Katedrala u Speyeru
Kraljevska katedrala u Speyeru, službenog imena Katedrala sv. Marije i sv. Stjepana (latinski: Domus sanctae Mariae Spirae, njemački: Domkirche St. Maria und St. Stephan, katkada i Dom zu Unserer lieben Frau in Speyer) u Speyeru, Porajnje-Falačka (Njemačka) sjedište je katoličke Speyerske biskupije koja je dio bamberške nadbiskupije. Katedrala, posvećena Svetoj Djevici Mariji, zaštitnici grada Speyera ("Patrona Spirensis") i Svetom Stjepanu je uglavnom poznata kao Kaiserdom zu Speyer (Kraljevska katedrala u Speyeru).[1] Papa Pio XI. je uzvisio katedralu u Speyeru na razinu manje bazilike rimokatoličke crkve 1925. godine.
| Katedrala u Speyeru | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.jpg) | |
| Država |  Njemačka |
| Godina uvrštenja | 1981. (5. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:168 |
| Koordinate | 49°19′2″N 8°26′33″E / 49.31722°N 8.44250°E |
  Kraljevska katedrala u Speyeru Lokacija Speyera u Njemačkoj | |
Započeta 1030. godine, pod upravom Konrada II., ova markantna trobrodna nadsvođena bazilika od crvenog pješčenjaka je "vrhunac dizajna koji je bio iznimno utjecajan u razvoju romaničke arhitekture tijekom 11. i 12. stoljeća". Kao grobno mjesto za Salijsku dinastiju, obitelj Staufer i Habsburgovske careve i kraljeve, katedrala je predstavljala simbol carske moći.[2][3] Kako je opatijom Cluny u ruševinama, ona predstavlja najveću romaničku crkvu.[4] Smatra se “prekretnicom u europskoj arhitekturi”,[5] i jednim od najvažnijih arhitektonskih spomenika svoga vremena[6] i jednim od najljepših romaničkih spomenika uopće[7][8][9]
Godine 1981., katedrala je dodana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi zbog svog kulturnog značaja kao "vodeći spomenik romaničke umjetnosti u Njemačkom carstvu".[10][11] [12]
Povijest
uredi.jpg)
Kraljevska katedrala u Speyeru, najznačajnija romanička građevina u Njemačkoj, izgrađena je i posvećena kao posljednje počivalite careva Svetog Rimskog Carstva i kao simbol njihove moći. Gradnja je započela oko 1030. godine, pod upravom Konrada II., a posvećena je 1061. godine. Za vrijeme Henrika IV. poduzete su obnova i nadogradnja. Speyerska katedrala je prva poznata građevina s galerijama koje idu okolo cijele građevine. Sustav arkada, dodan prilikom Henrikove obnove je također prvi takav u povijesti arhitekture.
Upravo u Speyerskoj katedrali je 27. prosinca 1146. godine Konrad III. objavio da ide u Drugi križarski rat. Na sastanku u Speyeru 1529. godine luterani su zahtijevali od Rimske Crkve garanciju slobode savjesti, protestvujući protiv dotadašnje prakse Rimske Crkve [1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2010. (Wayback Machine).
U gradskom požaru 1689. godine uništen je veći dio glavnog broda, ali je potpuno renoviran i vraćen i prijašnje stanje od 1758. do 1778. godine. Bavarski kralj Ludvig I. je naručio slike za interijer, te su od 1846. – 53. god. slikari škola Johannesa Schraudolpha i Josefa Schwarzmanna završili uređenje u nazarenskom stilu. Od 1854. – 58. god. zapadno pročelje katedrale obnovio je Heinrich Hübsch u neo-romaničkom stilu. Tijekom obnove 1950-ih, većina slika iz 19. stoljeća je uklonjena kako bi se otkrila veličanstvena arhitektura.
Godine 1981., katedrala je dodana na UNESCOv popis svjetske baštine, a Kraljevska katedrala sv. Djevice Marije i sv. Stjepana je sjedište Speyerske nadbiskupije i papinska bazilika.
Osobitosti
uredi
Speyerska katedrala je uglavnom zadržala oblik i dimenzije crkve iz 11. stoljeća i, unatoč značajnim gubicima originalne građe i kasnijim restauracijama, predstavlja cjelovitu i jedinstvenu romaničku građevinu. Oblik uglavnom prati nacrt koji je ustanovljen na crkvi Sv. Mihovila u Hildesheimu i predstavlja standard koji je prihvaćen u rajnskoj oblasti (Rhineland). On je kompromisno rješenje uzdužne crkve s visokim bačvastim svodom i centralne crkve s kupolom koja na svojim krakovima transepta završava apsidama. Njeno stremljenje visini već najavljuje razvoj gotičke arhitekture.
Veliki kameni plitki bazen kapaciteta 1560 litara stoji ispred ulaza u katedralu. Ova točka je nekada predstavljala granicu između ovlasti grada i nadbiskupije.
Skulptura nazvana „Planina maslina“ nalazi se u južnom vrtu, a u srednjem vijeku je bila u središtu klaustra katedrale. Tu je skupinu figura u 19. stoljeću izradio speyerski kipar Gottfried Renn, a zamijenila je originalnu skulpturu iz 15. st. koja je uništena.
Kripta je osobito posebna jer je u potpunosti zadržala izvorni izgled. Kako je izgrađena kao grobno mjesto salijskih careva, tu je sahranjeno i osam njemačkih careva i kraljeva i četiri kraljice i brojni biskupi.
Dimenzije katedrale
uredi- Ukupna dužina katedrale: 134 m (od stuba na ulazu do vanjskog zida apside)
- Dužina broda: 37.62 m (od vanjskog do vanjskog zida)
- Visina broda na krunama lukova svoda: 33 m
- Visina istočnih tornjeva: 71.20 m
- Visina zapadnih tornjeva: 65.60 m
- Dimenzije kripte: duljina 35x46 m, visina oko 6.5 m
Znameniti ljudi pokopani u katedrali
uredi- Konrad II., car Svetog Rimskog Carstva (1039.)
- Carica Gisela, žena Konrada II. (1043.)
- Henrik III., car Svetog Rimskog Carstva (1056.)
- Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva (1111.)
- Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva (1125.)
- Carica Beatrix, druga žena Fridrika Barbarosse (1184 .)
- Agneza, kćerka Fridrika Barbarosse (1184 .)
- Filip Švapski, sin Fridrika Barbarosse (1216.)
- Rudolf od Habsburga, njemački kralj (1291.)
- Adolf od Nassaua, njemački kralj (1309.)
Bilješke
uredi- ↑ speyer.de | Katedrala u Speyeru Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. lipnja 2006. (Wayback Machine) (engl.)
- ↑ Máté Major, Geschichte der Architektur, Vol. 2, Akadémiai Kiadó, Budimpešta, 1979., njemačko izdanje 1988.
- ↑ dtv-Atlas zur Baukunst, Vol. 2, 1981., Deutscher Taschenbuch Verlag, Munich, ISBN 3-423-03021-6
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2016. Pristupljeno 31. srpnja 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Emily Cole, Bulfinch Press, Little, Brown and Co., 2002., Boston, SAD ISBN 0-8212-2774-2
- ↑ Raymond Oursel i Henri Stierlin, Arhitektura svijeta, Vol. 4:Romanika, Benedikt Taschen Verlag Berlin/Editions Office Du Livre, Lausanne, str. 129.
- ↑ Roger Stalley, Arhitektura rane romanike, Oxford University Press, Oxford, Velika Britanija, 1999., ISBN 0-19-210048-3, p.214-215
- ↑ http://www.infoplease.com/ce6/world/A0860785.html
- ↑ http://www.encyclopedia.com/doc/1E1-Romanesq.html
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2015. Pristupljeno 31. srpnja 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Dethard von Winterfeld, Romanika na Rajni, Stuttgart 2001., str. 66
- ↑ Welterbestätten Deutschland Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. kolovoza 2007. (Wayback Machine) (UNESCOva svjetska baština u Njemačkoj) Katedrala u Speyeru Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. kolovoza 2007. (Wayback Machine) (engl.)
Vanjske poveznice
uredi
- Službene stranice – fotografije i povijest (njem.)
- Rhineland-Palatinate službene stranice Speyerske katedrale (njemački)
- Dombauverein Speyer Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. srpnja 2011. (Wayback Machine) – Družba izgradnje katedrale (engl.)
- Speyer.de Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. lipnja 2006. (Wayback Machine) – opis i turističke informacije (engl.)