Shenyang

Shenyang
	沈阳
Šenjang (transliteracija)
Država	Kina
Pokrajina	Liaoning
	Vlast
• Gradonačelnik	Jiang Youwei (姜有为)
	Površina
• Urbano područje	1.502 km²
• Metropolitansko područje	12.924 km²
Visina	55 m
Koordinate	41°44′N 123°53′E / 41.733°N 123.883°E
	Stanovništvo (2017.)
• Urbano područje	5.743.718; (1.700 stanovnika/km²)
• Metropolitansko područje	8.294.171; (640 stanovnika/km²)
Vremenska zona	Kinesko standardno vrijeme (UTC+8)
• Ljeto (DST)	ne primjenjuje se (UTC+8)
Poštanski broj	110000
Pozivni broj	24
BDP (2017.)	86,87 milijardi $
- po glavi stanovnika	10.475 $
Registarske pločice	辽A
Stranica	www.shenyang.gov.cn
	; Položaj Shenyanga u pokrajini Liaoning i Liaoninga u Kini

Shenyang (kineski: 沈阳, mandžurski: Mukden) ili Shengjing (盛京), poznat i kao Fengtian (kineksi: 奉天; pinyin: Fèngtiān), je grad na sjeveroistoku Kine u tradicionalnoj regiji Mandžuriji. Glavni je grad kineske pokrajine Liaoning. Shenyang je značajan industrijski i prometni centar sjeveroistočne Kine.

Zemljopis

Satelitski snimak urbane aglomeracije Shenyang-Fushun 2010. god. Veći lijevi dio je Shenyang, a manji desni Fushun.

Shenyang se nalazi u aluvijalnoj (riječnoj) dolini koju je stvorila rijeka Liao. Grad leži na rijeci Hun, glavnom pritoku rijeke Liao. Istočno od grada je šumovita planina Changbai. Shenyang je glavno prometno čvorište južne Mandžurije gdje se sijeku ceste koje vode prema Pekingu, sjeveru Mandžurije i Sjevernoj Koreji.

Klima je vlažna kontinentalna. Ljeta su vruća i vlažna (do grada dopire utjecaj monsuna), a zime hladne i suhe (zbog utjecaja sibirske anticiklone). Vrlo su izražena godišnja doba.

Povijest

Palača Mukden

Mauzolej Zhaolin Qinga u Shenyangu

U mlađem kamenom dobu je na prostoru Shenyanga postojala kultura Xinle. Shenyang je oko 300. pr. Kr. utemeljio general Qin Kai iz države Yan u razdoblju kad je Kina bila podijeljena na više država koje su međusobno ratovale (razdoblje ratujućih država). Grad je nazvan Hou. Ime Shenyang je dobio u doba dinastije Ming.

Godine 1625. ga je svojom prijestolnicom proglasio Nurhaci, vođa Mandžurije koji će kasnije osvojiti cijelu Kinu i utemeljiti dinastiju Qing. Grad je nazvan Shengjing i bio je glavni grad dinastije Qing do selidbe u Peking 1644. U njemu je ostala carska palača i riznica. 1657. je u prostoru Shenyanga osnovana prefektura Fengtian.

Početkom 20. st. slabi snaga Kine, a jača interes Rusije i Japana za Mandžurijom bogatom ugljenom i sirovinama. Godine 1905. je kod Shenyanga vođena Bitka kod Mukdena, odlučujuća bitka Rusko-japanskog rata. Zbog japanske pobjede je Mandžurija došla pod japanski gospodarski utjecaj i sagrađena je Južna mandžurijska željeznica. Shengjin se od 1914. ponovo zove Shenyang. Bio je jedna od postaja na Južnoj mandžurijskoj željeznici i nakon toga brzo raste. U njemu se razvija industrija i postaje gospodarski centar.

Godine 1931. su japanski oficiri kod Shenyanga minirali dio pruge i okrivili Kineze za pokušaj uništavanja pruge. To je bio povod Japanu da napadne Mandžuriju i stvori Mandžukuo, posebnu državu pod japanskom okupacijom. Tijekom japanske okupacije se Shenyang zvao Fengtian i bio značajan industrijsko središte. Godine 1945. su grad zauzele sovjetske snage nakon čega je prešao u ruke kineskih nacionalista. Tijekom Kineskog građanskog rata je bio baza Kuomintanga, a komunisti su ga zauzeli 1948. I u doba komunističke vlasti se Shenyang razvija kao značajan industrijski centar. Tijekom 1970-ih godina je bio treći po snazi kineski industrijski centar (nakon Peking i Tianjina). Nakon 1990. se Kina gospodarski vrlo brzo razvija, ali slabi značenje Mandžurije koja od najrazvijenijeg postaje slabije razvijen dio Kine, te zbog toga slabi i gospodarsko značenje Shenyanga.

Park u Shenyangu.

Znamenitosti

Shenyang ima nekoliko znamenitosti koje su uvrštene na listu svjetske baštine UNESCO-a. Najvažnija je palača Mukden^[1]) koja je bila sjedište cara u doba dinastije Qing, a danas je muzej. Palača se sastoji od 114 građevina, izgrađenih od 1625. – 26., te 1783. godine. U njoj se nalazi važna knjižnica u kojoj je zabilježen nastanak posljednje kineske dinastije, prije nego što je preselila svoju prijestolnicu u Peking, čime se središte moći u Kini preselilo u središte države. Nakon toga je ova palača postala palačom-ljetnikovcem, a glavna rezidencija je bio Zabranjeni grad. Palače je svjedočanstvo izvanredne arhitekture i povijesti dinstije Qing, te kulturnih tradicija Mandžuraca i drugih naroda sjeverne Kine.

Na listi svjetske baštine su i grobnice careva dinastije Qing (Dongling-grobnica prvog cara Nurhacija i Zhaoling-grobnica drugog cara Huang Taijija smještena u parku Beiling).

Značajan je Svjetski hortikulturni izložbeni centar u kojem je 2006. Expo organizirao Međunarodnu hortikulturnu izložbu. Zanimljivi su ostaci pretpovijesne kulture Xinle za koje postoji poseban muzej.

Uprava

Podpokrajinski grad Shenyang je podijeljen u 10 distrikta (区 qu), 1 samostalni gradski okrug (市 shi) i 3 okruga (县 xian):

#	Ime	Hanzi	Pinyin	Populacija (2010.)	Površina (km²)	Gustoća (st./km²)

Gradsko područje
1.	Shenhe	沈河区	Shěnhé Qū	713.569	18	33.889
2.	Heping	和平区	Hépíng Qū	644.244	21	30.476
3.	Dadong	大东区	Dàdōng Qū	704.872	51	12.549
4.	Huanggu	皇姑区	Huánggū Qū	804.600	37	20.270
5.	Tiexi	铁西区	Tiěxī Qū	849.813	39	20.769
Predgrađa
6.	Sujiatun	苏家屯区	Sūjiātún Qū	428.715	776	541
7.	Dongling	东陵区	Dōnglíng Qū	286.055	896	458
8.	Shenbei	沈北新区	Shěnběi Xīnqū	318.041	852	329
9.	Yuhong	于洪区	Yúhóng Qū	381.033	774	452
Satelitski gradovi
10.	Xinmin	新民市	Xīnmín Shì	700.270	3.315	208
Sela
11.	Liaozhong	辽中县	Liáozhōng Xiàn	540.396	1.670	317
12.	Kangping	康平县	Kāngpíng Xiàn	353.061	2.173	161
13.	Faku	法库县	Fǎkù Xiàn	449.996	2.320	194

Gospodarstvo

Shenyang je industrijski centar prvenstveno koncentriran na tešku industriju (metalurgija, proizvodnja strojeva, dijelova za avione i automobile, vojna industrija). Takva industrija se temelji na prirodnim bogatstvima Mandžurije (ugljen, željezna ruda) i bila je najznačajnija tijekom većeg dijela 20. st., ali ne odgovara današnjim gospodarskim kretanjima. Zbog toga je Shenyang bio (uz ostatak Mandžurije) gospodarski najrazvijeniji dio Kine tijekom većeg dijela 20. st., ali danas mu gospodarsko značenje opada, dok raste značenje obalnog dijela Kine. Također teška industrija zagađuje okoliš i stvara ekološke probleme. Kineska vlada je prepoznala probleme, te je od 2003. pokrenula projekt revitalizacije sjeveroistočne Kine kojim pokušava uvesti modernu tehnologiju i modernizirati industriju.