Razlika između verzija stranice "Glicin"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
No edit summary |
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke |
||
(Nije prikazana 8 međuverzija 6 korisnika) | |||
Red 2: | Red 2: | ||
| Strukturna formula = NCC(O)=O |
| Strukturna formula = NCC(O)=O |
||
| Hemijski spoj =Glicin |
| Hemijski spoj =Glicin |
||
| Druga imena = |
| Druga imena = Aminoetanska kiselina<br/>Aminosirćetna kiselina |
||
| Sumarna formula =C=2 H=5 N=1 O=2 |
| Sumarna formula =C=2 H=5 N=1 O=2<br>C<sub>2</sub>H<sub>5</sub>NO<sub>2</sub> |
||
| CAS registarski broj =56-40-6 |
| CAS registarski broj =56-40-6 |
||
| Kratki opis =Bijela supstanca |
| Kratki opis =Bijela supstanca |
||
Red 12: | Red 12: | ||
| Tačka ključanja = |
| Tačka ključanja = |
||
| Pritisak pare = |
| Pritisak pare = |
||
| Rastvorljivost = Rastvorljiv u [[etanol]]u i [[piridin]]u: 25 g/100 mL <br /> Nerastvorljiv u [[ |
| Rastvorljivost = Rastvorljiv u [[etanol]]u i [[piridin]]u: 25 g/100 mL <br /> Nerastvorljiv u [[eter]]u |
||
| Dipolni moment = |
| Dipolni moment = |
||
}} |
}} |
||
[[Datoteka:Glycine-zwitterion-2D-skeletal.svg|mini |
[[Datoteka:Glycine-zwitterion-2D-skeletal.svg|mini|250px|Dvopolni 2D skelet molekule glicina.]] |
||
[[Datoteka:Glycine |
[[Datoteka:Glycine-3D-balls.png|mini|250px|3D prikaz glicina.]] |
||
⚫ | '''Glicin''' ('''Gly''' i '''G''') ili '''α-aminosirćetna kiselina''' je najjednostavnija, od 20 [[aminokiselina]] koje ulaze u sastav [[protein]]skih lanaca. U strukturi nema nijedan asimetrični [[atom]] [[ugljik]]a. U organizmu se može proizvesti iz drugih [[aminokiselina]], tako da ne spada u [[esencijalna aminokiselina|esencijalne aminokiseline]].<ref>Hall John E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, {{ISBN|0-7216-0240-1}}.</ref> |
||
[[Datoteka:Glycine-3D-balls.png|mini|palac|250px|3D prikat glicina]] |
|||
⚫ | '''Glicin''' ('''Gly''' i '''G''') ili '''α-aminosirćetna kiselina''' je najjednostavnija, od 20 |
||
== Sinteza == |
== Sinteza == |
||
Glicin |
Glicin nastaje od [[serin]]a i [[treonin]]a, te iz [[glioksalna kiselina|glioksalne kiseline]] i [[sarkozin]]a. |
||
⚫ | * Najvažniji put sinteze glicina je transformacija serina. Reakcija se odvija uz katalitičko djelovanje [[enzim]]a zvanog [[serin hidroksimetiltransferaza]], čija aktivnost zahtijeva učešće |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | * Najvažniji put sinteze glicina je transformacija serina. Reakcija se odvija uz katalitičko djelovanje [[enzim]]a zvanog [[serin hidroksimetiltransferaza]], čija aktivnost zahtijeva učešće [[vitamin B6|vitamina B<sub>6]] ([[piridoksal fosfat]]). Za tu reakciju je neophodna [[tetrahidrofolna kiselina]] od koje nakon rekcije nastaje [[metilen|metilen tetrahidrofolna kiselina]]. |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
* Glicin može nastati i iz aminokiseline [[treonin]]a, pod uticajem enzima [[treonin aldolaza]], ali je značaj ove reakcije mali. |
* Glicin može nastati i iz aminokiseline [[treonin]]a, pod uticajem enzima [[treonin aldolaza]], ali je značaj ove reakcije mali. |
||
== Razgradnja == |
== Razgradnja == |
||
* Od |
* Od glicina i metilen tetrahidrofolne kiseline nastaje serin (obrnuta rekcija od one u sintezi). Razgradnjom serina stvara se [[pirogrožđana kiselina]], po čemu se glicin svrstava u glikogene aminokiseline. |
||
⚫ | |||
⚫ | * Jedan od najvažnijih puteva razgradnje glicina je cijepanje na [[ugljen dioksid]], [[amonijum|amonijev jon]] i [[metilen]] grupu koja se veže za [[tetrahidrofolna kiselina|tetrahidrofolnu kiselinu]]. U toj reakciji, koju katalizira [[enzim|enzimski kompleks]] [[glicin sintaza]], stvara se metilen tetrahidrofolna kiselina. |
||
== Kiselinsko-bazna svojstva i strukture == |
|||
⚫ | |||
[[Datoteka:Glycine-protonation-states-2D-skeletal.png|600px]] |
|||
U vodenom rastvoru, glicin je amfoteričan: pri niskom [[pH]] molekule mogu imati pK<sub>a</sub> od oko 2.4, a na visokom pH gube [[proton]] pri pK<sub>a</sub> od oko 9.6 (preciznije pK<sub>a</sub> zavisi od temperature i [[ion]]ske snage). Priroda glicina u vodenoj otopini je istraživana i teorijskim metodima.<ref>{{cite journal |last1=Bonaccorsi |first1=R. |last2=Palla |first2=P. |last3=Tomasi |first3=J.|year=1984 |title=Conformational energy of glycine in aqueous solutions and relative stability of the zwitterionic and neutral forms. An ab initio study |journal=J. Amer. Chem. Soc |volume=106 |issue=7 |pages=1945–1950 |doi=10.1021/ja00319a008 }}</ref> Ispostavilo se da je u rastvoru odnos koncentracija dva izomera nezavisan i od analitičke koncentracije i od pH. Ovaj odnos je jednostavna ravnotežna konstanta za izomerizaciju: |
|||
⚫ | * Jedan od najvažnijih puteva razgradnje glicina je cijepanje na [[ugljen dioksid]], [[amonijum|amonijev |
||
:<math>K=\mathrm{ \frac {[H_3N^+CH_2CO_2^-]} {[H_2NCH_2CO_2H]}}</math> |
|||
Uočeno je, putem mikrotalasne spektroskopije, da su oba izomera glicina u plinskoj fazi.<ref>Suenram R. D., Lovas F. J. (1980): Millimeter wave spectrum of glycine. A new conformer. J. Amer. Chem. Soc., 102 (24): 7180–7184.</ref> Struktura čvrstog stanja je detaljno analizirana.<ref>Jönsson P.-G., Kvick Å. (1972): Precision neutron diffraction structure determination of protein and nucleic acid components. III. The crystal and molecular structure of the amino acid -glycine Precision neutron diffraction structure determination of protein and nucleic acid components. III. The crystal and molecular structure of the amino acid -glycine, B28 (6): 1827–1833.</ref> |
|||
== Uloga == |
== Uloga == |
||
Red 44: | Red 45: | ||
* [[Glikoholna kiselina|glikoholne kiseline]]: |
* [[Glikoholna kiselina|glikoholne kiseline]]: |
||
* [[Hipurna kiselina|hipurne kiseline]]; |
* [[Hipurna kiselina|hipurne kiseline]]; |
||
* [[Serin]]a. |
* [[Serin]]a. |
||
⚫ | * [[Žučne kiseline]] proizvedene u [[Jetra|jetri]] konjugiraju sa glicinom i [[taurino]]m, pri čemu nastaju odgovarajuće (koljugirane) kiseline: [[glikoholna kiselina|glikoholna]], [[glikohenodeoskiholna kiselina|glikohenodokesiholna]], [[tauroholna kiselina|tauroholna]] i [[taurohenodeoskiholna kiselina]]. |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
== Poremećaji == |
== Poremećaji == |
||
* [[Glicinurija]] je povećano izlučivanje glicina u [[mokraća|mokraći]]. |
* [[Glicinurija]] je povećano izlučivanje glicina u [[mokraća|mokraći]]. Javlja se kod osoba sa poremećajima transporta glicina u tubulskom sloju kod [[bubreg]]a. |
||
* [[Hiperglicinemija]] se ispoljava u povećanoj koncentraciji glicaina u [[krv]]i. |
* [[Hiperglicinemija]] se ispoljava u povećanoj koncentraciji glicaina u [[krv]]i. Uzrok te pojave je poremećaj u [[enzim]]skom sistemu procesa razgradnje glicina. |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
*[[Aminokiselina]] |
*[[Aminokiselina]] |
||
== Reference == |
== Reference == |
||
{{reference}} |
{{reference}} |
||
== Vanjski linkovi== |
== Vanjski linkovi == |
||
*Portal|Hemija |
|||
{{Commonscat|Glycine}} |
{{Commonscat|Glycine}} |
||
* [http://www.pdrhealth.com/drug_info/nmdrugprofiles/nutsupdrugs/gly_0127.shtml pdrhealth.com] {{en}} |
* [http://www.pdrhealth.com/drug_info/nmdrugprofiles/nutsupdrugs/gly_0127.shtml pdrhealth.com] {{en}} |
||
* [ |
* [https://web.archive.org/web/20071016204524/http://compchemwiki.org/index.php?title=Glycine compchemwiki] {{en}} |
||
⚫ | |||
{{Neurotransmiteri}} |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
[[Kategorija:Glukogene aminokiseline]] |
|||
⚫ | |||
[[Kategorija:Proteinogene aminokiseline]] |
Trenutna verzija na dan 1 februar 2020 u 18:51
Glicin | |
---|---|
NCC(O)=O | |
Općenito | |
Hemijski spoj | Glicin |
Druga imena | Aminoetanska kiselina Aminosirćetna kiselina |
Molekularna formula | C=2 H=5 N=1 O=2 C2H5NO2 |
CAS registarski broj | 56-40-6 |
Kratki opis | Bijela supstanca |
Osobine1 | |
Molarna masa | 75.07 |
Gustoća | 1.1607 g/cm3 |
Tačka topljenja | 233 °C (razlaže se) |
Rastvorljivost | Rastvorljiv u etanolu i piridinu: 25 g/100 mL Nerastvorljiv u eteru |
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. |
Glicin (Gly i G) ili α-aminosirćetna kiselina je najjednostavnija, od 20 aminokiselina koje ulaze u sastav proteinskih lanaca. U strukturi nema nijedan asimetrični atom ugljika. U organizmu se može proizvesti iz drugih aminokiselina, tako da ne spada u esencijalne aminokiseline.[1]
Sinteza
[uredi | uredi izvor]Glicin nastaje od serina i treonina, te iz glioksalne kiseline i sarkozina.
- Najvažniji put sinteze glicina je transformacija serina. Reakcija se odvija uz katalitičko djelovanje enzima zvanog serin hidroksimetiltransferaza, čija aktivnost zahtijeva učešće vitamina B6 (piridoksal fosfat). Za tu reakciju je neophodna tetrahidrofolna kiselina od koje nakon rekcije nastaje metilen tetrahidrofolna kiselina.
- Glicin može nastati i iz glioksalne kiseline, pod uticajem enzima glicin aminitransferaza. Taj enzim prenosi amino grupu sa glutaminske kiseline na glioksalnu kiselinu kao primaoca, pri čemu nastaju glicin i α-ketoglutarna kiselina.
- Iz sarkozin (metil-glicina) katalizmom enzima sarkozin oksidaza nastaje glicin, a izdvaja se formaldehid.
- Glicin može nastati i iz aminokiseline treonina, pod uticajem enzima treonin aldolaza, ali je značaj ove reakcije mali.
Razgradnja
[uredi | uredi izvor]- Od glicina i metilen tetrahidrofolne kiseline nastaje serin (obrnuta rekcija od one u sintezi). Razgradnjom serina stvara se pirogrožđana kiselina, po čemu se glicin svrstava u glikogene aminokiseline.
- Transaminacijom glicina sa α-ketoglutarnom kiselinom nastaju glioksalna i glutaminska kiselina. Zatim, oksidacijom glioksalne nastaje oksalna kiselina. Oksalna kiselina može uzrokovati pojavu oksalatnih bubrežnih kamenaca.
- Jedan od najvažnijih puteva razgradnje glicina je cijepanje na ugljen dioksid, amonijev jon i metilen grupu koja se veže za tetrahidrofolnu kiselinu. U toj reakciji, koju katalizira enzimski kompleks glicin sintaza, stvara se metilen tetrahidrofolna kiselina.
Kiselinsko-bazna svojstva i strukture
[uredi | uredi izvor]U vodenom rastvoru, glicin je amfoteričan: pri niskom pH molekule mogu imati pKa od oko 2.4, a na visokom pH gube proton pri pKa od oko 9.6 (preciznije pKa zavisi od temperature i ionske snage). Priroda glicina u vodenoj otopini je istraživana i teorijskim metodima.[2] Ispostavilo se da je u rastvoru odnos koncentracija dva izomera nezavisan i od analitičke koncentracije i od pH. Ovaj odnos je jednostavna ravnotežna konstanta za izomerizaciju:
Uočeno je, putem mikrotalasne spektroskopije, da su oba izomera glicina u plinskoj fazi.[3] Struktura čvrstog stanja je detaljno analizirana.[4]
Uloga
[uredi | uredi izvor]- Glicin učestvuje u sintezi proteina i raznih drugih jedinjenja:
- Kreatina;
- Porfirina;
- Purina;
- glikoholne kiseline:
- hipurne kiseline;
- Serina.
- Žučne kiseline proizvedene u jetri konjugiraju sa glicinom i taurinom, pri čemu nastaju odgovarajuće (koljugirane) kiseline: glikoholna, glikohenodokesiholna, tauroholna i taurohenodeoskiholna kiselina.
- Glicin je u nervnom sistemu, značajan inhibitorni neurotransmiter.
Poremećaji
[uredi | uredi izvor]- Glicinurija je povećano izlučivanje glicina u mokraći. Javlja se kod osoba sa poremećajima transporta glicina u tubulskom sloju kod bubrega.
- Hiperglicinemija se ispoljava u povećanoj koncentraciji glicaina u krvi. Uzrok te pojave je poremećaj u enzimskom sistemu procesa razgradnje glicina.
- Hiperoksalurija je pojačano izlučivanje oskalne kiseline u mokraći, zbog čega se vrlo rano, u dječijm uzrastu, javljaju bibrežni kamenci i infekcije, kao i bubrežna insuficijencija.
- Hipersarkozinemija nastaje zbog manjka enzima sarkozin oksidaze u organizmu, usljed čega se sarkozin prekomjerno nagomilava. Ovo oboljenje uzrokuje mentalne retardacije.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Hall John E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
- ^ Bonaccorsi, R.; Palla, P.; Tomasi, J. (1984). "Conformational energy of glycine in aqueous solutions and relative stability of the zwitterionic and neutral forms. An ab initio study". J. Amer. Chem. Soc. 106 (7): 1945–1950. doi:10.1021/ja00319a008.
- ^ Suenram R. D., Lovas F. J. (1980): Millimeter wave spectrum of glycine. A new conformer. J. Amer. Chem. Soc., 102 (24): 7180–7184.
- ^ Jönsson P.-G., Kvick Å. (1972): Precision neutron diffraction structure determination of protein and nucleic acid components. III. The crystal and molecular structure of the amino acid -glycine Precision neutron diffraction structure determination of protein and nucleic acid components. III. The crystal and molecular structure of the amino acid -glycine, B28 (6): 1827–1833.