Željko Brkanović

Željko Brkanović (Zagreb, 20. prosinca 1937.Crikvenica, 7. lipnja 2018.),[1][2] hrvatski skladatelj, dirigent, pijanist i glazbeni pedagog, rodom iz Škaljara. Sin hrvatskog skladatelja Ivana Brkanovića.[3][4] Opus Željka Brkanovića broji dvjestotinjak[5] solističkih, orguljskih, komornih, koncertantnih, orkestralnih i scenskih djela, zborskih skladbi i solo popijevki te više obradba kojima pripada i posljednje veliko očevo djelo – Missa profana croatica, oratorij za sole, mješoviti zbor i orkestar iz 1986. koje je Željko Brkanović dovršio 1994. godine.[6] Vlastite skladbe većinom je temeljio na naslijeđenim, klasičnim oblicima, koje je preobražavao obrađujući ih suvremenim tehnikama i izražajnim sredstvima (aleatorika, elektronski zvuci, mikrotonalnost). Osobitu je sklonost očitovao prema arhaičnim elementima i mitskim sadržajima (Nomos, Karijatide) te prema djetinjem izrazu (Šest lekcija), a ponekad se nadahnjivao i folklornim motivima (Sedam pjesama Hrvata iz Hercegszanta, Bokeljski scherzo). Mjestimice se služio brojnim udaraljkama da bi istaknuo ritmsku komponentu skladbe. U traganju za novim zvukovnim senzibilitetom u svoju je glazbu unio novoromantičku izražajnost.[7]

Željko Brkanović
Željko Brkanović
Životopisni podatci
Rođenje 20. prosinca 1937.
Smrt 7. lipnja 2018.
Djelo
Razdoblje 1960-ih2018.
Poznatija djela Nomos, simfonijska pjesma
Divertimento za gudače
Sinfonia dinamica
Koncert za klavir i orkestar
Koncert za violinu i orkestar
Koncert za violinu, violončelo i orkestar
Concerto da camera
I. gudački kvartet
Klavirski trio
Suita Mediterana za gitaru
Sonata a tre
Tonalna sonata za klavir
Marc-Antonie de Dominis, opera
Nagrade
Nagrade nagrada "Josip Štolcer Slavenski"
nagrada "Vladimir Nazor"
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
"Porin" za životno djelo
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je glasovir kod Svetislava Stančića (1962.).[8] Studij kompozicije započeo je kod svog oca, a završio na Fakultetu za muzičku umjetnost u Skoplju kod Tome Proševa (od 1976. do 1979.).[7] U skladanju se usavršavao u Stuttgartu kod znamenitog skladatelja Erharda Karkoschke,[9] a polazio je i tečajeve dirigiranja na Glazbenoj akademiji Chigiana u Sieni 1965. kod Hermanna Scherchena i Bruna Rigaccija.[7]

Od 1963. godine djelovao je kao dirigent u Hrvatskim narodnim kazalištima u Splitu i Zagrebu, a 1969. prelazi na RTV Zagreb (danas Hrvatsku radioteleviziju), gdje je u okviru Umjetničkog programa bio urednik, producent i dirigent, ostvarivši mnoge snimke djela hrvatskih autora. Nakon kraćega djelovanja na zagrebačkoj Funkcionalnoj glazbenoj školi, 1980. postaje docent na Muzičkim akademijama u Podgorici (utemeljio Teoretsko-kompozitorski odjel) i Zagrebu. Od 1983. do umirovljenja 2008. bio je izvanredni, a potom redoviti profesor teorijskih glazbenih predmeta i kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 2011. surađivao je s Umjetničkom akademijom u Splitu gdje je predavao kompoziciju. Godine 2017. dodijeljeno mu je i počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.[9][6]

Intenzivno se bavi skladanjem od 1970. godine. Djela su mu izvođena u Hrvatskoj i u inozemstvu: među njima se osobito ističu Tonalna sonata za klavir (1977.) i Koncert za klavir i orkestar (1980.), za koji je dobio prestižnu nagradu Josip Štolcer Slavenski.[4]

Preminuo je 7. lipnja 2018. u Crikvenici u 81. godini života nakon kratke bolesti.[10]

Djela (izbor)

uredi

Orkestralna

uredi
  • Nomos, simfonijska pjesma (1975.)
  • Divertimento za gudače (1977.)
  • Karijatide (1978.)
  • Sinfonia dinamica (1980.)
  • Riccercari (1985.)
  • II. simfonija (1991.)
  • Con variazione za gudače (2000.)

Koncertantna

uredi
  • Koncert za klavir i orkestar (1981.)
  • Koncert za violinu i orkestar (1983.)
  • Koncert za violinu, violončelo i orkestar (1991.)
  • Lirski koncert za klavir i orkestar (1998.)
  • Siciliana za klavir i gudače (1998.)
  • Koncertni rondo za klavir i puhački orkestar (1999.)
  • Mostarski koncert za klavir i orkestar (2002.)
  • Koncert za gitaru, udaraljke i gudače (2010.)
  • Concerto da camera za bayan ,gudače i udaraljke (2011.)
  • Concerto 1. za klavir i komorni ansambl (2016.)

Komorna

uredi
  • I. gudački kvartet (1974.)
  • Ugođaj za engleski rog i harfu (1976.)
  • Šest lekcija za pantomimičara, magnetofonsku vrpcu i komorni sastav (1978.)
  • Recitativ, arija i ... za violončelo i klavir (1979.)
  • Kolaž za kontrabas i klavir (1979.)
  • Trijanina proljeća za duhački trio i udaraljke (1981.)
  • Klavirski trio (1988.)
  • Vocatio aus Stuttgart za flautu, fagot i klavir (1988.)
  • Introdukcija i Allegro za kontrabas i klavir (1989.)
  • Suita Mediterana za gitaru (1990.)
  • Zoov-cool, „ratni kvartet“ za klarinet, violinu, violončelo i klavir (1991.)
  • Pjesmarica I. za kvartet gitara (1993.)
  • Pjesmarica II. za trio gitara (1993.)
  • II. gudački kvartet (1994.)
  • Sonata a tre za trio gitara (1996.)
  • Koncert za udaraljke i trio klarineta (1997.)
  • Harmony in exist za harmoniku (1997.)
  • Pavana i Gagliarda za violinu i gitaru (1999.)
  • Ugođaji za obou i marimbu (2002.)
  • Bagatela za rog in F i klavir (2004.)
  • Nimtyros za flautu i gitaru (2004.)
  • Klavirski kvintet (2007.)
  • Andante za gudački kvartet (2013.)
  • Quartet 3. za kvartet saxofona (2017.)
  • Za Vas, kvartet za flautu ,violinu, kontrabas i klavir (2018.)

Klavirska

uredi
  • Tonalna sonata (1977.)
  • Sonetne minijature (1975.)
  • Preludiji (1992.)
  • Sentimentalni valcer (2003.)
  • Pesante et brillante (2012.)

Orguljska

uredi
  • Antependij (1989.)
  • Cithara (1994.)
  • Svečani preludij (1995.)

Scenska

uredi
  • Pastorala, balet-pantomima (1989.)
  • Marc-Antonie de Dominis, opera (2015.)

Vokalna

uredi
  • Uspavanka za poginule za recitatora i mješoviti zbor (1973.)
  • Quassi sonet za ženski zbor a cappella (1976.)
  • Zapis svjetla za mješoviti zbor a cappella (1977.)
  • Domovinska za ženski zbor, orgulje i udaraljke (1983.)
  • Bokeljski scherzo za dječji zbor i klavir (1993.)
  • Figurice, ciklus pjesama za glas i klavir (1993.)
  • Prijatelju sveti za glas i orgulje (1995.)
  • Lux mundi za marimbu i mješoviti zbor (2002.)
  • Intimni madrigali za mješoviti zbor (2003.)
  • Orijašu Kristov za ženski zbor i orgulje (2004.)
  • Antiphonae za mješoviti zbor i orgulje (2016.)

Obradbe

uredi
  • Sedam pjesama Hrvata iz Hercegszánta za sopran i tamburaški orkestar (1975.)
  • Girolamo Fiorelli: Missa br. 2 za četiri solista, muški zbor i orkestar (1978.)
  • Hrvatske božićne pjesme, obrade za glas, zbor i orkestar (1980.)
  • Križni put za klavir, flautu ,obou, engleski rog, fagot i orgulje (1981.)
  • Ivan Brkanović: Missa profana Croatica za mezzosopran, bariton, mješoviti zbor i orkestar (dovršio 1994.)
  • Ferdo Livadić: Popjevke na njemačke stihove, obrada za glas i gudački orkestar
  • Ivan Brkanović: Intermezzo iz opere Ekvinocij, obrada za simfonijski orkestar (2009.)
  • Ivan Brkanović: Ti si balzam iz opere Zlato Zadra, obrada za glas i klavir (2014.)
  • Ivan Brkanović: Krijes planine, obrada za harmoniku solo

Nagrade i priznanja

uredi

Željko Brkanović dobitnik je nagrade "Josip Štolcer Slavenski" (1982.) za Koncert za klavir i orkestar, godišnje nagrade "Vladimir Nazor" za autorski koncert održan u povodu 65. obljetnice života (2002.) te više skladateljskih poticajnih priznanja Ministarstva kulture Republike Hrvatske.[6]

Diskografsku nagradu Porin primio je 1996. za realizaciju CD-a "Misa profana Croatica" Ivana Brkanovića te 1999. za skladbu Tonalna sonata za klavir. Iste je godine odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za izniman doprinos nacionalnoj glazbenoj kulturi, a 2014. dobiva i prestižnu nagradu Porin za životno djelo.[6]

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi