Tratinčica
Tratinčica ili krasuljak (lat. Bellis), rod bilja porodice Asteraceae, red Asterales, razred Magnoliopsida, koljeno Magnoliophyta. Obuhvaća 14 vrsta,[1] a raširen je po cijeloj Europi i drugdje po svijetu.
| Tratinčica | |
|---|---|
 Bellis perennis | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Red: | Asterales |
| Porodica: | Asteraceae |
| Tribus: | Astereae |
| Podtribus: | Bellidinae |
| Rod: | Bellis L. |
| Vrste | |
v. #Vrste | |
| Baze podataka | |
Opis
urediZeljasta je biljka s listovima skupljenim u rozetu. Naraste do 15 cm visine, a na vrhu ima jednu cvjetnu glavicu, širine 15 – 30 mm. Latice su bijele, a žuti su cjevasti cvjetići u sredini. Plod je jajolika roška, duga oko 1,5 mm, jajolikog oblika i bez papusa. Cvjeta od ranog proljeća do prvih jesenskih mrazova.
Tratinčica obično ima na livadama i travnjacima, a ima ih i sve do 1800 mnm.
Ljekovitost
urediTratinčica je ljekovita biljka i u prošlosti se daleko više koristila kao lijek. Mladi listovi i cvjetovi su jestivi. Zeleni pupoljci mogu se u prehrani koristiti kao zamjena za kapare. Sadrži kemijske spojeve poput tanina, biljne smole, eterična ulja i saponine.[2] Pomaže kod očnih i drugih upala, smiruje kašalj, djeluje baktericidno te je antispazmodik i blagi laksativ.
Tratinčice su tradicionalna biljka za rane, a za njih se također kaže da su posebno korisne u liječenju nježne i bezvoljne djece. Nedavno istraživanje (1994.) proučava mogućnost upotrebe biljke u terapiji HIV-om. Infuzija se koristi u liječenju katara, reumatizma, artritisa, poremećaja jetre i bubrega, za čišćenje krvi. Mast od lišća nanosi se izvana na rane i modrice itd., dok se destilat koristi interno za liječenje upalnih poremećaja jetre. Žvakanje svježeg lišća je lijek za čir u ustima. Cvjetovi i lišće obično se koriste svježi u dekocijama, mastima i oblogama. Jak dekokt korijena preporučen je za liječenje ekcema, iako je treba uzimati neko vrijeme prije nego što njezin učinak postane očit. Blagi čaj može olakšati tegobe dišnog trakta, reumatske bolove i bolne ili obilne menstruacije. Biljka, ubrana za cvatnje, koristi se kao homeopatski lijek. Njegova uporaba posebno je naznačena u liječenju modrica.[3]
Vrste
uredi- Bellis annua L.
- Bellis azorica Hochst.
- Bellis bernardii Boiss. & Reut.
- Bellis caerulescens (Coss.) Coss. ex Ball
- Bellis cordifolia (Kunze) Willk.
- Bellis dubia Spreng.
- Bellis hyrcanica Woronow
- Bellis longifolia Boiss. & Heldr.
- Bellis microcephala Lange
- Bellis pappulosa Boiss. ex DC.
- Bellis perennis L.
- Bellis pusilla (N.Terracc.) Pignatti
- Bellis rotundifolia (Desf.) Boiss. & Reut.
- Bellis sylvestris Cirillo
Galerija
uredi-
Bellis perennis -
Bellis annua -
Bellis sylvestris
.jpg)
.JPG)
Dodatna literatura
uredi- Grlić, Ljubiša. Enciklopedija samoniklog jestivog bilja. Ex Libris. Rijeka, Hrvatska. ISBN 953-6932-23-7
Izvori
uredi- ↑ COL | The Catalogue of Life. web.archive.org. 16. svibnja 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2021. Pristupljeno 23. prosinca 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ Chej, Roberto. 1982. Piante medicinali. Arnoldo Mondadori Editore. Milano, Italija.
- ↑ Bellis perennis Daisy, Lawndaisy, English Daisy PFAF Plant Database. pfaf.org (engleski). Pristupljeno 23. prosinca 2023.
Vanjske poveznice
uredi- Bellis perennis pfaf.org
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Bellis |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Bellis |