Razlika između verzija stranice "Dario Kordić"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m r2.7.1) (Bot dodaje: ru:Кордич, Дарио |
m Bot: mijenja Kategorija:Sarajlije sa Kategorija:Biografije, Sarajevo |
||
| Red 58: | Red 58: | ||
*[http://www.biografije.org/kordic.htm Biografija] |
*[http://www.biografije.org/kordic.htm Biografija] |
||
{{DEFAULTSORT:Kordić, Dario}} |
{{DEFAULTSORT:Kordić, Dario}} |
||
| ⚫ | |||
[[Kategorija:Osuđenici Haškog tribunala]] |
[[Kategorija:Osuđenici Haškog tribunala]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Biografije, Sarajevo]] |
||
[[Kategorija:Busovača]] |
[[Kategorija:Busovača]] |
||
| ⚫ | |||
[[en:Dario Kordić]] |
[[en:Dario Kordić]] |
||
Verzija na dan 15 decembar 2012 u 11:41
Dario |
|---|
Dario Kordić (Sarajevo, 14. decembra 1960.), jedan od vodećih političara u zajednici bosanskih Hrvata: od 1991. do 1995., predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH); od 1992. do 1995., potpredsjednik i član Predsjedništva Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne (HZ H-B), a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HR H-B). Zbog ratnih zločina u Hrvatsko-bošnjačkom sukobu, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osudio ga je na 25 godina zatvora.[1]
Biografija
Dario Kordić rodio se 14. decembra 1960. te potječe iz vrlo religiozne obitelji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Busovači. 1983. diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Bio je novinar, a od 1985. bio je zaposlen u firmi “Vatrostalna” u Busovači.[2]
Velikom brzinom uspinjao se u HDZ-BiH. Kordić je svoju političku karijeru započeo u Busovači tako što je postao tajnik lokalnog ogranka HDZ-a (u septembru 1990.). Dana 26. augusta 1991. HDZ BiH uveo je izvanredno stanje u HDZ BiH zbog srpske agresije i izjavio da će se općinski odbori HDZ-a povezati jedni s drugima u jedinstveni sistem obrane. Postao je predsjednik stranke u općtini Busovača, predsjednik travničke regionalne zajednice i potpredsjednik HZ H-B. 1993. HZ H-B je preimenovana u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, pri čemu je Dario Kordić ostao njen potpredsjednik. 1994. on je postao predsjednik HDZ-BiH.[2]
2009. jednom broju institucija, udruga i najzaslužnijim pojedincima za osnivanje i funkcioniranje Zbornog područja Vitez dodijeljene su plakete, a trojici ratnih zapovjednika, te srednjobosanskom političkom lideru, poslije predsjedniku HDZ-a BiH, Dariju Kordiću, novoutemeljeno priznanje – “Zlatni prsten s grbom ZP-a Vitez”. [3]
Suđenje u Haagu
Prva optužnica izdana je 10. novembra 1995. Optuženi se predao Međunarodnom sudu 6. oktobra 1997. i prvi put se pojavio pred sudom dva dana kasnije kada se izjasnio da "nije kriv". Suđenje je započelo 12. aprila 1999., a izvođenje dokaza i izlaganje strana završeno je 15. decembra 2000: zasjedalo se 240 dana. Svjedočio je ukupno 241 svjedok, od kojih 122 za tužilaštvo, 117 za obranu, a dva su svjedočila kao svjedoci suda. Tužilaštvo je podnijelo 30 transkripata iskaza svjedoka iz drugih predmeta pred Međunarodnim sudom. Obrana je podnijela 53 afidavita i 10 transkripata. Predano je 4665 dokaznih predmeta, od kojih je 2721 predala optužba, a 1643 obrana.[2]
ICTY navodi da dokazi jasno pokazuju da su na početku bosanski Hrvati i Bošnjaci bili ujedinjeni u borbi protiv njihovog zajedničkog neprijatelja, Srba. Međutim, kad su se njihovi odnosi pogoršali krajem 1992. i početkom 1993., izbile su borbe između Bošnjaka i bosanskih Hrvata. Sukob između HVO-a i ABiH koji je uslijedio preklopio se sa sukobom između bosanskih Hrvata i Bošnjaka s jedne strane, i Srba s druge.[2]
"Iako se prisustvo dijela trupa Hrvatske vojske koje su vidjeli promatrači i druga tijela može objasniti dobrovoljnim braniteljima, to ne objašnjava ogromnu većinu trupa Hrvatske vojske viđenih u susjednim područjima od strateškog značaja za sukob. Vijeće primjećuje da, čak i ako te osobe nisu formalno bile u sastavu Hrvatske vojske, one su hrvatski državljani vojno uključeni u borbu između bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana u koju je bila uključena i Hrvatska."[2]
Nadalje, ICTY je donio sljedeću presudu o sukobu Hrvata i Bošnjaka:
"Sudsko vijeće zaključuje da je predsjednik Tuđman gajio teritorijalne pretenzije prema Bosni i Hercegovini, koje su bile dio njegovog sna o Velikoj Hrvatskoj koja bi uključivala zapadnu Hercegovinu i Srednju Bosnu".[2]
Zbog pokolja u Ahmićima, etničkog čiščenja u Lašvanskoj dolini i napada na Busovaču, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora[4] za sljedeća kaznena djela:
- Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja)
- Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija)
- Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti)
Također pogledajte
Reference
- ^ ""LAŠVANSKA DOLINA" (IT-95-14/2) KORDIĆ i ČERKEZ" (PDF). ICTY. 2006. Pristupljeno 2010-11-08. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ a b c d e f "Tužitelj protiv Darija kordića i Marija Čerkeza - Presuda" (PDF). ICTY. Veljača 2001. Pristupljeno 2010-11-08. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ Zvonimir Čilić (2009-03-01). "'Zlatni prsten' Dariju Kordiću". Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 2010-11-08. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Marlise Simons (2001-02-27). "Hague Tribunal Convicts Bosnian Croat for War on Muslims". New York Times. Pristupljeno 2010-11-08. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)