Kalcit
Kalcit (njem. kalzit, kalkspat, engl. calcite, prema kalzium: kalcij) je vrsta vrlo raširenog minerala građenog od kalcijeva karbonata (CaCO3) u obliku heksagonskih kristala.
kalcit | |
---|---|
Dvolom u kristalu kalcita |
|
Općenito | |
Kategorija | mineral |
Kemijska formula | CaCO3 |
Identifikacija | |
Boja | bezbojna, bijela, siva, žuta, crvenkasta, smećkasta, zelena, plava[1] |
Kristalni sustav | trigonski (romboedrijski) heksagonski |
Mohsova tvrdoća | 3 |
Ogreb | bijel |
Specifična težina | 2,72 |
Gustoća | 2,6 - 2,8 |
Osobine, svojstva i rasprostranjenost
urediNa Mohsovoj skali nalazi pod brojem 3, što znači da je na toj skali treći najmekši mineral, odmah poslije gipsa i talka. Bezbojan je ili bijel mineral, gustoće 2,72g/cm3, a tališt 825 °C. Ima odličnu kalavost smjerom plohe osnovnoga romboedra.
Kalcit je jedan od najčešćih i najraširenijih minerala u svijetu. Najviše ga ima u sedimentnim slojevima Zemljine kore. Primarna je mineralna sastavnica vapnenaca, i njegova metamorfnog oblika mramora, a nalazi se i kao važna komponenta drugih sedimenata, npr. lapora (glavne cementne sirovine), ponekih metamorfita i kao jalovina rudnih žila.
Lijepi se kristali kalcita nalaze osobito u šupljinama rudnih žila i eruptivnih stijena (dvolomac, mramor).
Kalcit izgrađuje stalaktite i stalagmite (sige) u vapnenačkim špiljama i manjim šupljinama te petrificira ostatke izumrlih životinja i biljaka.
Nastajanje
urediNastaje kristalizacijom iz vodenih otopina u kristalima romboedrijske hemiedrije heksagonskoga sustava i u kristalastim agregatima, od kojih je najpoznatiji vapnenac.
Kalcit je bezbojan ili bijel. Ima odličnu kalavost smjerom plohe romboedra. Lijepi se kristali kalcita ponajviše nalaze u šupljinama rudnih žica i eruptivnih stijena.
Upotreba
urediUpotrebljava se kao punilo, za proizvodnju vapna i cementa, kao sirovina u kemijskoj industriji, te u građevinarstvu kao agregat za betone i obrađeni građevinski kamen.
Jako čisti i prozirni kristal kalcit (dvolomac) polarizira svjetlost pa se upotrebljava za izradu posebnih optičkih stakala (Nicolovih prizmi).
Vidi još
urediIzvor
uredi- Dr. Ljubiša Grlić, Mali kemijski leksikon, Naprijed, 2. izdanje, Zagreb, 1992., str. 94, ISBN 86-349-0292-7
- Hrvatska enciklopedija (LZMK), Broj 5 (Hu-Km), str. 718. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2003.g. ISBN 953-6036-35-5