutiji'' [[Frank Wedekind|Franka Wedekinda]], 
''Ukroćenoj goropadnici'' i ''[[San ljetne noći|Snu ljetne noći]]'' [[William Shakespeare|Williama Shakespearea]] i  ''Back to Methuselah'' i  ''Misalliance'' [[George Bernard Shaw|Georgea Bernarda Shawa]]. Ipak, najveću pažnju privlači mjuziklima i revijama kao ''Broadway'', ''Es Liegt in der Luft'' i ''Zwei Krawatten''. Do kraja 1920-ih, igra već značajnije uloge u filmovima ''Café Elektric'' (1927.), ''Ich küsse Ihre Hand, Madame'' (1928.) i ''Das Schiff der verlorenen Menschen'' (1929).

Godine 1929. ostvarila je ključnu ulogu Lola-Lole, kabaretske pjevačice koja prouzroči društveni pad do tada cijenjenog učitelja, u filmu ''[[Plavi anđeo (1930.)|Plavi anđeo]]'' (1930.), produkciji čuvenog ''Universum Filma''. Redatelj filma bio je [[Josef von Sternberg]], kome je kasnije priznato "otkriće" Marlene Dietrich. Film je također značajan radi čuvene pjesme ''Ich bin von Kopf bis Fuß auf Liebe eingestellt'', kasnije jedna od najpoznatijih pjesama Marlene Dietrich.

== Filmska zvijezda ==
[[Slika:Marlene Dietrich in Morocco trailer 2.jpg|lijevo|mini|180px|U filmu ''Maroko'' (1930.)]]
Na valu međunarodnog uspjeha ''Plavog anđela'', i s ohrabrenjem i promocijom von Sternberga koji se već etablirao u [[Hollywood]]u, Dietrich se pod ugovorom s Paramount Picturesom preselila u Sjedinjene Države. Studio je namjeravao promovirati Marlene Dietrich kao njemački odgovor [[Metro-Goldwyn-Mayer|MGM]]-ovoj [[Švedska|švedskoj]] senzaciji [[Greta Garbo|Greti Garbo]]. Njen prvi američki film ''[[Maroko (1930)|Maroko]]'', u režiji von Sternberga, donio joj je jedinu nominaciju za [[Oscar]]a, premda je tada još slabo govorila engleski i svoj tekst izgovarala [[Fonetika|fonetski]].

Između 1930. i 1935. glumila je u šest filmova u režiji Josefa von Sternberga: ''[[Maroko (1930 film)|Maroko]]'', ''[[Obesčašćena (1931)|Obesčašćena]]'', ''[[Shanghai Express (1932)|Shanghai Express]]'', ''[[Plava Venera (1932)|Plava Venera]]'', ''[[Grimizna carica (1934)|Grimizna carica]]'' i ''[[Žena je vrag (1935)|Žena je vrag]]''. U Hollywoodu, von Sternberg je za Marlene Dietrich vrlo uspješno kreirao imidž [[Fatalna žena|fatalne žene]], ohrabrivao ju je da smršavi i intenzivno ju učio glumi. Ona je zauzvrat u njega imala puno povrenje i bila je voljnja pratiti von Sternbergov autoritarni stil rada.



Ključni dio ukupnog dojma tadašnjeg zvjezdanog statusa Marlene Dietrich stvorila je von Sternbergova izuzetna vještina rasvjete i fotografije, korištenjem svjetla i sjene, uključujući i efekte svjetla kroz veo ili žaluzine (kao npr. u ''Shanghai Expressu'') koji u kombinaciji s minucioznom pažnjom posvećenom svim aspektima scenskog dizajna i kostima, taj niz filmova čine među vizualno najstiliziranijim u povijesti filma.<ref>David Thomson, "A Biographical Dictionary of the Cinema" (prvo izdanje, 1975.), ''"S njime [von Sternberg] Dietrich je ostvarila nekoliko remekdjela [Plavi Anđeo u Njemačkoj i šest u Hollywoodu], koji su još uvijek zadivljujuće moderni, kojima nema ravnih po svom osjećaju izvještačenosti podilažene emocijom, vizualnom kombinacijom dekadencije i strogosti, nježnosti i okrutnosti, veselja i beznađa."''</ref> Kritičari i dalje raspravljaju koliko je to bila zasluga von Sternberga a koliko Marlene Dietrich, no većina se slaže da oboje više nisu dostigli takav vrhunac umjetničkog izraza, nakon što su prestali surađivati kada je Paramount otpustio von Sternberga.<ref>David Thomson, "A Biographical Dictionary of the Cinema."</ref>

[[Slika:Marlene Dietrich in A Foreign Affair trailer.JPG|lijevo|mini|180px|U filmu ''Vanjska politika'' (1948.)]]
Bez von Sternberga, Dietrich je zajedno s [[Fred Astaire|Fredom Astaireom]], [[Joan Crawford]], [[Mae West]], [[Dolores del Río]], [[Katharine Hepburn]] i drugima, bila etiketirana kao ''"box office poison"'' (doslovno "otrov za blagajne") nakon što se njen film ''Knight Without Armour'' iz 1937. pokazao kao veliki komercijalni promašaj. Ipak, 1939. njena slava doživljava novi uzlet nakon uloge salunske djevojke Frenchie u [[Vestern]] komediji ''[[Destry ponovo jaše (1939)|Destry ponovo jaše]]'', s [[James Stewart|Jamesom Stewartom]] kao partnerom. Film je također predstavio još jednu njenu omiljenu pjesmu, ''"The Boys in the Back Room"''. Sličnu ulogu igrala je zajedno s [[John Wayne|Johnom Wayneom]] 1942. u filmu ''The Spoilers''.

Premda nije nikada u potpunosti povratila svoju bivšu slavu, nastavila je glumiti na filmu, uključujući i uloge u filmovima čuvenih redatelja kao [[Billy Wilder]], (''Vanjska politika'', ''Svjedok optužbe''), [[Fritz Lang]] (''Rancho Notorious''), [[Alfred Hitchcock]] (''Trema'') i [[Orson Welles]] (''Dodir zla'').

== Drugi svjetski rat ==
Marlene Dietrich bila je poznata po snažnim političkim uvjerenjima i izjavama. U intervjuima, izjavila je da su ju kontaktirali predstavnici [[Nacistička stranka|Nacističke stranke]] i nudili povratak u Njemačku, što je ona glatko odbila. Dietrich, zakleta antinacistikinja, postala je 1939. američkom državljankom.<ref name="nytimesobit"/>

[[Slika:Marlene Dietrich ww2 47.jpg|mini|lijevo|180px|Marlene Dietrich potpisuje vojnikov gips (Belgija 1944.)]]
Prosinca 1941., Sjedinjene Države ulaze u drugi svjetski rat, te Dietrich postaje jedna od prvih zvijezda koje su plasirale [[ratne obveznice]]. Obilazila je Sjedinjene Države od siječnja 1942.
do rujna 1943. (i istupila pred 250&nbsp;000 vojnika samo na turneji po pacifičkoj obali) i navodno prodala više obveznica od bilo koje druge filmske zvijezde.<ref name="sudendorf">Sudendorf, Werner. [http://www.marlenedietrich.org/plusMuseum6.htm "Thanks Soldier"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110925155636/http://www.marlenedietrich.org/plusMuseum6.htm |date=25. rujna 2011. }}, ''marlenedietrich.org'', 2000. Retrieved on 2010-02-20</ref>

Tijekom dvije dugačke turneje za ''United Service Organizations'' (USO) 1944. i 1945.,<ref name="sudendorf"/> nastupala je za [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] trupe na prvim linijama u [[Alžir]]u, [[Italija|Italiji]], Engleskoj i Francuskoj, i kasnije zajedno s generalima [[James M. Gavin|Jamesom Gavinom]] i [[George Smith Patton|Georgeom Pattonom]] otišla u Njemačku. Na pitanja zašto je to učinila, unatoč očitoj opasnosti njemačkih prvih linija na samo nekoliko kilometara udaljenosti, odgovorila bi, ''"aus Anstand"''&nbsp;— "iz pristojnosti". Njen program, s budućim TV pionirom Dannyjem Thomasom u uvodnim nastupima, uključivao je pjesme iz njenih filmova, glumu, i izvedbe na glazbenoj pili, vještinu koju je naučila za kazališne nastupe u Belinu 1920-ih.

Godine 1944., odjel za moral [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''OSS'') započeo je projekt ''Musac'',<ref name="cia">{{cite web |url=https://www.cia.gov/news-information/featured-story-archive/2008-featured-story-archive/marlene-dietrich.html |title=A Look Back ... Marlene Dietrich: Singing For A Cause |author=CIA.gov |date=2008-10-23 |accessdate=2010-03-20 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140821072941/https://www.cia.gov/news-information/featured-story-archive/2008-featured-story-archive/marlene-dietrich.html |archivedate=21. kolovoza 2014.}}</ref> emitiranja glazbene propagande radi demoraliziranja neprijateljskih vojnika. Marlene Dietrich, jedina izvođačica koja je znala kako će se upotrijebiti njene snimke, snimila je za projekt nekoliko pjesama na njemačkom, uključujući ''[[Lili Marleen]]'', omiljenu kod vojnika na obje strane sukoba.<ref>McIntosh, Elizabeth P. (1998). ''Sisterhood of spies: the women of the OSS'', p. 58. Dell., London. {{ISBN|0440234662}}.</ref> William Joseph Donovan, šef ''OSS''-a, pisao je Marleni Dietrich: "Osobno sam duboko zahvalan na vašoj velikodušnosti u izradi ovih snimaka za nas."<ref>McIntosh, Elizabeth P. (1998). ''Sisterhood of spies: the women of the OSS'', p. 59; London; Dell. {{ISBN|0440234662}}.</ref>

Godine 1945., odlikovana je američkom Predsjedničkom medaljom slobode, te je izjavila da je to počast na koju je najviše ponosna.<ref name="cia"/> Također, za njen ratni angažman, francuska vlada odlikovala ju je [[Legija časti|Legijom časti]].

== Pjevačica ==
Kenneth Tynan njen je glas nazvao "trećom dimenzijom". [[Ernest Hemingway]] smatrao je da "ako nebi imala ništa više osim svog glasa, mogla bi vam njime slomiti srce."<ref>{{cite web |url=http://www.jfklibrary.org/JFK+Library+and+Museum/News+and+Press/Ernest+Hemingways+Letters+to+Actress+Marlene+Dietrich+to+be+Made+Available+for+the+First+Time+by+JFK.htm |title=Ernest Hemingway's Letters to Actress Marlene Dietrich to be Made Available for the First Time by JFK Library |accessdate=2007-05-18 |publisher=John F. Kennedy Presidential Library and Museum |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070630221700/http://www.jfklibrary.org/JFK+Library+and+Museum/News+and+Press/Ernest+Hemingways+Letters+to+Actress+Marlene+Dietrich+to+be+Made+Available+for+the+First+Time+by+JFK.htm |archivedate=30. lipnja 2007.}}</ref>

Njena glazbena karijera trajala je više od 50 godina. Prije međunarodne slave, snimila je duet, ''"Wenn die Beste Freundin"'', s Margo Lion. Pjesma je sa svojim [[Lezbijka|lezbijskim]] prizvukom bila hit u Berlinu 1928. 1930., snima na engleskom i njemačkom jeziku za berlinsku Electrolu odabir pjesama iz filma ''Plavi anđeo''. Tom je prilikom prvi puta snimila i Hollaenderovu ''Ich bin von Kopf bis Fuß auf Liebe eingestellt'', kasnije njena najpoznatija pjesma koju je pjevala na svim koncertima.

Godine 1933. u [[Pariz]]u je za Polydor snimila nekoliko klasičnih skladbi, uključujući ''"Allein in Einer Grossen Stadt"'' Franza Waxmana. 1939. za [[Decca Records]] snima ''"The Boys in the Back Room"'' iz filma ''Destry ponovo jaše'', dok je 1945. snimila svoju veziju ''"Lili Marleen"''. 1950-ih potpisala je ugovor za [[Columbia Records]] s Mitchom Millerom kao njenim producentom. LP iz 1950., ''Marlene Dietrich Overseas'', s njemačkim prijevodima američkih pjesama iz doba drugog svjetskog rata, bio je hit. Snimila je također i nekoliko dueta s [[Rosemary Clooney]], usmjerenih ka mlađoj publici i top listama.

[[Slika:Judgment at Nuremberg-Marlene Dietrich.JPG|desno|mini|180px|Iz filma ''Suđenje u Nürnbergu'' (1961.)]]

Tijekom 1960-ih snimila je nekoliko albuma i mnogo singlova, većinom s [[Burt Bacharach|Burtom Bacharachom]] na čelu orkestra. ''Dietrich in London'', snimka uživo koncerta u ''Queen's Theatre'' 1964., trajan je dokument Marlene Dietrich na koncertu. 1978., izvedba naslovne pjesme in njenog posljednjeg filma, ''Just a Gigolo'', objavljena je kao singl. Svoje posljednje snimke, govorne uvode za pjesme albuma [[Udo Lindenberg|Ude Lindenberga]], snimla je u svom pariškom stanu 1987.

Na pitanje [[Maximilian Schell|Maximiliana Schella]] u njegovom [[Dokumentarni film|dokumentarcu]] ''Marlene'' (1984.), koje su joj najdraže snimke, Dietrich je odgovorila da misli da je ''Marlene singt Berlin-Berlin'' (1964.) – album s njenim starim berlinskim šlagerima - najbolji snimljeni rad.

== Kazalište i kabare ==
[[Slika:Marlene Dietrich Caricature by Hans Georg Pfannmüller (1954).jpg|mini|desno|180px|Karikatura Hansa Georga Pfannmüllera prikazuje Marlene Dietrich u kabareu 1954.]]
Od početka 1950-ih do sredine 1970-ih, radila je skoro isključivo kao visoko-plaćena kabaretska umjetnica, s nastupima uživo u velikim kazalištima širom svijeta.

Godine 1953., ponuđeno joj je tada velikih 30&nbsp;000 [[USD|američkih dolara]] za nastup uživo u ''Sahara Hotelu'' u [[Las Vegas]]u. Kratki nastup, sastojao se od samo nekoliko njenih pjesama, ali dražesno prozirni kostimi, koje je kreirao [[Jean Louis]], privukli su mnogo publiciteta. Angažman je bio toliko uspješan da je dogovoren nastup u ''Cafė de Paris'' u [[London]]u iduće godine, te je i Las Vegaski ugovor također bio obnovljen. Kada je sredinom 1950-ih Marlene Dietrich kao svog glazbenog aranžera angažirala Burta Bacharacha, njeni nastupi počeli su se iz jednostavne izvedbe namijenjene noćnim klubovima razvijati u ambicioznije predstave s postavom novog materijala. Repertoar je uključivao pjesme iz njenih filmova, kao i aktualne popularne pjesme. Bacharachovi aranžmani pomogli su prikriti njen ograničen raspon glasa - bila je [[alt]] – i omogućili izvedbe pjesama s najvećim dramatskim efektom.

Njen povratak u Njemačku 1960. povodom koncertne turneje izazvao je podijeljene reakcije. Mnogi su Nijemci smatrali da je svojim djelima tijekom drugog svjetskog rata iznevjerila svoju domovinu. Tijekom nastupa u berlinskom teatru Titania Palast, prosvjednici su pjevali ''"Marlene Go Home!"'' S druge strane, bila je toplo primljena kod mnogih drugih Nijemaca, uključujući i berlinskog gradonačelnika [[Willy Brandt|Willyja Brandta]]. Turneja je bila umjetnički trijumf, ali i financijski neuspjeh. Otprilike u isto vrijeme, pošla je i na uspješnu turneju u [[Izrael]]. Na koncertima je pjevala na njemačkom, uključujući i njemačku verziju [[Pete Seeger|Seegerove]] anti-ratne pjesme ''"Where Have All the Flowers Gone"'', probivši neslužbenu zabranu korištenja njemačkog u Izraelu.

Godina 1964. i 1965. nastupila je također i na [[Edinburgh|Edinburškom]] festivalu s Bacharachom kao dirigentom, i dvaput na Broadwayu (1967. i 1968.), osvojivši posebnu nagradu [[Tony]] za svoje nastupe. Njeni kostimi, pripijene [[Haljina|haljine]] pokrivene tisućama kristala i ogrtač od labuđeg perja, i pomno postavljena rasvjeta na pozornici, omogućili su glamorozan izgled i u poodmakloj dobi.

Studenoga 1972., verzija njenog broadwayskog nastupa snimljena je u Londonu.<ref>{{cite web |url=http://www.marlenedietrich.org/noteIwish.htm |title=''I Wish You Love'' Production Schedule |accessdate=2008-10-11 |work=Marlene Dietrich Collection Berlin |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110727070024/http://www.marlenedietrich.org/noteIwish.htm |archivedate=27. srpnja 2011.}}</ref> Bila je plaćena 250&nbsp;000 [[USD|američkih dolara]] ali i nezadovoljna rezultatom. Predstava, izvorno nazvana ''I Wish You Love'', emitirana je u Velikoj Britaniji 1. siječnja 1973. i u Sjedinjenim Državama 13. siječnja 1973. na [[CBS (televizijska postaja)|CBS]]-u. U kasnijim [[VHS]] i [[DVD]] izdanjima, naziv predstave promijenjen je u ''An Evening With Marlene Dietrich''.

== Posljednje godine ==
Šou biznis karijera Marlene Dietrich većim je dijelom završena 29. rujna 1975. kada je tijekom nastupa u Sydneyu u Australiji slomila nogu. Njen muž, Rudolf Sieber, umro je 24. lipnja 1976.
Njen posljednji filmski nastup bio je ''cameo'' u filmu ''[[Schöner Gigolo, armer Gigolo|Just a Gigolo]]'' (1979.), s [[David Bowie|Davidom Bowiem]] u glavnoj ulozi.

Kao alkoholičarka i ovisnica o analgeticima, povukla se u svoj stan na broju 12 u aveniji Montaigne u [[Pariz]]u. Posljednjih 11 godina života većinom provodi vezana uz krevet, dopuštajući 
samo rijetkim odabranima, ukljućujući obitelj i zaposlenike, da posjete njen dom. U to doba, vrijeme provodi većinom telefonirajući i pišući pisma. Njena autobiografija, ''Nehmt nur mein Leben'', objavljena je 1979.

Godine 1982., pristala je sudjelovati u [[Dokumentarac|dokumentarcu]] o svom životu, ''Marlene'' (1984.), ali je odbila biti snimljena. Redatelju filma, Maximilianu Schellu, bilo je dozvoljeno samo snimiti njen glas. Kao temelj filma koristio je intervjue s Marlene Dietrich, i kolaž filmskih isječaka iz njene filmske karijere. Dokumentarac je osvojio nekoliko europskih filmskih nagrada i nominaciju za [[Oscar]]a kao najbolji dokumentarac 1984. ''[[Newsweek]]'' ga je prozvao "jedinstvenim filmom, možda najfascinantnijim i uzbudljivijim dokumentarcem ikada snimljenim o velikoj filmskoj zvijezdi."<ref>{{cite web |title=Marlene |url=http://www.atlasfilm.com/00000198640aab305/03227898d60a6720a/03227899d50c45007.htm |accessdate=2009-01-26 |work=Atlas International |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090105225841/http://www.atlasfilm.com/00000198640aab305/03227898d60a6720a/03227899d50c45007.htm |archivedate=5. siječnja 2009.}}</ref>

Započela je blisko prijateljstvo s biografom Davidom Bretom, za kojeg se smatra da je, izvan njene obitelji, bio posljednja osoba koja je razgovarala s njom. Bila je u stalnom kontaktu sa svojom kćeri koja ju je redovno posjećivala u Parizu. U Intervjuu za njemački časopis ''[[Der Spiegel]]'' studenoga, 2005., njena kći i unuk tvrde da je tih godina bila politički aktivna, i održavala telefonske kontakte sa svjetskim liderima, uključujući [[Ronald Reagan|Ronalda Reagana]] i [[Mihail Gorbačov|Mihaila Gorbačova]],<ref>[http://www.spiegel.de/kultur/gesellschaft/0,1518,384700,00.html Der Himmel war grün, wenn sie es sagte], ''Der Spiegel'', 13 November 2005. {{de icon}}</ref> s mjesečnim telefonskim računima od preko 3000 USD. 1989., njen apel za spas filmskih studija Babelsberg emitiran je na [[BBC|BBC Radio]], dok je 1990. telefonski govorila na televiziji povodom pada [[Berlinski zid|berlinskog zida]].

Umrla je od zatajenja bubrega 6. svibnja 1992. u Parizu, u dobi od 90 godina. Služba je održana u ''[[Église de la Madeleine|La Madeleine]]'' pred 3500 ljudi i mnoštvom ljudi izvan crkve. Njeno tijelo, prekriveno američkom zastavom, vraćeno je u Berlin, te je pokopana na ''Städtischer Friedhof III'', u Berlin-Schönebergu, Stubenrauchstraße 43–45, Friedenau, kraj svoje majke i nedaleko od kuće gdje je rođena.

== Osobni život ==
Za razliku od profesionalne slave, pomno kreirane i održavane, njen privatni život bio je skrivan od javnosti. Marlene Dietrich bila je biseksualna, te je u mladosti u Berlinu uživala na cvatućoj 
gay sceni i ''drag balls'' tog doba.<ref>{{cite web |url=http://www.pinknews.co.uk/news/articles/2005-4512.html |title=Bisexual side of Dietrich show |first=Amy |last=Bourke |date=2007-05-29 |work=Pink News |access-date=17. studenoga 2010. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110629091523/http://www.pinknews.co.uk/news/articles/2005-4512.html |archivedate=29. lipnja 2011.}}</ref>

Udala se samo jednom, za asistenta redatelja Rudolfa Siebera, kasnije asistenta redatelja u [[Paramount Pictures]] u Francuskoj, odgovornog za sinkronizaciju stranog jezika. Njeno jedino dijete, kćer Maria Elisabeth Sieber, rođena je u Berlinu 13. prosinca 1924., kasnije poznata kao Maria Riva, bila je glumica, s karijerom uglavnom na televiziji. Kada je Maria Riva 1948. rodila sina, Marlene Dietrich je nazvana "najglamuroznijom bakom na svijetu". 1992., Maria Riva je objavila iskrenu biografiju o svojoj majci, nazvanu ''Marlene Dietrich''.

Tijekom karijere, imala je beskrajan niz ljubavnih veza, neke vrlo kratke, dok su druge trajale desetljećima, često istovremeno i skoro sve poznate njenom mužu kome je imala običaj pokazivati pisma svojih ljubavnika, ponekad s zajedljivim komentarima.<ref>Riva, p. 344</ref> 1938., srela je [[Erich Maria Remarque|Ericha Maria Remarquea]] i s njime započela vezu, a 1941. s francuskim glumcem i ratnim herojem [[Jean Gabin|Jeanom Gabinom]]. Njihova veza završila je sredinom 1940-ih. Također, bila je u vezi i s [[kuba]]nsko-američkom spisateljicom [[Mercedes de Acosta]], ljubavnicom [[Greta Garbo|Grete Garbo]]. Njena posljednja velika ljubav, u svojim 50-im godinama, čini se da je bio glumac [[Yul Brynner]], ali ljubavni život nastavio se i u njenim 70-im godinama. U svoja osvajanja, ubrajala je i [[George Bernard Shaw|Georgea Bernarda Shawa]] i [[John F. Kennedy|Johna Kennedyja]].<ref>Riva, passim</ref> Svog muža i njegovu ljubavnicu izdržavala je najprije u Europi i kasnije na ranču u [[Dolina San Fernando|dolini San Fernanda]] u [[Kalifornija|Kaliforniji]].

Dietrich je bila [[Ateizam|ateistkinja]]. Odgojena ja kao [[Protestantizam|protestant]] ali izgubila je vjeru radi svojih ratnih iskustava vojne zabavljačice kada je čula da propovjednici s obje strane sukoba prizivaju Boga u svoju pomoć. Jednom je rekla: "Ako Bog postoji, mora preispitati svoj plan."<ref>{{cite web |url=http://www.michaelnugent.com/resources/famous-atheists/dead-atheists-society |title=Dead Atheists Society |publisher=Michaelnugent.com |date=2010-09-15 |accessdate=2010-09-27 |archive-date=1. prosinca 2010. |archive-url=https://web.archive.org/web/20101201172332/http://www.michaelnugent.com/resources/famous-atheists/dead-atheists-society |url-status=dead }}</ref>

== Stil i nasljeđe ==

Marlene Dietrich bila je modna ikona vrhunskih dizajnera i filmska ikona koju su oponašale kasnije zvijezde. Zajedno s [[Katharine Hepburn]], bila je od 1930-ih jedna od prvih žena koja je javno nosila [[hlače]]. Izjavila je: "Oblačim se radi sebe. Ne za imidž, ne za publiku, ne za modu, ne za muškarce." Njen javni imidž i neki od njenih filmova uključivali su naglašenu nijansu seksualnosti, uključujući i biseksualnost.

Znatna količina akademske literature, posebno nakon 1975., analizira imidž Marlene Dietrich kakvog je kreirala filmska industrija u raznim teoretskim okvirima, uključujući [[Psihoanaliza|psihoanalizu]]. Naglašena je, između ostaloga, "fetišistička" manipulacija ženskog imidža.<ref>{{cite journal |url=http://www.bookforum.com/inprint/014_03/855 |last=Weber |first=Caroline |title=Academy Award: A new volume analyzes Dietrich in and out of the seminar room |journal=Bookforum |year=2007 |month=September/October/November |access-date=17. studenoga 2010. |archive-date=17. svibnja 2011. |archive-url=https://web.archive.org/web/20110517163147/http://www.bookforum.com/inprint/014_03/855 |url-status=dead }}</ref>

1992., otkrivena je ploča na Leberstraße 65 u Berlin-Schönebergu, mjestu njenog rođenja. [[Poštanska marka]] s njenim portretom izdana je u Njemačkoj 14. kolovoza 1997.

Za neke Nijemce, ostaje kontroverzna figura i ratni izdajica. 1996., nakon ponešto kontroverzi, odlučeno je se u Berlin-Schönebergu neće po njoj nazvati ulica.<ref>[http://www.germanhollywood.com/dietrich_2.html The German-Hollywood Connection: Dietrich's Street]</ref> Ipak, 8. studenoga, 1997., u centru Berlina u njenu je čast nazvan trg ''Marlene-Dietrich-Platz'', s natpisom ''Berliner Weltstar des Films und des Chansons. Einsatz für Freiheit und Demokratie, für Berlin und Deutschland'' ("Berlinska svjetska zvijezda filma i glazbe. Posvećena slobodi i demokraciji, Berlinu i Njemačkoj.). 16. svibnja 2002., proglašena je počasnom građankom Berlina.

== Ostavština ==
24. listopada 1993., najveći dio njenog imetka prodan je filmskom muzeju ''Stiftung Deutsche Kinemathek'' - nakon što američke institucije nisu pokazale interes - gdje je postao središnjim dijelom izložbe u ''Filmmuseumu Berlin''. Kolekcija uključuje: preko 3000 tekstilnih predmeta od 1920-ih do 1990-ih, uključujući filmske i scenske kostime kao i tisuće predmeta njene osobne garderobe, 15 000 fotografija [[Cecil Beaton|Cecila Beatona]], Horsta P. Horsta, Georgea Hurrella, Lorda Snowdona i Edwarda Steichena, 300&nbsp;000 stranica dokumenata, uključujući korespondenciju s [[Burt Bacharach|Burtom Bacharachom]], [[Yul Brynner|Yulom Brynnerom]], [[Maurice Chevalier|Mauriceom Chevalierom]], [[Noël Coward|Noëlom Cowardom]], [[Jean Gabin|Jeanom Gabinom]], [[Ernest Hemingway|Ernestom Hemingwayem]], [[Karl Lagerfeld|Karlom Lagerfeldom]], [[Nancy Reagan|Nancy]] i [[Ronald Reagan|Ronaldom Reaganom]], [[Erich Maria Remarque|Erichom Maria Remarqueom]], [[Josef von Sternberg|Josefom von Sternbergom]], [[Orson Welles|Orsonom Wellesom]] i [[Billy Wilder|Billyjem Wilderom]], i druge predmete kao filmske plakate i zvučne snimke.<ref>{{cite web |url=http://www.marlene.com/berlin.html |title=Marlene Dietrich: Berlin |accessdate=2007-05-18 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6Hf12c2u3?url=http://www.marlene.com/berlin.html |archivedate=26. lipnja 2013.}}</ref>

Sadržaj njenog [[manhattan]]skog stana, zajedno s drugim osobnim predmetima, odjećom i nakitom, prodan je na javnoj aukciji u ''[[Sotheby's]]'' ([[Los Angeles]]) 1. studenoga 1997.<ref>{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/18931.stm |title=Dietrich fans scramble to pick up actress's treasures |accessdate=2007-05-18 |date=1997-11-02 |work=BBC News}}</ref> Stan, (na 993 Park Avenue) također je prodat 1998. za 615&nbsp;000 USD.<ref>{{cite news |url=http://www.observer.com/node/40377 |title=Recent Transactions in the Real Estate Market |work=The New York Observer |date=1998-04-05 |first=Carl |last=Swanson}}</ref>

== Radovi ==
===Odabrana filmografija===
{{Glavni|Filmografija Marlene Dietrich}}

* ''[[Plavi anđeo (1930.)|Plavi anđeo]]'' (1930.)
* ''[[Maroko (1930)|Maroko]]'' (1930.)
* ''[[Obesčašćena (1931)|Obesčašćena]]'' (1931.)
* ''[[Shangai express (1932)|Shangai express]]'' (1932.)
* ''[[Plava venera (1932)|Plava venera]]'' (1932.)
* ''[[Grimizna carica (1934)|Grimizna carica]]'' (1934.)
* ''[[Žena je vrag (1935)|Žena je vrag]]'' (1935.)
* ''[[Svjedok optužbe (1957)|Svjedok optužbe]]'' (1957.)
* ''[[Nirnberški proces (1961)|Nirnberški proces]]'' (1961.)

===Odabrana diskografija===
{{col-begin}}
{{col-break}}
;Singlovi (odabrani)
*1928. "Wenn die beste Freundin"
*1928. "Es liegt in der Luft"
*1930. "Nimm Dich in acht vor blonden Frauen"
*1930. "Ich bin von Kopf bis Fuß auf Liebe eingestellt"
*1930. "Falling in Love Again"
*1930. "Ich bin die fesche Lola"
*1930. "Wenn ich mir was wünschen dürfte"
*1930. "Kinder, heut' abend, da such' ich mir was aus"
*1931. "Leben ohne Liebe kannst du nicht"
*1931. "Give Me the Man"
*1931. "Peter"
*1931. "Quand L´Amour meurt"
*1931. "Johnny, wenn du Geburtstag hast"
*1933. "Mein blondes Baby"
*1933. "Ja so bin ich"
*1933. "Allein in einer großen Stadt"
*1933. "Wo ist der Mann?"
*1939. "The Boys in the Backroom"
*1945. "Lili Marleen" (Engleska verzija)
*1954. "Ich hab' noch einen Koffer in Berlin"
*1960. "Lili Marleen" (Njemačka verzija)
*1962. "[[Where Have All the Flowers Gone?|Sag mir wo die Blumen sind]]"
*1963. "Für alles kommt die Zeit"
*1964. "Die Antwort weiß ganz allein der Wind"
*1964. "[[Little Drummer Boy|Der Trommelmann]]"
*1965. "Such Trying Times"
*1966. "Still war die Nacht"
*1978. "Just a Gigolo"
{{col-break}}
;Albumi
*1951. ''Marlene Dietrich Overseas''
*1954. ''Live at the Café de Paris''
*1959. ''Dietrich in Rio''
*1960. ''Wiedersehen mit Marlene''
*1964. ''Marlene singt Berlin''
*1964. ''Die neue Marlene''
*1964. ''Dietrich in London''

;Kompilacije (odabrane)
*1949. ''Souvenir Album''
*1952. ''M.D. Live 1932–1952''
*1959. ''Lil Marlene''
*1969. ''Marlene Dietrich''
*1973. ''The Best of Marlene Dietrich''
*1974. ''Das war mein Milljöh''
*1982. ''Her Complete Decca Recordings''
*1992. ''The Marlene Dietrich Album''
*1992. ''Art Deco Marlene Dietrich''
*2007. ''Marlene Dietrich with the Burt Bacharach Orchestra''
{{col-end}}

===Radio===
Istaknuti nastupi uključuju:
*''Lux Radio Theater: The Legionnaire and the Lady'' s [[Clark Gable|Clarkom Gableom]] (1. kolovoza 1936.)
*''Lux Radio Theater: Desire'' s Herbertom Marshallom (22. srpnja 1937.)
*''Lux Radio Theater: song of Songs'' s [[Douglas Fairbanks|Douglasom Fairbanksom]] (20. prosinca 1937.)
*''The Chase and Sanborn Program'' s Edgarom Bergenom i Donom Amecheom (2. lipnja 1938.)
*''Lux Radio Theater: Manpower'' s [[Edward G. Robinson|Edwardom G. Robinsonom]] i [[George Raft|Georgeom Raftom]] (15. ožujka 1942.)
*''The Gulf Screen Guild Theater: Pittsburgh'' s [[John Wayne|Johnom Wayneom]] (12. travnja 1943.)
*''Theatre Guild on the Air: Grand Hotel'' s Rayom Millandom (24. ožujka 1948.)
*''Studio One: Arabesque'' (29. lipnja 1948.)
*''Theatre Guild on the Air: The Letter'' s Walterom Pidgeonom (3. listopada 1948.)
*''Ford Radio Theater: Madame Bovary'' s Claudeom Rainsom (8. listopada 1948.)
*''Screen Director's Playhouse: A Foreign Affair'' s Rosalind Russell i Johnom Lundom (5. ožujka 1949.)
*''MGM Theatre of the Air: Anna Karenina'' (9. prosinca 1949.)
*''MGM Theatre of the Air: Camille'' (6. lipnja 1950.)
*''Lux Radio Theater: No Highway in the Sky'' s [[James Stewart|Jamesom Stewartom]] (21. travnja 1952.)
*''Screen Director's Playhouse: A Foreign Affair'' s [[Lucille Ball]] i Johnom Lundom (1. ožujka 1951.)
*''The Big Show'' s Tallullah Bankhead u glavnoj ulozi (2. listopada 1951.)
*''The Child'', s Godfreyem Kentonom, radio igra u produkciji Richarda Imisona za BBC (18. kolovoza 1965.)
* Apel Marlene Dietrich za spas studija Babelsburg, BBC

Tijekom rata, imala je nekoliko nastupa u predstavama na američkom vojnom radiju [[AFRS]], kao ''The Army Hour'' i ''Command Performance''. 1952., imala je vlastitu seriju na američkom ABC-u nazvanu ''Cafe Istanbul''. 1953. – 1954., nastupila je u 38 epizoda ''Time for Love'' na CBS-u. Također, snimila je 94 kratka inserta, ''"Dietrich Talks on Love and Life"'', za NBC-jev ''Monitor'' 1958.

Tijekom koncertnih turneja dala je mnogo radijskih intervjua širom svijeta. 1960., njen šou u teatru Tuschinski u [[Amsterdam]]u emitiran je uživo na nizozemskom radiju. 1962., nastup u pariškoj [[Paris Olympia|Olympiji]] također je emitiran na radiju.

===Televizija===
Kompletni popis televizijskih nastupa:
* ''Unicef Gala'' ([[Düsseldorf]], 1962.): kao gošća
* ''Cirque d'hiver'' (Pariz, 9. ožujka 1963.): [[Cameo]] kao ''"Garcon de Piste"''
* ''Deutsche-Schlager-Festspiele '' ([[Baden-Baden]], 1963.): kao gošća
* ''Grand Gala du Disque (Edison Awards)'' ([[Haag]], 1963.): kao gošća
* ''Galakväll pa Berns'' ([[Stockholm]], 1963): koncert, s uvodom Karla Gerhardta i orkestrom pod ravnanjem Burta Bacharacha
* ''Royal Variety Performance'' (London, 4. studenoga 1963.): kao gošća
* ''The Stars Shine for Jack Hylton'' (London, 1965.): kao gošća
* ''The Magic of Marlene'' ([[Melbourne]], listopad 1965.): koncert, s orkestrom pod ravnanjem Williama Blezarda.
* ''The 22nd Annual [[Tony|Tony Award]]s'' ([[New York]], 21. travnja 1968.): govor prilikom primanja nagrade
* ''Guest Star Marlene Dietrich'' ([[Kopenhagen]] – za švedsku televiziju, 1970.): Intervju
* ''I Wish You Love (An Evening with Marlene Dietrich)''  (London, 23. i 24. studenoga 1972.): posebni tv koncert, s orkestrom pod ravnanjem Stana Freemana.

== Objavljeni radovi ==
*Dietrich, Marlene (1989). Marlene, Salvator Attanasio (translator), Grove Press. 
*Dietrich, Marlene (1962). Marlene Dietrich's ABC, Doubleday.
*Dietrich, Marlene (1990). Some Facts About Myself, Helnwein, Gottfried [Conception and photographs].

== Ostalo ==
1999. je u Hrvatskoj je napisana monodrama [[Marlene Dietrich (monodrama)|Marlene Dietrich]] koja je od premijere iste godine doživjela preko 400 uprizorenja na kazališnim pozornicama.<ref>Mirta Šurjak/V.M./HRT: [https://magazin.hrt.hr/531720/dva-desetljeca-marlene-dietrich-ksenije-prohaske ''Dva desetljeća 'Marlene Dietrich' Ksenije Prohaske  ''], HRT Magazin. 30. srpnja 2019. Pristupljeno 31. srpnja 2019.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
*{{Cite book |last=Bach |first=Steven |year=1992 |title=Marlene Dietrich: Life and Legend |publisher=Doubleday |ISBN=0-385-42553-8}}
*{{Cite book |last=Bret |first=David |year=1993 |title=Marlene, My Friend |publisher=Robson |location=London}}
*{{Cite book |last=McLellan |first=Diana |year=2001 |title=The Girls : Sappho Goes to Hollywood |publisher=St. Martin's Griffin |isbn=0-312-28320-2}}
*{{Cite book |last=Riva |first=Maria |year=1994 |title=Marlene Dietrich |publisher=Ballantine Books |isbn=0-345-38645-0}}
*{{Cite book |last=Riva |first=David J. |year=2006 |title=A Woman at War: Marlene Dietrich Remembered |publisher=Wayne State University Press |isbn=0-8143-3249-8}}
*{{Cite book |last=Spoto |first=Donald |year=1992 |title=Blue Angel: The Life of Marlene Dietrich |publisher=William Morrow and Company, Inc. |ISBN=0-688-07119-8}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Marlene Dietrich}}
{{wikicitat}}
* [http://www.marlene.com/ Službena stranica ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/19961228160800/http://marlene.com/ |date=28. prosinca 1996. }}
* [http://www.ibdb.com/person.php?id=38065 Marlene Dietrich na Internet Broadway Database ]
*{{imdb ime|id=0000017|ime=Marlene Dietrich}}
* [http://film.virtual-history.com/person.php?personid=306 Foto galerija na film.virtual-history.com ]

{{GLAVNIRASPORED:Dietrich, Marlene}}
[[Kategorija:Američki filmski glumci]]
[[Kategorija:Njemački filmski glumci]]
[[Kategorija:Njemački pjevači]]