Pastel
Pastel je bijela kreda pomiješana s bojom u prahu. Postoje razne vrste pastela, npr. voštani ili uljni pastel, ali samo suhi pastel je pastel u pravom smislu riječi. Obično se oblikuje u štapiće. Njihov se suhi trag može razmazati prstima, trljačima od papira ili nekim drugim sredstvom. Profesionalni pastelisti uobičajeno nanese pastel naknadno, kao prašina. Kao slikarska tehnika pastel se izvodi suhom bojom u obliku štapića obično na papiru posebno fine vlaknaste strukture koja odlično prihvaća fini obojeni pastel prah.
Pastelom se nazivaju i slike naslikane tom slikarskom tehnikom. Njihova je glavna osobina suhoća. Neki smatraju kako je površina modernog pastela slična površini enkaustike.
Povijest
U crtačkom smislu začetnikom ove profinjene tehnike smatra se francusko-holandski slikar Jean Clouet (1485-1540), dvorski slikar francuskog kralja Franje I. Kao initimna tehnika pastel tek od 18. stoljeća postaje samosvojni način slikarskog izražavanja, da bi punu afirmaciju dostigao kroz djela Eduarda Moneta, Toulusea-Lautreca, npr u 19 stoljeću i njegovu prijelazu u 20 stoljeće, u kojem se održao kao veoma rafinirani oblik likovnog izražavanja. Ostali značajni pastelisti su: Edgar Degas (koji je pastel počeo koristiti tek kad mu se vid počeo oslabjeti), Quentin de la Tour, Pablo Picasso, Edouard Manet, Odilon Redon, Rosalba Carriera i drugi. Praoblike pastela treba tražiti u prethistorijskim crtežima lovca-slikara pomoću prirodne krede, tj. njenim grumenjem na stijenama špilje.