Ryōyū Kobayashi

Ryōyū Kobayashi
Lične informacije
Rođenje	(1996-11-08) 8. novembar 1996 Hachimantai
Visina	173 cm
Karijera
Klub	Tsuchiya Home Ski Team
Takmiči se za	Japan
Lični rekord	252 m (Planica 2019)
Svjetski kup
Sezone	2016–
Pobjede	31
Pob. postolja	59 (+ 8 ekipnih)
Medalje Zimske olimpijske igre Peking 2022. Mala Peking 2022. Velika Svjetsko prvenstvo Planica 2023. Velika Seefeld 2019. Ekipno (v) Svjetsko juniorsko prvenstvo Râșnov 2016. Pojedinačno Râșnov 2016. Ekipno
Ažurirano: 4. 2. 2024.

Ryōyū Kobayashi (japanski: 小林 陵侑 – Kobayashi Ryōyū) japanski je skijaš-skakač. Njegov stariji brat Junshirō i sestra Yūka također se bave istim sportom.

Karijera

Prve takmičarske korake napravio je u FIS kupu 1. i 3. marta 2013. u Sapporu, zauzevši 26. i 30. mjesto. Sljedeći nastup imao je pola godine kasnije u Râșnovu, također u FIS kupu, osvojivši sedmo i prvo mjesto, došavši tako do prve pobjede u karijeri na nekom takmičenju. U sezoni 2014/15. debitirao je u Kontinentalnom kupu 16. i 17. januara 2015. također u Sapporu, gdje je zauzeo 22. i 26. mjesto.

U Svjetskom kupu debitirao je 23. januara 2016. u ekipnim skokovima u Zakopanima, kada je Japan bio osmi. Sljedećeg dana debitirao je i u pojedinačnoj konkurenciji i odmah osvojio sedmo mjesto. Nakon toga je osvojio dvije bronzane medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Râșnovu. Debitantsku sezonu završio je na 42. mjestu u ukupnom poretku Svjetskog kupa s 55 bodova.

Sljedeće sezone nije uspio ostvariti bolji plasman od 33. mjesta, tako da je ostao bez bodova. Na Svjetskom prvenstvu 2017. u Lahtiju nastupio je samo u ekipnim skokovima, zauzevši sedmo mjesto.

Početkom sezone 2017/18, 25. novembra u Kuusamu, prvi se put plasirao na pobjedničko postolje, također u ekipnim skokovima, kada je Japan bio treći. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2018. u Oberstdorfu osvojio je 16. mjesto. Uslijedile su Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu, na kojima je nastupio u sva tri takmičenja. Na maloj skakaonici osvojio je sedmo, a na velikoj deseto mjesto i bio je najbolji Japanac u oba takmičenja. U ekipnim skokovima bio je šesti. Tokom cijele sezone redovno je osvajao bodove u Svjetskom kupu i 4. marta 2018. ostvario dotad najbolji plasman u karijeri, šesto mjesto u Lahtiju. Na kraju je bio 24. sa 187 bodova.

Sezonu 2018/19. počeo je prvim plasmanom na postolje u karijeri u pojedinačnoj konkurenciji 18. novembra u Wisłi da bi potom "eksplodirao", ostvarivši četiri pobjede (prvu u Kuusamu 24. novembra, kada je druga serija otkazana) i još jedno treće mjesto prije Novogodišnje turneje. Na Turneji je nastavio u istom ritmu ostvarivši "Grand Slam", tj. pobijedivši na sve četiri skakaonice, čime je postao treći skakač u historiji kome je to uspjelo nakon Svena Hannawalda 2001/02. i Kamila Stocha 2017/18. Također je pobijedio na prvom takmičenju nakon Turneje 12. januara u Val di Fiemmeu i izjednačio rekord po broju uzastopnih pobjeda u sezoni (šest). Ipak, na Svjetskom prvenstvu 2019. u Seefeldu došao je samo do jedne bronze, i to u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Pojedinačno je bio četvrti na velikoj i 14. na maloj, na kojoj je nakon prve serije vodio, ali u drugoj, zbog jakog snijega, koji je zatrpavao "špure" za skije, nije uspio postići dovoljnu brzinu na mostu, pa je ostao kratak. Nakon prvenstva uslijedila je turneja Raw Air, tokom koje je i matematički osigurao veliki "Kristalni globus", tj. pobjedu u ukupnom poretku Svjetskog kupa i prvi je Japanac koji je to uspio. Osvojio je i samu turneju, i to u posljednjem skoku na cijeloj turneji, prestigavši dotad vodećeg Stefana Krafta za 2,9 bodova. Sezonu je okončao drugim i prvim mjestom u Planici, osvojivši usput i takmičenje Planica 7 i mali "Kristalni globus" za najboljeg letača, po čemu je, također, prvi Japanac u historiji.

U sljedećoj sezoni nije uspio zadržati isti nivo forme, ali je ostvario osam plasmana na postolje (tri pobjede), uz još četiri četvrta mjesta, zauzevši treće mjesto u ukupnom poretku te četvrto mjesto u poretku letača, kao i na Novogodišnjoj turneji. Većinu sezone 2020/21. ostvarivao je plasmane oko 15. mjesta, ali je u posljednjih šest takmičenja ostvario tri pobjede i dva druga mjesta (uz jedno deveto), što ga je dovelo na četvrto mjesto u ukupnom poretku i drugo u poretku letača (i on i Karl Geiger osvojili su 260 bodova u letovima, ali je Geiger ostvario dvije pobjede, a Kobayashi jednu).

U sezoni 2021/22. ponovo se vratio u sam vrh, osvojivši drugi put Novogodišnju turneju; bio je u prilici ponoviti i pobjede na sve četiri skakaonice, ali je na posljednjoj stanici bio peti. Uspjehe je nastavio osvajanjem zlatne medalje na maloj skakaonici na Olimpijskim igrama u Pekingu, 50 godina nakon što je to učinio Yukio Kasaya, te srebrne na velikoj. Do kraja sezone borio se s Geigerom za veliki "Kristalni globus", uspjevši ga osvojiti drugi put u karijeri.

Na Svjetskom prvenstvu 2023. u Planici osvojio je srebrnu medalju na velikoj skakaonici, što mu je prva pojedinačna medalja sa svjetskih prvenstava.

Sezonu 2023/24. otvorio je prosječnim rezultatima, ali je do Novogodišnje turneje popravio formu i na kraju treći put osvojio Turneju, završivši drugi na sve četiri stanice.

Rezultati u Svjetskom kupu

Pobjednička postolja

Br.	Datum	Mjesto	Skakaonica	K-tačka	HS	Skok 1	Skok 2	Bodovi	Plasman	Pobjednik
1.	18. 11. 2018.	Wisła	Malinka	K-120	HS 134	137,5 m	127 m	255,6	3.	Jevgenij Klimov
2.	24. 11. 2018.	Kuusamo	Rukatunturi	K-120	HS 142	138,5 m	—^	142,0	1.	—
3.	25. 11. 2018.					140 m	147,5 m	310,4	1.
4.	1. 12. 2018.	Nižnji Tagil	Roda	K-120	HS 134	134 m	130 m	262,0	3.	Johann André Forfang
5.	2. 12. 2018.					132,5 m	133,5 m	273,1	1.	—
6.	16. 12. 2018.	Engelberg	Titlis	K-125	HS-140	144 m	137 m	294,4	1.
7.	30. 12. 2018.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	138,5 m	126,5 m	282,3	1.
8.	1. 1. 2019.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 142	136,5 m	133 m	266,6	1.
9.	4. 1. 2019.	Innsbruck	Bergisel	K-120	HS 130	136,5 m	131 m	267,0	1.
10.	6. 1. 2019.	Bischofshofen	"Paul Ausserleitner"	K-125	HS 142	135 m	137,5 m	282,1	1.
11.	12. 1. 2019.	Predazzo	"Giuseppe Dal Ben"	K-120	HS 135	135 m	136 m	315,0	1.
12.	27. 1. 2019.	Sapporo	Ōkurayama	K-123	HS 137	124,5 m	129,5 m	236,6	3.	Stefan Kraft
13.	2. 2. 2019.	Oberstdorf	"Heini Klopfer"	K-200	HS 235	224 m	234 m	427,0	1.	—
14.	10. 2. 2019.	Lahti	Salpausselkä	K-116	HS 130	124 m	129,5 m	263,7	2.	Kamil Stoch
15.	16. 2. 2019.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS 145	144,5 m	143 m	304,7	3.	Karl Geiger
16.	17. 2. 2019.					146 m	144 m	274,4	1.	—
17.	12. 3. 2019.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 140	130 m	137 m	261,7	3.	Stefan Kraft
18.	14. 3. 2019.	Trondheim	Granåsen	K-124	HS 138	141 m	141,5 m	298,4	1.	—
19.	17. 3. 2019.	Vikersund	Vikersundbakken	K-200	HS 240	237 m	239 m	454,6	2.	Domen Prevc
20.	22. 3. 2019.	Planica	Letalnica	K-200	HS 240	242 m	220 m	438,1	2.	Markus Eisenbichler
21.	24. 3. 2019.					252 m	230,5 m	464,9	1.	—
22.	8. 12. 2019.	Nižnji Tagil	Roda	K-120	HS 134	133,5 m	113 m	252,3	3.	Stefan Kraft
23.	15. 12. 2019.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	136,5 m	134 m	277,0	1.	—
24.	22. 12. 2019.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 140	132,5 m	134 m	272,0	1.
25.	29. 12. 2019.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	138 m	134 m	305,1	1.
26.	18. 1. 2020.	Titisee-Neustadt	Hochfirst	K-125	HS 142	138,5 m	138,5 m	282,8	3.	Dawid Kubacki
27.	19. 1. 2020.					147 m	134 m	283,0	2.
28.	2. 2. 2020.	Sapporo	Ōkurayama	K-123	HS 137	128,5 m	132 m	239,0 pkt	3.	Stefan Kraft
29.	16. 2. 2020.	Tauplitz	Kulm	K-200	HS 235	242,5 m	—^	231,9	2.
30.	13. 2. 2021.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-125	HS 140	136,5 m	134,5 m	268,9	1.	—
31.	19. 2. 2021.	Râșnov	Râșnov	K-90	HS 97	94 m	98,5 m	257,9	1.
32.	25. 3. 2021.	Planica	Letalnica	K-200	HS 240	235,5 m	244,5 m	452,5	1.
33.	26. 3. 2021.					231 m	—^	227,7	2.	Karl Geiger
34.	28. 3. 2021.					242 m	217 m	452,4	2.
35.	20. 11. 2021.	Nižnji Tagil	Roda	K-120	HS 134	128 m	131 m	243,7	2.
36.	27. 11. 2021.	Kuusamo	Rukatunturi	K-120	HS 142	138,5 m	143 m	324,5	1.	—
37.	12. 12. 2021.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	129,5 m	139 m	262,8	1.
38.	18. 12. 2021.	Engelberg	Titlis	K-125	HS-140	137,5 m	140,5 m	286,6	2.	Karl Geiger
39.	19. 12. 2021.					132,5 m	136,5 m	306,0	1.	—
40.	29. 12. 2021.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	128,5 m	141 m	302,0	1.
41.	1. 1. 2022.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 142	143 m	135,5 m	291,2	1.
42.	5. 1. 2022.	Bischofshofen	"Paul Ausserleitner"	K-125	HS 142	137 m	137,5 m	291,3	1.
43.	29. 1. 2022.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS 147	145 m	—^	115,6	1.
44.	27. 2. 2022.	Lahti	Salpausselkä	K-116	HS 130	125 m	130,5 m	278,0	1.
45.	3. 3. 2022.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 140	136 m	134,5 m	289,0	2.	Stefan Kraft
46.	20. 1. 2023.	Sapporo	Ōkurayama	K-123	HS 137	135 m	130 m	271,5	1.	—
47.	21. 1. 2023.					129 m	137,5 m	276,1	3.	Stefan Kraft
48.	22. 1. 2023.					141 m	143 m	280,9	1.	—
49.	5. 2. 2023.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS-147	134,5 m	145,5 m	252,3	2.	Halvor Egner Granerud
50.	11. 2. 2023.	Lake Placid	MacKenzie Intervale	K-115	HS 128	136 m	114 m	256,0	2.	Andreas Wellinger
51.	26. 3. 2023.	Lahti	Salpausselkä	K-116	HS 130	136,5 m	—^	145,9	1.	—
52.	9. 12. 2023.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	140,5 m	143,5 m	270,7	3.	Karl Geiger
53.	29. 12. 2023.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	134,5 m	129 m	306,3	2.	Andreas Wellinger
54.	1. 1. 2024.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 142	137 m	135,5 m	292,6	2.	Anže Lanišek
55.	3. 1. 2024.	Innsbruck	Bergisel	K-120	HS 128	128,5 m	132 m	258,7	2.	Jan Hörl
56.	6. 1. 2024.	Bischofshofen	"Paul Ausserleitner"	K-125	HS 142	137 m	139 m	287,6	2.	Stefan Kraft
57.	14. 1. 2024.	Wisła	Malinka	K-120	HS 134	131 m	139,5 m	269,4	1.	—
58.	3. 2. 2024.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS 147	128 m	148 m	221,7	2.	Johann André Forfang
59.	4. 2. 2024.					144,5 m	146 m	235,6	2.	Andreas Wellinger

^ – održana samo jedna serija zbog jakog vjetra / lošeg vremena

Postolja po sezonama

Sezona	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto	Ukupno
2015/2016.	–	–	–	–
2016/2017.	–	–	–	–
2017/2018.	–	–	–	–
2018/2019.	13	3	5	21
2019/2020.	3	2	3	8
2020/2021.	3	2	–	5
2021/2022.	8	3	–	11
2022/2023.	3	2	1	6
2023/2024.	1	6	1	8
Zbir	31	18	10	59

Ukupni poredak

Sezona	Plasman
2015/2016.	42.
2016/2017.	bez plasmana
2017/2018.	24.
2018/2019.	1.
2019/2020.	3.
2020/2021.	4.
2021/2022.	1.
2022/2023.	5.

Novogodišnja turneja

Sezona	Plasman
2016/2017.	43.
2017/2018.	22.
2018/2019.	1.
2019/2020.	4.
2020/2021.	6.
2021/2022.	1.
2022/2023.	18.
2023/2024.	1.

Raw Air

Sezona	Plasman
2017.	39.
2018.	11.
2019.	1.
2020.	2.
2021.	Otkazano
2022.	3.
2023.	4.

Willingen Six

Sezona	Plasman
2019.	1.
2020.	6.
2021.	7.

Planica 7

Sezona	Plasman
2018.	9.
2019.	1.
2020.	Otkazano
2021.	2.
2022.	9.
2023.

Svjetski kup u ski-letovima

Sezona	Plasman
2015/2016.	38.
2016/2017.	bez plasmana
2017/2018.	17.
2018/2019.	1.
2019/2020.	4.
2020/2021.	2.
2021/2022.	9.
2022/2023.	8.

Ljetni Grand Prix

Sezona	Plasman
2016.	14.
2017.	15.
2018.	7.
2019.	4.
2020.	nije nastupao
2021.	8.
2022.	15.
2023.	22.

Vanjski linkovi

• Profil na FIS-u