Golda Meir
| Golda Meir | |
|---|---|
 | |
| 4. premijerka Izraela | |
| Vrijeme na dužnosti 17. mart 1969 – 3. juni 1974. | |
| Prethodnik | Yigal Allon (v.d.) |
| Nasljednik | Yitzhak Rabin |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 3. maj 1898. Kijev, Rusko Carstvo |
| Smrt | 8. decembar 1978 (80 godina) Jerusalem, Izrael |
| Supružnik | Morris Meyerson (1917–1951) |
| Djeca | 2 |
| Potpis |  |
Golda Meir (rođena Golda Mabovitch; Kijev, 3. maj 1898 – Jerusalem, 8. decembar 1978) bila je izraelska političarka i 4. premijerka Izraela od 1969. do 1974. Bila je prva i jedina žena na čelu izraelske vlade i prva na Bliskom istoku.[1]
Biografija
Rođena u ukrajinsko-jevrejskoj porodici u Kijevu u tadašnjem Ruskom carstvu, emigrirala je 1906. u Sjedinjene Američke Države, gdje je završila učiteljsku školu u Milwaukeeju i radila kao učiteljica. Dok je bila u Milwaukeeju, prihvatila je Laburistički cionistički pokret.
Udana Meyerson, nakon razvoda 1956. promijenila je ime u hebrejsko Meir. Zajedno sa suprugom 1921. otišla je u Palestinu, gdje je postala aktivna u cionističkom pokretu. Tokom tridesetih i četrdesetih godina djelovala je u raznim cionističkim organizacijama u Palestini te u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Jedna je od potpisnika dokumenta kojim je 1948. proglašena država Izrael. Meir je 1949. izabrana u Knesset, a iste godine ulazi u vladu kao ministrica rada i socijalne skrbi. Godine 1956. premijer David Ben-Gurion imenovao ju je za ministricu vanjskih poslova i na tom mjestu je ostala do 1966, kada se povukla zbog lošeg zdravlja.
Služila je na mjestu glavnog tajnika stranke Mapai, odnosno Ujedinjene laburističke stranke, da bi 1969. preuzela ulogu premijera nakon smrti Levija Eškola.
Na početku svog mandata, obavila je više diplomatskih posjeta zapadnim liderima kako bi promovisala svoju viziju mira u regionu. Izbijanje Jomkipurskog rata 1973. zateklo je Izrael nespretan i nanijelo velike gubitke vojsci. Rezultirajući bijes javnosti narušio je njen ugled i doveo do istrage o propustima. Njenoj koaliciji Alijanse je odbijena većina na kasnijim parlamentarnim izborima; podnijela je ostavku sljedeće godine, a na mjestu premijera ju je naslijedio Yitzhak Rabin.
Umrla je 1978. od leukemije[2] i sahranjena je na planini Herzl.
Kontroverzna ličnost u Izraelu, Meir je nazvana osnivačem države i opisivana kao "gvozdena dama" izraelske politike, ali i široko okrivljena za to što je zemlja zatečena tokom rata 1973. Osim toga, njeno odbacivanje postojanja Palestinaca bile su široko kritikovane.[3] Većina historičara vjeruje da je Meir bila uspješnija kao ministar rada i stanovanja nego kao premijerka.[4]
Također pogledajte
Reference
- ^ Kort, Michael (2002). The Handbook of the Middle East. Lerner Publishing Group. str. 76. ISBN 9781315170688. Arhivirano s originala, April 20, 2023. Pristupljeno February 21, 2023.
- ^ Marianne Goch, Golda Meir - Biografija sa stranice Fembio učitano 3.5.2014 (de)
- ^ "'Golda' biopic aims to counter notion that PM was chiefly to blame for Yom Kippur War". The Times of Israel. 26 August 2023. Arhivirano s originala, November 28, 2023. Pristupljeno 28 August 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Meron Medzini, "Golda Meir–A Forty Year Perspective." Israel Studies 23.1 (2018): 73-85. online Arhivirano 3. 9. 2021. na Wayback Machine
Izvori
- Avner, Yehuda (2010). The Prime Ministers: An Intimate Narrative of Israeli Leadership. Toby Press. ISBN 978-1-59264-278-6. OCLC 758724969.
- Burkett, Elinor (2008). Golda Meir: The Iron Lady of the Middle East. Gibson Square. ISBN 978-1-906142-13-1.
- Medzini, Meron. "Golda Meir–A Forty Year Perspective." Israel Studies 23.1 (2018): 73-85. online
Dodatna literatura
- Agrees, Elijahu (1969). Golda Meir: Portrait of a Prime Minister. Sabra Books. ISBN 0-87631-020-X.
- Bachleitner, Kathrin. "Golda Meir and Bruno Kreisky–A Political and Personal Duel." Israel Studies 23.1 (2018): 26-49. online; in 1973 she clashed with leader of Austria regarding Palestinian terrorist attacks against Jewish transit through Vienna.
- Fallaci, Oriana (1976). Interview With History. Houghton Mifflin. ISBN 0-395-25223-7.
- Klagsbrun, Francine (2017). Lioness: Golda Meir and the Nation of Israel. Schocken Books. ISBN 978-0-80524-237-9., a standard scholarly biography; excerpt
- Lahav, Pnina. "“A Great Episode in the History of Jewish Womanhood”: Golda Meir, the Women Workers' Council, Pioneer Women, and the Struggle for Gender Equality." Israel Studies 23.1 (2018): 1-25. online
- Martin, Ralph G. (1988). Golda Meir: The Romantic Years. Ivy Books. ISBN 0-8041-0536-7., popular online
- Meir, Menahem (1983). My Mother Golda Meir: A Son's Evocation of Life With Golda Meir. Arbor House Publishing Company. ISBN 0-87795-415-1.
- Medzini, Meron. Golda Meir: A Political Biography (2017) excerpt; a stamdard scholarly biography
- Medzini, Meron. Golda Meir: A Reference Guide to Her Life and Works (2020) excerpt
- Skard, Torild (2014) "Golda Meir" in Women of Power – Half a century of female presidents and prime ministers worldwide. Bristol: Policy Press, ISBN 978-1-44731-578-0.
- Steinberg, Blema S. Women in power: The personalities and leadership styles of Indira Gandhi, Golda Meir, and Margaret Thatcher (McGill-Queen's Press-MQUP, 2008).
- Syrkin, Marie (1969). Golda Meir: Israel's Leader. Putnam., highly flattering
- Syrkin, Marie (1963). Golda Meir: Woman with a Cause.
- Tsoref, Hagai. "Golda Meir's Leadership in the Yom Kippur War." Israel Studies 23.1 (2018): 50-72. online Arhivirano 3. 9. 2021. na Wayback Machine
- Weitz, Yechiam. "Golda Meir, Israel's Fourth Prime Minister (1969–74)." Middle Eastern Studies 47.1 (2011): 43-61. online
Historiografija
- Schmidt, Sarah. "Hagiography in the diaspora: Golda Meir and her biographers." American Jewish History 92.2 (2004): 157-188. online
Vanjski linkovi
Golda Meir na Wikimedia Commonsu
|  | |
