Katherine Howard

Pretpostavlja se da ovaj minijaturni portret pripada Katherine Howard

Katherine Howard (Keterin Hauvard; između 1520 i 1525 - 13. februar 1542) je bila peta kraljica supruga engleskog kralja Henrika VIII, poznata kao Ruža bez trna.

Djetinjstvo i mladost

Katherine je rođena kao deseto dijete lorda Edmunda Howarda (Hauvard) i Joyce Culpepper (Džojs Kulpeper). Tačan datum njenog rođenja, kao i kod drugih Henrikovih žena, nije poznat a smatra se da je između 1520 i 1525. Katherine je bila prva rodica Mary (Meri) i Anne Boleyn. Njen otac je bio aristokratskog porijekla ali budući da je bio mlađi sin, nije bio zavidno imućan sve dok mu kćerka njegove sestre, Anne Boleyn, nije našla državni posao.

Katherine je poslana da živi kod očeve maćehe, Agnes Tilney (Tilni). Agnes, vojvotkinja od Norfolka, imala je brojne sluge kao i štićenike, obično djecu siromašnijih rođaka. Vojvotkinja je mnogo vremena provodila na dvoru pa je odgajanje i obrazovanje njenih štićenika nije mnogo interesovalo. Posljedica toga je bila činjenica da je Katherine bila najmanje obrazovana među Henrikovim ženama, iako je znala čitati i pisati, za razliku od mnogih žena njenog vremena.

Katherine je bila vedra i živahna, baš kao i njena rodica, iako ne pobožna. Povremeni časovi koje je pohađala kod vojvotkinje doveli su do romanse sa njenim učiteljem, Henryem Mannoxom (Henri Menoks) 1536. godine, kad je Katherine imala između jedanaest i trinaest godina. Kasnije, kad je Katherine postala kraljica, Mannoxa je postavila za dvorskog muzičara. Mannox će poslije na suđenju za preljub svjedočiti protiv Katherine.

Katherine Howard

Romansa sa Mannoxom završava 1538. godine, kada Katherine upoznaje vojvotkinjinog sekretara, Francisa Derehama (Frensis). Par je ozbiljno shvatao svoju vezu, pa su jedno drugo oslovljali sa "muže" i "ženo". Francis je Katherine toliko vjerovao da joj je povjeravao svoj novac dok je on bio na poslovnom putu. Katherinine prijateljice su znale za ovu aferu, a kad je za nju saznala i vojvotkinja 1539. godine, romansa je završila. Katherine i Francis su uprkos tome planirali da se vjenčaju nakon što se on vrati iz Irske. Ako je par čak i tajno razmijenio zavjete, bili bi smatrani vjenčanim.

Dolazak na dvor

Katherinin tetak je mladoj djevojci našao mjesto na dvoru kralja Henrika VIII. Henrik je brzo primjetio mladu i atraktivnu dvorsku damu svoje nove žene, Anne Klevske, za koju je pokazivao malo interesa od samog početka braka. Njeni rođaci su sumnjali da je mlada djevojka dovoljno zrela da preuzme odgovornost koju nose kraljeve ljubavnice, no odlučili su svoje mišljenje zadržati za sebe. Neki su čak i podržavali Katherine, za koju su se nadali da će očistiti ime svoje porodice; njena rodica, Anne Boleyn, je pogubljena upravo zbog navodnog preljuba. Katolici su Katherine vidjeli kao zadnju šansu da Englesku vrate katoličanstvu. Kako se Katherine približavala kralju, tako je rastao uticaj njene porodice. Samo nekoliko mjeseci nakon što ju je upoznao, Henrik je obasipao Katherine poklonima u obliku skupe odjeće i posjeda.

Brak

Žene Henrika VIII
Katarina Aragonska
Anne Boleyn
Jane Seymour
Ana Klevska
Katherine Howard
Katherine Parr

Henrik brak sa Anom Klevskom je poništen 9. jula 1540. godine a počele su kružiti priče da je Katherine trudna. Henrik je požurio da oženi Katherine, nadajući se da će osigurati budućnost dinastije Tudor rađanjem zdrave muške djece (sin kojeg mu je rodila Jane Seymour bio je bolešljiv od samog rođenja). Henrik koji se bližio pedesetoj godini života, obasipao je mladu kraljicu poklonima. Katherine je bilo svjetlo u kraljevom životu, poremećenom ratom sa Francuskom i reformacijom .

Uprkos svom bogatstvu i moći, Katherine nije bila zadovoljna svojim brakom. Nije bila trudna, a nije joj se sviđala ni Henrikova gojaznost. Početkom 1541 Katherine započinje vezu sa Thomasom Culpepperom (Tomas Kulpeper), Henrikovim najdražim dvorjaninom. Sastanke je organizovala kraljičina dvorska dama Jane Boleyn, udovica Annina brata Georga (Džordž).

U međuvremenu, kralj i kraljica su zajedno obilazili Englesku u ljeto 1541 a pripremalo se i za bilo kakve znakove trudnoće. Kako je kraljičina vanbračna avantura napredovala, ljudi koji su viđali kraljicu i Culpeppera zajedno počeli su ucijenjivati Katherine i tražiti od nje razne usluge. Mnoge od njih je prihvatila kao svoje dvorjane kako bi kupila njihovu šutnju. Njena najkatastrofalnija odluka je bila uvrstiti Henrya Mannoxa među dvorske muzičare i Francisa Derehama kao ličnog sekretara. Ta je odluka dovela do optužbi za preljub i urotu nakon dvije godine braka.

Propast i pogubljenje

Do kasne 1541. godine kraljičina strastvena prošlost je isplivala na površinu zahvaljujući Johnu Lascellesu (Džon Leseles), protestantu čija je setra služila kao sluškinja vojvotkinji od Norfolka te tako svjedočila Katherininim mladenačkim vezama. Motiviran rastućom prijetnjom svojoj vjeri od strane katolika, Lascelles je o ovome obavijestio Thomasa Cranmera (Tomas Krenmer), tada nadbiskupa od Canterburya i Henrikova bliskog savjetnika.

Cranmer je, svjestan da bi svaki pregovor oko braka sa Francsiom poništio Katherinin brak sa Henrikom, dao Henriku pismo koje je sadržalo optužbe protiv kraljice 2. novembra 1541. godine dok je par prisustvovao misi povodom dana Svih svetih. Henrik je u početku odbio da povjeruje u optužbe protiv Katherine i naredio Cranmeru da bolje istraži problem. Za nekoliko dana, nakon mučenja u Tower of London, Dereham i Culpepper su svjedočili o vezi sa Katherine a pronađeno je i Katherinino ljubavno pismo upućeno Culpepperu. Katherine je optužena za urotu ali nije nikada priznala, čak ni svećeniku nekoliko sati prije pogubljena, da je izdala kralja.

Tower of London, toranj gdje je pogubljivana engleska aristokracija optužena za urotu protiv monarha

Katherine je uhapšena 12. novembra. Njeno zahtjevanje da vidi kralja je ignorirano. Cranmer koji ju je ispitivao, rekao je da nikada nije vidio "očajnije stvorenje" i naredio čuvarima da uklone sve predmete koji bi joj mogli poslužiti za samoubojstvo. 22. novembra oduzeta joj je titula kraljice a Thomas Culpepper i Francis Dereham su pogubljeni 10. decembra, prvi obezglavljen a drugi obješen. Prema običaju, njihove su glave izložene nabijene na kolce na Londonskom mostu. Njeni su rođaci također bili zatvoreni u tornju, svi osim vojvode od Norfolka, njenog tetka, koji se uspješno ogradio od skandala. Svi su Howardi proglašeni krivima i osuđeni na doživotnu robiju, ali su poslije pušteni i vraćena im je imovina.

Zadnju noć svog života provela je pripremajući se za smrt. Umrla je mirna, ali je izgledala blijedo i prestrašeno. Pogubljena je jednim jedinim zamahom mača. Sahranjena je u neoznačenoj grobnici pored kapele St Peter ad Vincula, gdje je ležala i njena rodica, Anne Boleyn. Henrik nije prisustvovao sahrani. Njeno tijelo je bilo među onima otkrivenim prilikom renovacije kapele tokom vladavine kraljice Viktorije a njeno ime se nalazi na spisku ljudi čiji je život završio u Toweru.