Mario Carević
Mario Carević (Makarska, 29. ožujka 1982.) hrvatski nogometaš.
| Mario Carević | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Mario Carević | |
| Nadimak | Car | |
| Rođenje | 29. ožujka 1982. Makarska, Hrvatska | |
| Visina | 186cm | |
| Klub | ||
| Trenutačni klub | SC Lokeren | |
| Broj | 18 | |
| Pozicija | vezni igrač | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1999. - 2005. 2005. 2005. - 2007. 2006. - 2007. 2007. - |
Hajduk Split Al-Ittihad VfB Stuttgart >> Hajduk Split (posudba) SC Lokeren |
103 (7) ? (?) 6 (0) 17 (4) 25 (4) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 2003. - 2004. | Hrvatska U-21 | 3 (0) |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 4. kolovoza 2008 ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o nogometu | ||
Karijeru je popularno zvani Car započeo u splitskom Hajduku gdje se do 2001. probio u seniorsku momčad. U tri godine na Poljdu postao je zapažen mladi igrač, poznat po vrlo dobrim probojima po bokovima, te sjajnim centaršutevima. No, jednako je bilo poznato i njegovo "laktarenje" igrača u trku, te pognuta glava zbog koje je previše zadržavao loptu. Usprokos tome, proslavljeni treneri kao Tomislav Ivić vidjeli su u njemu veliku nadu, te je sam Ivić jednom prigodom izjavio da bi rađe u momčadi imao Carevića nego Kranjčara. Za vrijeme prvog boravka u Hajduku, jednom je zbog kartona morao propustiti derbi u Maksimiru, te ju odgledao sa južne tribine dinamovog stadiona gdje su gdje igrači nikako ne smiju.
2004. Ivić ga je poveo sa sobom u arapski Al-Ittihad. Tamo se Carević nije nešto naigrao, te je taj klub ubrzo napustio. Jedno vrijeme nije mogao u novi klub jer bogati predsjednik kluba nije imao vremena, ni želje, da mladom Makaraninu sredi papire za napuštanje države. Sam Carević tu je situaciju opisao kao zatočeništvo u zlatnom zatvoru, jer je ipak bio uredno plaćen za svoje (ne)igranje.
Tokom 2004. zabilježio je i 2 nastupa za hrvatsku U-21 momčad na Europskom prvenstvu za tu kategoriju.
Sljedeće odredište trebao je biti povratak u matični Hajduk, a navodno je zainteresiran bio i zagrebački Dinamo. No, u HNL se nije vratio, nego završio u njemačkom Stuttgartu. Zabilježio je par nastupa pod velikim trenerom Trapattonijem, no, dolaskom novog trenera pao je u zaborav, te s vremenom završio u Stuttgartovoj amaterskoj momčadi, zajedno sa srpskim internacionalcem Ljubojom. Nakon toga uslijedila je 2 mjeseca duga trakavica oko transfera iz tog bundesligaša. Stizale su ponude nekih moskovskih prvoligaša, te navodno i Club Bruggea, no, Carević je bio ustrajan u svojoj želji da se vrati na posudbu u matični Hajduk. Razlog je bio poznavanje atmosfere u i oko kluba, te trener Zoran Vulić koji trenira seniorsku momčad.
Iako je ideja o povratku u Hajduk nastala sredinom lipnja, posudba je finalizirana zadnji dan kolovoza, ujedno i zadnji dan prijelaznog roka. Zajedno sa još jednim Stuttgartovim igračem, Borisom Živkovićem postao je na taj dan igračem Hajduka. U svom prvom susretu protiv Slaven Belupa u Koprivnici pogotkom iz jedanaesterca srušio je 9-godišnju tradiciju Hajdukovih neuspijeha u tom gradu. U novoj epizodi u bilom na jesen je odigrao dobro. No, da vuk mijenja samo dlaku, a ne i ćud pokazalo se u derbiju sa Dinamom na Poljudu kada je bio jedan od boljih igrača, također postigavši gol iz penala, no, što isprovociran što sam temperamentan već za sat vremena igre dobio je 2 žuta, iako je mogao već u prvom poluvremenu završiti utakmicu. Nakon toga je dobio 2 utakmice i 20.000 kn kazne.
Na proljeće iste sezone, nije uspio zadržati formu, te je došlo i do toga da mu navijači Hajduka zvižde pri izlasku iz igre. Pao je zajedno sa cijelom momčadi, a na zub ga je uzao i novi trener Ivan Pudar. Po isteku posudbe prodan je u belgijski Lokeren.
Kutija Šibica
Nakon jesenskog dijela prvenstva, Carević je zaigrao na malonogometnom turniru Kutija Šibica u Zagrebu gdje ga je zbog događaja sa derbija publika gađala raznim predmetima, te vrijeđala. Sve je kulminiralo kada je jedan od navijača uletio na teren, onda kada je Mario morao zabiti iz kaznenog udarca, ne bi li se s njim fizički obračunao. Carevića je obranio klupski kolega Mirko Hrgović, dok je on pobjegao od tzv. navijača. Nakon pola sata prekida ipak je izveo taj kazneni udarac, te svom snagom pogodio stativu i njegova je momčad ispala.