Gilbertov sindrom
| Gilbertov sindrom (Meulengrachtov sindrom) (Gilbert-Lereboulletov sindrom) (Arijev tip hiperbilirubinemije) (Hiperbilirubinemija tip 1) (Porodična holemija) (Porodična nehemolitska žutica) | |
|---|---|
 | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | E80.4 |
| ICD-9 | 277.4 |
| OMIM | 143500 |
| MedlinePlus | 000301 |
| eMedicine | med/870 |
| MeSH | D005878 |
Definicija
[uredi | uredi izvor]Gilbertov sindrom (GS) je blagi poremećaj jetre u kojem jetra ne obrađuje pravilno bilirubin.[1] Mnogi od potencijalno pogođenih ljudi nikada nemaju simptome.[1] Povremeno se može pojaviti blaga žućkasta boja kože ili bionjača.[1] Ostali mogući simptomi uključuju osjećaj umora, slabosti i bol u stomaku.[1]
Uzrok i dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Gilbertov sindrom je posljedica mutacije u genu UGT1A1, što rezultira smanjenom aktivnošću enzima bilirubin uridin difosfat-glukuronoziltransferaza.[2][1] Obično se nasljeđuje po autosomno recesivnom obrascu i povremeno autosomno dominantno, u zavisnosti od tipa mutacije.[2] Epizode žutice mogu biti izazvane stresom kao što je vježba, menstruacija ili ne uzimanja hrane.[2] Dijagnoza se zasniva na višim nivoima nekonjugiranog bilirubina u krvi, bez znakova drugih problema sa jetrom ili razgradnjom crvenih krvnih zrnaca.[2][3]
Genetika
[uredi | uredi izvor]Gilbertov sindrom je fenotipski efekt, uglavnom povezan sa povećanim nivoom bilirubina u krvi, ali ponekad obilježen blagom žuticom zbog povećanog nekonjugovanog bilirubina, koji proizlazi iz nekoliko različitih genotipskih varijanti gena za enzim odgovoran za promjenu bilirubina u konjugirani oblik.
Gilbertov sindrom karakterizira 70-80%-tno smanjenje aktivnosti glukuronidacije enzima (UGT1A1). Gen UGT1A1 nalazi se na hromosomu 2.[4]
Poznato je više od 100 polimorfizama gena UGT1A1, označenih kao UGT1A1*n (gdje je n opći hronološki red otkrivanja), bilo samog gena ili njegove promotprske regije. UGT1A1 je povezan sa TATA-kutijskom regijom promotera; ova regija najčešće sadrži sekvencu A(TA)6TAA, varijantu koja čini oko 50% alela u mnogim populacijama. Međutim, javlja se nekoliko alelnih polimorfnih varijanti ovog regiona, od kojih je najčešći rezultat dodavanja drugog dinukleotidnog ponavljanja TA promotorske regije, što rezultira A(TA) 7TAA, koji se zove UGT1A1*28; ova uobičajena varijanta čini oko 40% alela u nekim populacijama, ali se viđa rjeđe, oko 3% alela, kod naroda jugoistočne i Istočne Azije i stanovnika pacifičkih otoka
U većini populacija, Gilbertov sindrom je najčešće povezan sa homozigotnim A(TA)7TAA alelima.[5][6][7] U 94% slučajeva GS-a, dva druga enzima glukuronoziltransferaze, UGT1A6 (50% neaktivan) i UGT1A7 (83% neefikasan), također su pogođena.
Međutim, Gilbertov sindrom može nastati bez polimorfnih mutacija TATA-kutijskih promotora; u nekim populacijama, posebno zdravim stanovnicima jugoistočne i istočne Azije, Gilbertov sindrom je češće posljedica heterozigotnosti misens mutacija (kao što je Gly71Arg, također poznata kao UGT1A1*6, Tyr486Asp, poznaa i kao UGT1A1*7, Pro364Leu također poznata kao UGT1A1*73) u stvarnom kodirajučem području gena,[8] što može biti povezano sa značajno višim nivoima bilirubina.[8]
Zbog svojih efekata na razgradnju lijekova i bilirubina i zbog naslijedivosti, Gilbertov sindrom može se klasifikovati kao manja urođena greška metabolizma.
Dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Ljudi sa GS pretežno imaju povišen nekonjugirani bilirubin, dok je konjugirani bilirubin obično unutar normalnog raspona i manji je od 20% ukupnog. Nivoi bilirubina kod pacijenata sa GS su prijavljeni od 20 μM do 90 μM (1,2 do 5,3 mg/dl)[6] u poređenju sa normalnom količinom od < 20 μM. Pacijenti sa GS imaju omjer nekonjugiranog/konjugiranog (indirektnog/direktnog) bilirubina srazmjerno veći od onih bez GS.
Nivo ukupnog bilirubina se često dodatno povećava ako se uzorak krvi uzima dva dana nakon posta,[9] i stoga post može biti dijagnostički koristan. Daljnji konceptni korak koji je rijetko potreban ili prikladan je davanje niske doze fenobarbitala:[10] bilirubin će se značajno smanjiti.
Testovi također mogu otkriti DNK mutacije UGT1A1 lančanom reakcijom polimeraze ili sekvenciranjem fragmenta DNK.
Diferencijalna dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Iako se Gilbertov sindrom smatra bezopasnim, klinički je važan jer može izazvati zabrinutost zbog stanja krvi ili jetre, što bi moglo biti opasnije. Međutim, ovi uslovi imaju dodatne indikatore:
- U GS, osim ako nije prisutna druga bolest jetre, jetreni enzimi ALT/SGPT i AST/SGOT, kao i albumin, nalaze se unutar normalnih raspona.
- Teži tipovi poremećaja glukuronil-transferaze kao što je Crigler-Najjarov sindrom (tipovi I i II) su mnogo teži, sa 0-10% aktivnosti UGT1A1, sa oboljelima u riziku od oštećenja mozga u djetinjstvu (tip I) i tinejdžerskim godinama (tip II).
- Hemoliza bilo kojeg uzroka može se isključiti kompletnom krvnom slikom, haptoglobinom, nivoima laktat-dehidrogenaza i odsustvom retikulocitoze (povišene razine retikulocita u krvi obično bi se uočile kod hemolitske anemije).
- Dubin-Johnsonov sindrom i Rotorov sindrom su rjeđi autosomni recesivni poremećaji koji se karakteriziraju povećanjem konjugovanog bilirubina.
- Virusni hepatitis povezan sa povećanjem konjugiranog bilirubina može se isključiti negativnim uzorcima krvi na antigene specifične za različite viruse hepatitisa.
- Holestaza može se "isključiti" normalnim nivoom žučnih kiselina u plazmi, odsustvom laktat-dehidrogenaze, niskim nivoom konjugovanog bilirubina i ultrazvićnim skeniranjem žučnih kanala.
Liječenje, epidemiologija i historija
[uredi | uredi izvor]Obično nije potrebno liječenje.[1] Ako je žutica značajna, može se koristiti fenobarbital.[1] Gilbertov sindrom pogađa oko 5% ljudi u Sjedinjenim Državama.[2] Muškarcima se češće dijagnostira nego ženama.[1] Često se ne primjećuje sve do kasnog djetinjstva do ranog odraslog doba.[3] Stanje je prvi opisao Augustin Nicolas Gilbert, 1901.[3][11][12]
Obično nije potrebno liječenje.[1] Ako je žutica značajna, može se koristiti fenobarbital.[1]
Gilbertov sindrom prvi su opisali francuski gastroenterolog Augustin Nicolas Gilbert i saradnici, 1901.[11][12] U njemačkoj literaturi obično se povezuje sa Jensom Einarom Meulengrachtom.[13]
Alternativni, manje uobičajeni nazivi za ovaj poremećaj uključuju:
- Porodična benigna nekonjugirana hiperbilirubinemija
- Konstitucijska disfunkcija jetre
- Porodična nehemolitska neopstruktivna žutica
- Icterus intermittens juvenilis
- Hronična hiperbilirubinemija niskog stepena
- Nekonjugirana benigna bilirubinemija
Poznati slučajevi
[uredi | uredi izvor]- Napoleon[14]
- Arthur Kornberg, genetičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu, 1959[15]
- Nicky Wire, basist grupe Manic Street Preachers[16]
- Alexandr Dolgopolov (teniser)[17]
- Jonas Folger, motociklista u konkurenciji Grand Prix motorcycle racing [18]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c d e f g h i j "Gilbert syndrome". GARD (jezik: engleski). 2016. Arhivirano s originala, 4. 8. 2017. Pristupljeno 2. 7. 2017.
- ^ a b c d e "Gilbert syndrome". Genetics Home Reference (jezik: engleski). 27. 6. 2017. Arhivirano s originala, 27. 6. 2017. Pristupljeno 2. 7. 2017.
- ^ a b c "Gilbert Syndrome". NORD (National Organization for Rare Disorders). 2015. Arhivirano s originala, 20. 2. 2017. Pristupljeno 2. 7. 2017.
- ^ "Entrez Gene: UGT1A1 UDP glucuronosyltransferase 1 family, polypeptide A1". Arhivirano s originala, 5. 12. 2010.
- ^ Raijmakers MT, Jansen PL, Steegers EA, Peters WH (2000). "Association of human liver bilirubin UDP-glucuronyltransferase activity, most commonly due to a polymorphism in the promoter region of the UGT1A1 gene". Journal of Hepatology. 33 (3): 348–351. doi:10.1016/S0168-8278(00)80268-8. PMID 11019988.
- ^ a b Bosma PJ; Chowdhury JR; Bakker C; Gantla S; de Boer A; Oostra BA; Lindhout D; Tytgat GN; Jansen PL; Oude Elferink RP; et al. (1995). "The genetic basis of the reduced expression of bilirubin UDP-glucuronosyltransferase 1 in Gilbert's syndrome". New England Journal of Medicine. 333 (18): 1171–5. doi:10.1056/NEJM199511023331802. PMID 7565971.
- ^ Monaghan G, Ryan M, Seddon R, Hume R, Burchell B (1996). "Genetic variation in bilirubin UPD-glucuronosyltransferase gene promoter and Gilbert's syndrome". Lancet. 347 (9001): 578–81. doi:10.1016/S0140-6736(96)91273-8. PMID 8596320. S2CID 24943762.
- ^ a b Gilbert Syndrome na eMedicine
- ^ J L Gollan; C Bateman; B H Billing (1976). "Effect of dietary composition on the unconjugated hyperbilirubinaemia of Gilbert's syndrome". Gut. 17 (5): 335–340. doi:10.1136/gut.17.5.335. PMC 1411132. PMID 1278716.
- ^ N Carulli; M Ponz de Leon; E Mauro; F Manenti; A Ferrari (1976). "Alteration of drug metabolism in Gilbert's syndrome". Gut. 17 (8): 581–587. doi:10.1136/gut.17.8.581. PMC 1411334. PMID 976795.
- ^ a b Gilbert A, Lereboullet P (1901). "La cholémie simple familiale". La Semaine Médicale. 21: 241–3.
- ^ a b "Whonamedit – dictionary of medical eponyms". www.whonamedit.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 18. 9. 2016. Pristupljeno 2. 7. 2017.
- ^ Jens Einar Meulengracht na Who Named It?
- ^ Foulk, WT; Butt, HR; Owen, CA Jr; Whitcomb, FF Jr; Mason, HL (1959). "Constitutional hepatic dysfunction (Gilbert's disease): its natural history and related syndromes". Medicine (Baltimore). 38 (1): 25–46. doi:10.1097/00005792-195902000-00002. PMID 13632313. S2CID 8265932.
- ^ Shmaefsky, Brian (2006). "5". Biotechnology 101. Greenwood Publishing Group. str. 175. ISBN 978-0-313-33528-0.
- ^ "Wire preaches delights of three cliffs". South Wales Evening Post. 27. 4. 2007. str. 3.
- ^ David Cox. (19. 4. 2014). "A Tennis Player Learns to Be Aggressive for Health's Sake". New York Times. Monte Carlo. Arhivirano s originala, 14. 10. 2016.
- ^ Khorounzhiy, Valentin (9. 11. 2017). "Illness that 'shut down' Tech3 MotoGP rookie Jonas Folger diagnosed". Autosport.com. Motorsport Network. Pristupljeno 9. 11. 2017.
After visiting specialists in his native Germany, Folger has been diagnosed with Gilbert's syndrome – a genetic ailment that precludes the liver from correctly processing bilirubin.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- https://gilbertssyndrome.org.uk
- Gilbert's syndrome na NIH Ured za Rijetke bolesti
- Gilbert's Syndrome Arhivirano 18. 5. 2016. na Wayback Machine BMJ Best Practices monograph