Aneksijska kriza

Aneksijska kriza ili Bosanska kriza bila je politička kriza koja je trajala tijekom 1908. i 1909. zbog aneksije Bosne i Hercegovine u sastav Austro-Ugarske 7. listopada 1908. godine. Berlinskim sporazumom^{[nedostaje izvor]} iz travnja 1909. ta kriza se je okončala.

Događaji

Nakon pobjede mladoturske revolucije u Osmanlijskom Carstvu, Austro-Ugarska se zabrinula da bi morali vratiti BiH. S toga je 1908. odlučila te pokrajine pripojiti izravno u svoj državni sustav. Austro-Ugarska je 29. veljače 1909. postigla dogovor s Osmanlijskim Carstvom u kome se obavezala na isplatu 2,5 milijuna turskih funtâ (54 milijuna austro-ugarskih krunâ) u zlatu kao naknadu za aneksiju Bosne i Hercegovine.^[1]^[2]

U Srbiji je pripajanje izazvalo veliku zabrinutost, jer se osjećalo da Austrija time učvršćuje svoj položaj na Balkanu. Tako je ugrožavala sve nade u stvaranje buduće velikosrpske države.

Slijedili su prosvjedi Srba i Muslimana. Srpski političari su prema velikosrpskoj ideologiji tvrdili kako su ne samo pravoslavci nego svi katolici i muslimani koji govore štokavskim narječjom zapravo Srbi.

U Srbiji je osnovana Narodna obrana s ciljem da prikupi dragovoljce za moguće borbe.

S druge su strane hrvatski pravaši pokrenuli pripreme za osnivanje Hrvatske narodne legije koja se je trebala suprotstaviti upadima vojnih i paravojnih postrojba iz Srbije: srbijanske vojske, četničkih i komitskih odreda.^[3]

Uz podršku Rusije i saveznika Crne Gore, Bugarske i Grčke ušla 1912. u Prvi balkanski rat u kojem je potisnuta Turska. U Drugom balkanskom ratu (1913.) Srbija je zajedno sa saveznicima porazila Bugarsku i proširila svoj teritorij na jug.

U Srbiji je ova kriza izazvala jačanje nacionalizma i nacionalne solidarnosti. Ova kriza je na neko vrijeme poremetila odnose između Austro-Ugarske i carske Rusije. Osim toga se ova kriza se smatra uvodom u Prvi svjetski rat.

Mlada Bosna koja je isticala svoj tobožnji oslobodilački i jugoslavenski program i čiji su članovi su bili uvježbani i naoružani iz Srbije organizirali su 28. lipnja 1914. Sarajevski atentat.

Izvori

↑ Izvorni dokument sporazuma o priznanju aneksije između Austro-Ugarske i Osmanlijskog Carstva. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. lipnja 2013. Pristupljeno 23. lipnja 2015.
↑ Protocol between Austria-Hungary and Turkey. Signed February 26, 1909., The American Journal of International Law, Vol. 3, No. 4, Supplement: Official Documents (Oct., 1909), pp. 286-289, American Society of International Law
↑ Zlatko Hasanbegović: Islam i muslimani u pravaškoj ideologiji: o pokušaju gradnje "pravaške" džamije u Zagrebu 1908., u zborniku radova Pravaška misao i politika, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-6324-61-3, str. 93.

Vanjske poveznice

Hrvatski informativni centar Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. rujna 2010. (Wayback Machine)

[1] Izvorni dokument sporazuma o priznanju aneksije između Austro-Ugarske i Osmanlijskog Carstva. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. lipnja 2013. Pristupljeno 23. lipnja 2015.

[2] Protocol between Austria-Hungary and Turkey. Signed February 26, 1909., The American Journal of International Law, Vol. 3, No. 4, Supplement: Official Documents (Oct., 1909), pp. 286-289, American Society of International Law

[3] Zlatko Hasanbegović: Islam i muslimani u pravaškoj ideologiji: o pokušaju gradnje "pravaške" džamije u Zagrebu 1908., u zborniku radova Pravaška misao i politika, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-6324-61-3, str. 93.

[1]

[2]

[3]