Hiron (grč. Χείρων, Kheírôn) u grčkoj mitologiji sin je Krona i Okeanide Filire;[1] Kentaur i odgajatelj mnogih grčkih junaka.

Hiron poučava Ahileja sviranju lire, 65.79.

Hironovo ime izvedeno je od grčke riječi χείρ koja znači "ruka". Dakle, Hiron je "onaj koji liječi rukama".

 
Jean-Baptiste Regnault: Hiron poučava Ahileja, 1782.

Rođenje

uredi

Kad ga je Filira, Okeanova kćer, rodila, odbacila ga je zbog izgleda. Kako bi sve sakrio pred svojom ženom Rejom, Kron je Filiru pretvorio u lipu.

Poučavanje

uredi

Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan.[2] Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu,[3] a također i proricanje. Bio je Okirojin otac,[4] s nimfom Hariklom, a živio je na gori Pelionu.

Hiron je odgajao i poučavao brojne grčke junake[5]: Ahileja,[6] Ajanta, Akteona,[7] Aristeja,[7] Asklepija,[8] Eleja, Herakla, Jazona,[9] Kena, Medeja, Patrokla, Peleja, Telamona i Tezeja, a prema nekim izvorima[10] i Dioniza. Imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale.

Hiron je ekshumirao tijelo Giganta Damisa i stavio njegovu kost u Ahilovu petu.

Hironova smrt

uredi

Bio je Kronov sin i Titan te nije mogao umrijeti. Ostao je posljednji Kentaur i želio je žrtvovati svoj život da bi omogućio čovječanstvu da koristi vatru. Budući da je bio besmrtan, Heraklo se dogovorio sa Zeusom da razmijeni Hironovu besmrtnost za život okovanog Prometeja.[11]

Dok je Heraklo izvršavao svoj zadatak u kojem je trebao ubiti erimantskog vepra, večerao je s Folom. Heraklo je zatražio vina, a Fol mu je dao sveto Dionizovo vino koje je privuklo Kentaure prevođene Nesom koji su se skupili vani. Heraklo je na njih ispalio strijele, a oni su ih gađali kamenjem, drvećem i stijenama. Jedna je strijela, umočena u otrovnu Hidrinu krv, pogodila i Hirona.[12] Hiron ju je izvukao iz tijela i upitao se kako tako mala strijela može uzrokovati toliko smrti i uništenja. U tom je trenutku umro, odrekao se svoje besmrtnosti, a bogovi su ga postavili kao zviježđe Strijelca na nebu.[13] U novije je vrijeme s njime poistovjećivano zviježđe Kentaura.

Znanost i kultura

uredi

Po Hironu je nazvan mali planet i komet 2060 Hiron/95P/Hiron.

Literatura

uredi
 
Giorgio Sommer i Edmund Behles: Hiron i Ahil
  1. Apolodor: Biblioteka (I./2.4)
    Apolonije s Roda: Argonautica (II./1231)
    Higin: Fabulae (138)
  2. Homer: Ilijada (XI./831.)
  3. Higin: Fabulae (274.)
  4. Ovidije: Metamorfoze (II./636.)
  5. Apolonije s Roda: Argonautica (I./554.)
  6. Homer: Ilijada (XI./832.)
  7. a b Apolodor: Biblioteka (3.30)
  8. Ovidije: Metamorfoze (II./628.)
  9. Heziod: Teogonija (993.)
  10. Ptolomej Hefestion: Nova povijest (IV.)
  11. Apolodor: Biblioteka (1.119)
  12. Higin: Astronomica (2.38)
  13. Ovidije: Fasti (V./379.)

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hiron