Pavao Bačić (Subotica, 1. kolovoza 1921.Subotica, 22. lipnja 1984.) je bio bački hrvatski književnik. Pisao je satirične pjesme, drame, eseje, kratke priče. Pisao je i djela za djecu.

Po struci je bio glazbeni pedagog, pa se bavio i skladanjem.

Djela

uredi
  • Smrti usprkos, zbirka kratkih priča, 1970.
  • Oštro pero od gume, 1969.
  • Stihovna satira = Szatirikus versek , zbirka pjesama, 1968.
  • Pere Tumbas Hajo - umjetnik tamburice, monografija
  • Salašari silom varošani, komedija

Napisao je još nekoliko dječjih dramskih igrokaza, koja su doživjela brojna uprizorenja diljem bivše Jugoslavije.

Svojim djelima je ušao u antologije poezije i proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske, a obrađen je i u djelu Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću Ante Sekulića.

Neka djela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer.

Izvori

uredi
  • Geza Kikić: Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Geza Kikić: Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.

Vanjske poveznice

uredi
Nedovršeni članak Pavao Bačić koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.