Idi na sadržaj

Razlika između verzija stranice "Ryōyū Kobayashi"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNo edit summary
No edit summary
Red 23: Red 23:
{{MedaljaBronza|[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u nordijskom skijanju 2016.|Râșnov 2016.]]|Pojedinačno}}
{{MedaljaBronza|[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u nordijskom skijanju 2016.|Râșnov 2016.]]|Pojedinačno}}
{{MedaljaBronza|[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u nordijskom skijanju 2016.|Râșnov 2016.]]|Ekipno}}
{{MedaljaBronza|[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u nordijskom skijanju 2016.|Râșnov 2016.]]|Ekipno}}
| aktualizirano = 16. 2. 2020.
| aktualizirano = 12. 3. 2020.
}}
}}
'''Ryōyū Kobayashi''' ({{ja|小林 陵侑}} – ''Kobayashi Ryōyū'') [[japan]]ski je [[skijaš-skakač]]. Njegov stariji brat [[Junshirō Kobayashi|Junshirō]] i sestra [[Yūka Kobayashi|Yūka]] također se bave istim sportom.
'''Ryōyū Kobayashi''' ({{ja|小林 陵侑}} – ''Kobayashi Ryōyū'') [[japan]]ski je [[skijaš-skakač]]. Njegov stariji brat [[Junshirō Kobayashi|Junshirō]] i sestra [[Yūka Kobayashi|Yūka]] također se bave istim sportom.
Red 37: Red 37:


Sezonu [[Svjetski kup u skijaškim skokovima 2018/2019.|2018/19.]] počeo je prvim plasmanom na postolje u karijeri u pojedinačnoj konkurenciji 18. novembra u [[Wisła (mjesto)|Wisłi]] da bi potom "eksplodirao", ostvarivši četiri pobjede (prvu u Kuusamu 24. novembra, kada je druga serija otkazana) i još jedno treće mjesto prije [[Turneja 4 skakaonice 2018/2019.|Novogodišnje turneje]]. Na Turneji je nastavio u istom ritmu ostvarivši "Grand Slam", tj. pobijedivši na sve četiri skakaonice, čime je postao treći skakač u historiji kome je to uspjelo nakon [[Sven Hannawald|Svena Hannawalda]] [[Turneja 4 skakaonice 2001/2002.|2001/02.]] i [[Kamil Stoch|Kamila Stocha]] [[Turneja 4 skakaonice 2017/2018.|2017/18]]. Također je pobijedio na prvom takmičenju nakon Turneje 12. januara u [[Val di Fiemmeu]] i izjednačio rekord po broju uzastopnih pobjeda u sezoni (šest).<ref>{{cite web |url= https://www.sport1.de/wintersport/skispringen/2019/01/skispringen-in-val-di-fiemme-ryoyu-kobayashi-dominiert-erneut |title= Nächster Sieg: Rekord für Kobayashi |website= Sport1.de |date= 12. 1. 2019 |accessdate= 19. 3. 2019 |language= njemački}}</ref> Ipak, na [[Svjetsko prvenstvo u nordijskom skijanju 2019.|Svjetskom prvenstvu 2019.]] u [[Seefeld]]u došao je samo do jedne bronze, i to u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Pojedinačno je bio četvrti na velikoj i 14. na maloj, na kojoj je nakon prve serije vodio, ali u drugoj, zbog jakog snijega, koji je zatrpavao "špure" za skije, nije uspio postići dovoljnu brzinu na mostu, pa je ostao kratak. Nakon prvenstva uslijedila je turneja [[Raw Air 2019.|Raw Air]], tokom koje je i matematički osigurao veliki "Kristalni globus", tj. pobjedu u ukupnom poretku Svjetskog kupa i prvi je Japanac koji je to uspio. Osvojio je i samu turneju, i to u posljednjem skoku na cijeloj turneji, prestigavši dotad vodećeg [[Stefan Kraft|Stefana Krafta]] za 2,9 bodova. Sezonu je okončao drugim i prvim mjestom u [[Planica|Planici]], osvojivši usput i takmičenje [[Planica 7 2019.|Planica 7]] i mali "Kristalni globus" za [[Svjetski kup u skijaškim letovima 2018/2019.|najboljeg letača]], po čemu je, također, prvi Japanac u historiji.
Sezonu [[Svjetski kup u skijaškim skokovima 2018/2019.|2018/19.]] počeo je prvim plasmanom na postolje u karijeri u pojedinačnoj konkurenciji 18. novembra u [[Wisła (mjesto)|Wisłi]] da bi potom "eksplodirao", ostvarivši četiri pobjede (prvu u Kuusamu 24. novembra, kada je druga serija otkazana) i još jedno treće mjesto prije [[Turneja 4 skakaonice 2018/2019.|Novogodišnje turneje]]. Na Turneji je nastavio u istom ritmu ostvarivši "Grand Slam", tj. pobijedivši na sve četiri skakaonice, čime je postao treći skakač u historiji kome je to uspjelo nakon [[Sven Hannawald|Svena Hannawalda]] [[Turneja 4 skakaonice 2001/2002.|2001/02.]] i [[Kamil Stoch|Kamila Stocha]] [[Turneja 4 skakaonice 2017/2018.|2017/18]]. Također je pobijedio na prvom takmičenju nakon Turneje 12. januara u [[Val di Fiemmeu]] i izjednačio rekord po broju uzastopnih pobjeda u sezoni (šest).<ref>{{cite web |url= https://www.sport1.de/wintersport/skispringen/2019/01/skispringen-in-val-di-fiemme-ryoyu-kobayashi-dominiert-erneut |title= Nächster Sieg: Rekord für Kobayashi |website= Sport1.de |date= 12. 1. 2019 |accessdate= 19. 3. 2019 |language= njemački}}</ref> Ipak, na [[Svjetsko prvenstvo u nordijskom skijanju 2019.|Svjetskom prvenstvu 2019.]] u [[Seefeld]]u došao je samo do jedne bronze, i to u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Pojedinačno je bio četvrti na velikoj i 14. na maloj, na kojoj je nakon prve serije vodio, ali u drugoj, zbog jakog snijega, koji je zatrpavao "špure" za skije, nije uspio postići dovoljnu brzinu na mostu, pa je ostao kratak. Nakon prvenstva uslijedila je turneja [[Raw Air 2019.|Raw Air]], tokom koje je i matematički osigurao veliki "Kristalni globus", tj. pobjedu u ukupnom poretku Svjetskog kupa i prvi je Japanac koji je to uspio. Osvojio je i samu turneju, i to u posljednjem skoku na cijeloj turneji, prestigavši dotad vodećeg [[Stefan Kraft|Stefana Krafta]] za 2,9 bodova. Sezonu je okončao drugim i prvim mjestom u [[Planica|Planici]], osvojivši usput i takmičenje [[Planica 7 2019.|Planica 7]] i mali "Kristalni globus" za [[Svjetski kup u skijaškim letovima 2018/2019.|najboljeg letača]], po čemu je, također, prvi Japanac u historiji.

U [[Svjetski kup u skijaškim skokovima 2019/2020.|sljedećoj sezoni]] nije uspio zadržati isti nivo forme, ali je ostvario osam plasmana na postolje (tri pobjede), uz još četiri četvrta mjesta, zauzevši treće mjesto u ukupnom poretku, te četvrto mjesto u [[Svjetski kup u skijaškim letovima 2019/2020.|poretku letača]], kao i na [[Turneja 4 skakaonice 2019/2020.|Novogodišnjoj turneji]].


== Rezultati u Svjetskom kupu ==
== Rezultati u Svjetskom kupu ==
Red 411: Red 413:
|[[Svjetski kup u skijaškim skokovima 2018/2019.|2018/2019.]]
|[[Svjetski kup u skijaškim skokovima 2018/2019.|2018/2019.]]
|'''1.'''
|'''1.'''
|-bgcolor=cc9966
|[[Svjetski kup u skijaškim skokovima 2019/2020.|2019/2020.]]
|3.
|}
|}
{{col-3}}
{{col-3}}
Red 449: Red 454:
|[[Raw Air 2019.|2019.]]
|[[Raw Air 2019.|2019.]]
|'''1.'''
|'''1.'''
|-bgcolor=silver
|[[Raw Air 2020.|2020.]]
|2.
|}
|}


Red 494: Red 502:
|[[Svjetski kup u skijaškim letovima 2018/2019.|2018/2019.]]
|[[Svjetski kup u skijaškim letovima 2018/2019.|2018/2019.]]
|'''1.'''
|'''1.'''
|-
|[[Svjetski kup u skijaškim letovima 2019/2020.|2019/2020.]]
|4.
|}
|}


Verzija na dan 12 mart 2020 u 22:57

Ryōyū Kobayashi
Lične informacije
Rođenje (1996-11-08) 8. novembar 1996 (28 godina)
Hachimantai
Visina174 cm
Karijera
KlubTsuchiya Home Ski Team
Takmiči se za Japan
Lični rekord252 m (Planica 2019)
Svjetski kup
Sezone2016–
Pobjede16
Pob. postolja29 (+ 4 ekipna)
Medalje
Svjetsko prvenstvo
Bronzana medalja – treće mjesto Seefeld 2019. Ekipno (v)
Svjetsko juniorsko prvenstvo
Bronzana medalja – treće mjesto Râșnov 2016. Pojedinačno
Bronzana medalja – treće mjesto Râșnov 2016. Ekipno
Ažurirano: 12. 3. 2020.

Ryōyū Kobayashi (japanski: 小林 陵侑 – Kobayashi Ryōyū) japanski je skijaš-skakač. Njegov stariji brat Junshirō i sestra Yūka također se bave istim sportom.

Karijera

Prve takmičarske korake napravio je u FIS kupu 1. i 3. marta 2013. u Sapporu, zauzevši 26. i 30. mjesto. Sljedeći nastup imao je pola godine kasnije u Râșnovu, također u FIS kupu, osvojivši sedmo i prvo mjesto, došavši tako do prve pobjede u karijeri na nekom takmičenju. U sezoni 2014/15. debitirao je u Kontinentalnom kupu 16. i 17. januara 2015. također u Sapporu, gdje je zauzeo 22. i 26. mjesto.

U Svjetskom kupu debitirao je 23. januara 2016. u ekipnim skokovima u Zakopanima, kada je Japan bio osmi. Sljedećeg dana debitirao je i u pojedinačnoj konkurenciji i odmah osvojio sedmo mjesto. Nakon toga je osvojio dvije bronzane medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Râșnovu. Debitantsku sezonu završio je na 42. mjestu u ukupnom poretku Svjetskog kupa s 55 bodova.

Sljedeće sezone nije uspio ostvariti bolji plasman od 33. mjesta, tako da je ostao bez bodova. Na Svjetskom prvenstvu 2017. u Lahtiju nastupio je samo u ekipnim skokovima, zauzevši sedmo mjesto.

Početkom sezone 2017/18, 25. novembra u Kuusamu, prvi se put plasirao na pobjedničko postolje, također u ekipnim skokovima, kada je Japan bio treći. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2018. u Oberstdorfu osvojio je 16. mjesto. Uslijedile su Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu, na kojima je nastupio u sva tri takmičenja. Na maloj skakaonici osvojio je sedmo, a na velikoj deseto mjesto i bio je najbolji Japanac u oba takmičenja. U ekipnim skokovima bio je šesti. Tokom cijele sezone redovno je osvajao bodove u Svjetskom kupu i 4. marta 2018. ostvario dotad najbolji plasman u karijeri, šesto mjesto u Lahtiju. Na kraju je bio 24. sa 187 bodova.

Sezonu 2018/19. počeo je prvim plasmanom na postolje u karijeri u pojedinačnoj konkurenciji 18. novembra u Wisłi da bi potom "eksplodirao", ostvarivši četiri pobjede (prvu u Kuusamu 24. novembra, kada je druga serija otkazana) i još jedno treće mjesto prije Novogodišnje turneje. Na Turneji je nastavio u istom ritmu ostvarivši "Grand Slam", tj. pobijedivši na sve četiri skakaonice, čime je postao treći skakač u historiji kome je to uspjelo nakon Svena Hannawalda 2001/02. i Kamila Stocha 2017/18. Također je pobijedio na prvom takmičenju nakon Turneje 12. januara u Val di Fiemmeu i izjednačio rekord po broju uzastopnih pobjeda u sezoni (šest).[1] Ipak, na Svjetskom prvenstvu 2019. u Seefeldu došao je samo do jedne bronze, i to u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Pojedinačno je bio četvrti na velikoj i 14. na maloj, na kojoj je nakon prve serije vodio, ali u drugoj, zbog jakog snijega, koji je zatrpavao "špure" za skije, nije uspio postići dovoljnu brzinu na mostu, pa je ostao kratak. Nakon prvenstva uslijedila je turneja Raw Air, tokom koje je i matematički osigurao veliki "Kristalni globus", tj. pobjedu u ukupnom poretku Svjetskog kupa i prvi je Japanac koji je to uspio. Osvojio je i samu turneju, i to u posljednjem skoku na cijeloj turneji, prestigavši dotad vodećeg Stefana Krafta za 2,9 bodova. Sezonu je okončao drugim i prvim mjestom u Planici, osvojivši usput i takmičenje Planica 7 i mali "Kristalni globus" za najboljeg letača, po čemu je, također, prvi Japanac u historiji.

U sljedećoj sezoni nije uspio zadržati isti nivo forme, ali je ostvario osam plasmana na postolje (tri pobjede), uz još četiri četvrta mjesta, zauzevši treće mjesto u ukupnom poretku, te četvrto mjesto u poretku letača, kao i na Novogodišnjoj turneji.

Rezultati u Svjetskom kupu

Pobjednička postolja

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 18. 11. 2018. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 137,5 m[a] 127 m 255,6 3. Jevgenij Klimov
2. 24. 11. 2018. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 138,5 m —^ 142,0 1. —
3. 25. 11. 2018. 140 m 147,5 m 310,4 1.
4. 1. 12. 2018. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 134 m 130 m 262,0 3. Johann André Forfang
5. 2. 12. 2018. 132,5 m 133,5 m 273,1 1. —
6. 16. 12. 2018. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS-140 144 m 137 m 294,4 1.
7. 30. 12. 2018. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 138,5 m 126,5 m 282,3 1.
8. 1. 1. 2019. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 142 136,5 m 133 m 266,6 1.
9. 4. 1. 2019. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 136,5 m 131 m 267,0 1.
10. 6. 1. 2019. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 142 135 m 137,5 m 282,1 1.
11. 12. 1. 2019. Italija Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 135 135 m 136 m 315,0 1.
12. 27. 1. 2019. Japan Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 124,5 m 129,5 m 236,6 3. Stefan Kraft
13. 2. 2. 2019. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 235 224 m 234 m 427,0 1. —
14. 10. 2. 2019. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124 m 129,5 m 263,7 2. Kamil Stoch
15. 16. 2. 2019. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 144,5 m 143 m 304,7 3. Karl Geiger
16. 17. 2. 2019. 146 m 144 m 274,4 1. —
17. 12. 3. 2019. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 140 130 m 137 m 261,7 3. Stefan Kraft
18. 14. 3. 2019. Norveška Trondheim Granåsen K-124 HS 138 141 m 141,5 m 298,4 1. —
19. 17. 3. 2019. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 237 m 239 m 454,6 2. Domen Prevc
20. 22. 3. 2019. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 242 m 220 m 438,1 2. Markus Eisenbichler
21. 24. 3. 2019. 252 m 230,5 m 464,9 1. —
22. 8. 12. 2019. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 133,5 m 113 m 252,3 3. Stefan Kraft
23. 15. 12. 2019. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 136,5 m 134 m 277,0 1. —
24. 22. 12. 2019. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 140 132,5 m 134 m 272,0 1.
25. 29. 12. 2019. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 138 m 134 m 305,1 1.
26. 18. 1. 2020. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 138,5 m 138,5 m 282,8 3. Dawid Kubacki
27. 19. 1. 2020. 147 m 134 m 283,0 2.
28. 2. 2. 2020. Japan Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 128,5 m 132 m 239,0 pkt 3. Stefan Kraft
29. 16. 2. 2020. Austrija Tauplitz Kulm K-200 HS 235 242,5 m —^ 231,9 2.

^ – održana samo jedna serija zbog jakog vjetra / lošeg vremena

Napomene

  1. ^ Dodirnuo snijeg.

Reference

  1. ^ "Nächster Sieg: Rekord für Kobayashi". Sport1.de (jezik: njemački). 12. 1. 2019. Pristupljeno 19. 3. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi

Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Ryōyū Kobayashi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ryōyū_Kobayashi&oldid=3162563"