Sergej Jesenjin

Sergej Jesenjin
Sergej Jesenjin
Rođenje	Sergej Aleksandrovič Jesenjin; 3. oktobar 1895 (129 godina); Konstantinovo, Gubernija Rjazan, Ruska imperija
Smrt	28. decembar 1925 (30 godina); Lenjingrad, Sovjetski savez
Nacionalnost	Rus
Zanimanje	Pjesnik
Godine aktivnosti	1915–1925.
Supružnik/ci	Ana Izrjadnova (1913–16); Zinaida Rajh (1917–21); Isadora Duncan (1922–25); Sofija Tolstoj (1925; do njegove smrti);

Pregledana verzija ove stranice, odobrena dana 5 april 2023, zasnovana je na ovoj izmjeni.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin (ruski: Сергей Александрович Есенин; 3. oktobar 1895 – 28. decembar 1925) bio je ruski pjesnik.^[1]

Biografija

Rani period

Rođen je 3. oktobra 1895. godine u Konstantinovu, u Rjazanjskoj guberniji, administrativnom dijelu tadašnjeg ruskog carstva, u zemljoradničkoj porodici. Većinu djetinjstva je proveo sa svojim djedom i bakom, koji su ga u biti i odgojili. Poeziju je počeo pisati u dobi od devet godina.

1912. godine, Jesenjin odlazi u Moskvu, gdje se izdržava radeći kao lektor u štampariji. Sljedeće godine se upisuje na moskovski Charnyavsky univerzitet na kojem studira godinu i pol. Njegova rana poezija je inspirisana ruskim folklorom. U Petrograd odlazi 1915. godine gdje se upoznaje sa kolegama pjesnicima: Aleksandar Blok, Sergej Gorodecki, Nikolaj Kljujev i Andrej Beli i koji pomažu u promociji mladog pjesnika u čemu poseban doprinos daje Aleksandar Blok. Jesenjin je poslije priznao da mu je Bely objasnio značenje forme, dok su ga Blok i Kljujev naučili lirizmu.

Život i karijera

1916. godine objavljuje svoju prvu knjigu pjesama, Radunjica. Kroz zbirke poezije o dirljivoj ljubavi i jednostavnom životu, postaje jedan od najpopularnijih pjesnika tog doba. 1913. stupa po prvi put u brak s Annom Izrjadnovom, radnom kolegicom iz izdavačke kuće, sa kojom je imao sina, Jurija.

U periodu između 1916. i 1917. služi vojni rok. Preko svog poznanca, D.Lomana, caričinog ađutanta, koji je cijenio pjesnikov talent, odobrene su mu izvjesne olakašice i umjesto da ide na front ostao je u Carskom selu. Tu je u to vrijeme živio i poznati sociolog, književni kritičar i socijalist Ivanov-Razumnjik, koji je prvi popularizirao Jesenjina kao pjesnika.

Nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, Rusija izlazi iz prvog svjetskog rata. Vjerujući da će revolucija donijeti bolji život, Jesenjin je nakratko podržava, ali ubrzo postaje razočaran istom. Ponekad i sam kritikuje boljševičku vlast u svojim pjesmama kao što je slučaj s pjesmom Oktobarska revolucija me prevarila.

Augusta 1917. Jesenjin se po drugi put ženi, ovaj put s Raikh Zinaidom. Imali su dvoje djece, kćerku Tatjanu i sina Konstantina. Supružnici su se svađali i živjeli odvojeno na neko vrijeme prije razvoda 1921. godine. Njihova kćerka Tatjana će poslije postati izvanredan pisac, a sin Konstantin Jesenjina će poznati nogometni statističar.

U septembru 1918. godine osniva svoju vlastitu izdavačku kuću. U tom periodu, svojim stvaralaštvom privukao je mnoge pristalice kao i pjesnike. Među njima najviše je oduševio mladog pjesnika, futuristu, Anatolija Marienhofa, koji je za sobom povukao i poznatog modernistu u književnosti, Vadjima Šeršenjevica. U društvu umjetnika, Jesenjin u to doba živi boemskim načinom života. Najviše vremena provodi po kafanama oko Kuznjeckog mosta, ili u malim lokalima i menzama oko Njikitske ulice i bulevara. Ovdje su se za vrijeme revolucije skupljali pisci, slikari, glumci da uz skromne obroke diskutuju, čitaju stihove, ili da priređuju izložbe, da izvode svoja i tuđa djela, sakupljajući napojnice od publike ili da organiziraju razne priredbe i predavanja za namirnice. Pjesnici su u revoluciji brzo došli u javni i otvoreni sukob sa zvaničnom kritikom i komesarom prosvjete. Zajedno sa Marienhofom, osniva ruski književni pokret Imaginizam.

U jesen 1921. godine, dok je gostovao u studiju slikara Georgija Yakulova, Jesenjin upoznaje američku plesačicu Isadoru Duncan, 18 godina stariju od sebe. Znala je samo desetak riječi na ruskom, dok Jesenjin nije govorio nijedan strani jezik. Vjenčali su se 2. maja 1922. godine te odlaze u obilazak Evrope i SAD-a. Brak sa Duncanovom ne traje dugo i razvode se u maju 1923. godine te se vraća u Moskvu.

1923. godine Jesenjin se upušta u romantičnu vezu sa glumicom Augustom Miklashevskayom kojoj posvećuje nekoliko pjesama. Iste godine dobija sina s pjesnikinjom Nadeždom Volpin. Njihov sin Alexander Esenin-Volpin odrasta i postaje pjesnik i istaknuti aktivista sovjetskog disidentskog pokreta 1960-ih. Živi u Sjedinjenim Američkim Državama i radi kao matematičar i nastavnik.

1925. godine Jesenjin upoznaje i ženi se sa svojom četvrtom suprugom, Sofijom Andrejevnom Tolstojevom, unukom velikog ruskog književnika Lava Tolstoja.

Smrt

U večer 23. decembra, Jesenjin, po bilješkama svoga zeta Neasedkina, odlazi sestrama u Zamoskvorečje i ne pozdravljajući se odlazi u sobu i kupi sve svoje stvari. U Petrograd Jesenjin stiže 24. decembra ujutro i odsjeda u hotelu Angleter. U naredna tri dana jureći obavlja poslove. Bolesno uznemiren i nuropat, Jesenjin se tih dana osjećao strahovito usamljen. U hotelskoj sobi br. 5, u koju je nekada dolazio sa Isadorom, atmosfera postaje sve teža, pogotovo navečer. U noći između 26 i 27. decembra, nemajući tinte - kako je sam pričao preko dana poznanicima - napisao je pjesmu krvlju, iz rasječenih vena. To su bili stihovi pjesme "Do viđenja, prijatelju, do viđenja", predani navečer mladom pjesniku V. Erlihu, koji je zaboravio da ih pročita i zavirio u njih tek kad je bilo kasno.

28. decembra 1925. pronađen je mrtav u svojoj hotelskoj sobi.

Prema verziji koja je sada također zajednička za akademske istraživače Jesenjinovog života, pjesnik je bio u stanju depresije nedelju dana nakon završetka tretmana u duševnoj bolnici te je u takvom stanju izvršio samoubistvo vješanjem.

Nakon komemoracije u Uniji u Petrogradu, pjesnikovo tijelo je vozom prevezeno u Moskvu, gdje je sahranjen 31. decembra na moskovskom groblju Vaganjkovski. Grob mu je označen bijelom mramornom skulpturom.

Postoji i teorija po kojoj je Jesenjin ubijen od strane agenata ruske tajne službe i kako je podešeno da izgleda kao samoubojstvo. Roman "Jesenjin"^[2] kojeg je objavio Vitali Bezrukov je posvećen ovoj verziji Jesenjinove smrti. 2005. godine, snimljen je i TV serijal "Sergey Jesenjin" na osnovu ovog romana (ulogu Jesenjina odigrao je Bezrukov Sergej) i prikazan je na prvom kanalu ruske televizije Channel One Russia. Film je kritikovan od strane forenzičara koji tvrde da su argumenti neuvjerljivi.^[3]^[4]^[5]^[6]

Rjazanjski državni univerzitet (rodni kraj Jesenjina) je preimenovan njemu u čast.^[7]

Djela

Breza (1913)
Jesen (1914)
Pjesma o keruši (1915)
Mangup (1919)
Ispovjest mangupa (1920)
Ja sam poslednji pjesnik u selu (1920)
Molitva za umrle (1920)
Pugačov (1921)
Pismo majci (1924)
Kafana Moskva (1924)
Ispovjest mangupa (1924)
Ko sam, šta sam? (1925)
Snježno polje (1925)
Crni čovjek (1925)
Kačalovljevom psu (1925)
Do viđenja, dragi, do viđenja (1925)
Streha u sutonu (1925)

Reference

^ Merriam-Webster's Encyclopedia Of Literature. Springfield, Massachusetts: Merriam-Webster. 1995. str. 1223–. ISBN 978-0-87779-042-6.
^ Bezrukov, Vitalij (2005). Есенин. Moskva: Amfora. ISBN 5-94278-924-X.
^ Romanova, Natalija (23. 12. 2010). "Сергей Есенин. Убийство Есенина - убийство совести русского народа коммунистическим режимом". Великая Эпоха (jezik: ruski). Pristupljeno 11. 2. 2018.
^ Vorsobin, Vladimir (9. 11. 2005). "Смерть Есенина: убийство или самоубийство?". Комсомольская правда (jezik: ruski). Pristupljeno 11. 2. 2018.
^ "Есенина не убивали". Огонёк. 51 (jezik: ruski): 25. 25. 12. 2005. Pristupljeno 11. 2. 2018.
^ "Тайна смерти Сергея Есенина". abc-people.com (jezik: ruski). Pristupljeno 11. 2. 2018.
^ "Университет | РГУ имени С. А. Есенина". РГУ имени С. А. Есенина (jezik: ruski). Arhivirano s originala, 18. 7. 2018. Pristupljeno 11. 2. 2018.

Vanjski linkovi

Logo Wikicitata

Wikicitati imaju citate vezane za: Sergej Jesenjin

Sergej Jesenjin na Wikimedia Commonsu

[1] Merriam-Webster's Encyclopedia Of Literature. Springfield, Massachusetts: Merriam-Webster. 1995. str. 1223–. ISBN 978-0-87779-042-6.

[2] Bezrukov, Vitalij (2005). Есенин. Moskva: Amfora. ISBN 5-94278-924-X.

[3] Romanova, Natalija (23. 12. 2010). "Сергей Есенин. Убийство Есенина - убийство совести русского народа коммунистическим режимом". Великая Эпоха (jezik: ruski). Pristupljeno 11. 2. 2018.

[4] Vorsobin, Vladimir (9. 11. 2005). "Смерть Есенина: убийство или самоубийство?". Комсомольская правда (jezik: ruski). Pristupljeno 11. 2. 2018.

[5] "Есенина не убивали". Огонёк. 51 (jezik: ruski): 25. 25. 12. 2005. Pristupljeno 11. 2. 2018.

[6] "Тайна смерти Сергея Есенина". abc-people.com (jezik: ruski). Pristupljeno 11. 2. 2018.

[7] "Университет | РГУ имени С. А. Есенина". РГУ имени С. А. Есенина (jezik: ruski). Arhivirano s originala, 18. 7. 2018. Pristupljeno 11. 2. 2018.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]