Petrovo Polje (Kneževo)
Petrovo Polje | |
|---|---|
(Naselje) | |
 Jedan od zaselaka Petrovog Polja | |
  Petrovo Polje | |
| Koordinate: 44°24′14″N 17°33′22″E / 44.404°N 17.556°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Kneževo |
| Nadmorska visina | 1.120−1.150 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 30 (sa Marićima 99) |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
Petrovo Polje je selo u Srednjoj Bosni, Bosna i Hercegovina, općina Kneževo. Do 60-tih godina prošlog stoljeća pripadalo je bivšoj općini Šiprage, a nakon toga izvjesno vrijeme i općini Kotor-Varoš. Do pada Kraljevine Jugoslavije selo je pripadalo Crkvenoj općini Imljani.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Petrovo Polje je dugačko selo od nekoliko raštrkanih zaseoka i više individualnih planinskih kuća na platou Petrova polja, na obroncima Vlašića. Proteže se od zaseoka Đurđevine (kota 1243 m), kod Male Ilomske (istok) do neposredne blizine raskršća asfaltiranih lokalnih cesta koje od ovog sela vode za Kneževo, Turbe i Imljane (zapad). Na sjeveru je omeđeno linijom početka strme padine prema dolini Vrbanje, na liniji kota 1220 kota 1140, a a na jugu dolinom Ilomske.
Zaseoci i infrastrukturni potencijali
[uredi | uredi izvor]Pored Đurđevina registrirani zaseoci su i Nikodinovići (istok) i Petrovo Polje (u užem smislu), nekada središte Mjesne zajednice. Veći dio Petrova Polja je na nadmorskim visinama od 1200–1240 m.
Osmogodišnja škola u Petrovu Polju je izgrađena 1958, a danas je u ruševnom stanju. Malobrojni učenici se školuju u Imljanima, gdje postoji i lokalna ambulanta. Pored asfaltne komunikacije, selo je, u izvedbi IFOR-a, priključeno i na lokalnu električnu mrežu i vodovod sa izvorištem Manatovac – Kneževo
Visoravan ima turističke potencijale, uključujići i Kaursko i Bijeljino vrelo, a najbliže privlačne destinacije su: Američka strana, Andrijevića potok, Arapov brijeg,, Bastovci, Bare, Beraci, Bešića voda, Biser glavica, Bjelosavac, Blagojevići, Babanovac, Bare, Ilomska i njeni vodopadi,[1] Kaursko vrelo, Manatovac, poljana Ravni ispod Vitovlja, Nanovići i drugi.[2][3][4][5]
Historija
[uredi | uredi izvor]
Tokom Drugog svjetskog rata, ovo danas malo selo je bilo centar mnogih značajnih zbivanja. Bilo je u zoni operacija više lokalnih i većih partizanskih formacija, a 1943/44. i prištapskih jedinica Vrhovnog štaba NOVJ. Naime, pred Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu, ovdje je boravio Vrhovni štab NOVJ, na čelu sa Josipom Brozom Titom. Sam Tito je bio smješten ispod Petrova polja, u selu Kovačevići, u kući Huseina Kovačevića, odbornika mjesnog Narodnog odbora Šiprage, kojim je predsjedavao Ismet Hadžiselimović.
Na Petrovu polju partizani su izgradili i vojni aerodrom sa nabijenom zamljanom podlogom. Selo se nalazi na padinama Petrova polja, a u dolini Vrbanje, ispod platoa Petrova polja. U nekim izvorima se navodi da je Tito u to vrijeme boravio "u malom selu ispod Petrova polja".[6][7][8]
Konfiguracija terena na Petrovu polju je takva da su partizani izgradili i vojni aerodrom sa nabijenom zamljanom podlogom. Tu su bila pripremljena i (vatrama) obilježena površina za avijacijski dotur sanitetske podrške i naoružanja saveznika i dolaske njihovih izaslanika. Tako se na to mjesto , pred 2. zasjedanje AVNOJ-a, u Jajcu (1943.) tu (padobranima) spustila i engleska misija za vezu sa NOVJ, na čelu sa majorom Bilom Dikinom.[9][10]
Već početkom 1944., 24. aprila, četnici su napali partizanske jedinice i njihovu bolnicu u Korićanima., nakon izmještanja iz Šipraga. Usmjerili su se na tri udarna pravca: (1) Kobilja glava i Vlatkovići, preko Imljana, (2) Šiprage preko Petrova polja, i (3) Kruševo Brdo preko Lisine (1493 m). Preko Imljana su angažirali manje snage, jer se između njih i Korićanskih stijena nalazi duboka provalija klisure rijeke Ilomske. Glavnina četničkih snagea je krenula preko Petrova polja i Lisine. Osvajanjem dominantnog područja Lisine, otvorio bi se najbrži put za napredovanje (niz Ilomsku) prema Bolnici.
Preko Imljana i Petrova polja napadala su četnici sa Manjače (iz četničkih odredâ „Kočić“, „Kralja Petra II“ i puka Manjača) i odred „Obilić“ Laze Tešanovića. Preko Petrova polja, prema Lisini, nastupali su četnički odredi Rade Radića i kombinirane snage četničkih bataljona „Karađorđe“ i „Tankosić“, pod komandom Mihajla Đurića. Cijelom četničkom akcijom je rukovodio „komandant operacije“, major Slavoljub Vranješević.
U isto vrijeme, Prvi bataljon partizanskog odreda u Korićanima i tri bataljona 1. krajiške brigade otišli su po hranu u Pougarje, na drugoj strani kanjona Ugra. Tako je odbranu Bolnice mogli organizirai samo 2. bataljon odreda i jedan bataljon SNOUB-a. Pošto su svi bili iscrpljeni tifusom, Bolnica je bila u velikoj opasnosti. Zato je Štab odreda hitno uputio kurire da traže njegov 1. bataljon, koji je bio brojniji. Tim snagama je trebalo braniti dio fronta Crne rijeke, lijeve pritoke Ilomske, do njenog ulijevanja u Ugar. Ostali dio fronta, prema sjeveru, branili su borci Odreda, uz pomoć čete Jajčanina, sa zadatkom da tu liniju brane po svaku cijenu, jer bi prodor četnika u Korićane bio koban za Bolnicu i za jedinice koje je brane. Drugi bataljon odreda imao je najviše oko 120 boraca zdravih i sposobnih za borbu. Sticajem okolnosti imao je i, pokazaće se, odlučujuće oružje: 12 puškomitraljeza i teški mitraljez marke "Breda".
Kada su, iz pravca Petrova Polja, od vrela Bijeljina vrela, četnici krenuli prema Lisini, partizani su ispalili jedan mitraljeski rafal, što ih je natjeralo da razviju svoje snage duž Ilomske, u frontu dužine oko tri km. To je znatno olakšalo planiranu akciju partizana, jer su četnici bili primorani, da zbog opreza, nedjelotvorno pucaju tokom približavanja kroz gustu šumu.
U dramatičnom obračunu na Lisini, partizani su, zahvaljujući efikasnosti mitraljezaca, spriječili zauzimanje ove taktički značajne pozicije. Doslovno su pokosili četnike u jurišu na padinama planine prema Ravnom Omaru, nanijevši mu jedan od ključnih i završnih poraza na ovom terenu.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ http://www.go2bosnia.com/upoznaj-bih/75-rijeka-ilomska-i-njeni-vodopadi Arhivirano 17. 5. 2014. na: Archive.today.
- ^ http://www.tageo.com/index-e-bk-v-02-d-343530.htm.
- ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1962): Šiprage (List karte 1:25.000, Izohipse na 10 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
- ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0.
- ^ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Kneževo u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.
- ^ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka. http://www.znaci.net/00003/579.pdf Arhivirano 5. 3. 2016. na Wayback Machine
- ^ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
- ^ Meklin F. (2012): Zajednička borba protiv fašizma. Feljton, e-Novine.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 23. 9. 2015. Pristupljeno 30. 7. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)