Izvorni kôd stranice James Cook

[[Datoteka:Captainjamescookportrait.jpg|thumb|desno|180px|James Cook]]
'''James Cook''' (27. oktobar 1728 – 14. februar 1779) bio je [[Velika Britanija|britanski]] istraživač i moreplovac. U njegove najznačajnije istraživačke poduhvate spadaju tri glavna putovanja preko [[Tihi okean|Tihog okeana]] tokom kojih su otkrivene i znatno tačnije kartografirane njegove [[obala|obale]], kao nikad do tada. Cook je, između ostalog, izrađivao i [[karta|mape]] [[Zemlja (planeta)|svijeta]]. Otkrio je brojna [[ostrvo|ostrva]] a također je dokazao da ne postoji ''[[Terra Australis]]'', te da brodovima njegovog vremena ne može proći kroz [[Sjeverozapadni prolaz]]. Poznato je i to da je Cook bio jedan od prvih [[kapetan]]a koji se služio iskustvima svojih prethodnika da bi preduprijedio [[bolest]]i kao što je [[skorbut]] i da bi podigao nivo [[zdravlje|zdravlja]] posade. Također je održavao strogu [[higijena|higijenu]] na svojim brodovima.<ref name="muzejaus"/> Smrtno je stradao na svom trećem putovanju tokom sukoba s domorocima na [[Havaji]]ma.

== Biografija ==
Cookovo rođenje zabilježeno je u župnom registru sv. Cuthberta u [[Yorkshire]]u s upisom "27. oktobar 1728, sin nadničara Jamesa Cooka i njegove supruge Grace". Cook je bio jedno od osmoro djece u porodici.<ref name="soci"/> Na teret troškova poslodavca njegovog oca, Thomasa Skottowea, Cook je pohađao seosku školu u Great Aytonu. Tamo je naučio čitati, računati i pisati. Sa 17 godina, po želji njegovog oca, postao je učenik u prodavnici mješovite robe [[kvekeri|kvekera]] Johna Walkera, koji mu je postao jedna vrsta mentora. Preko kvekerskih kontakata, došao je u doticaj sa moreplovcima, ali pri tom nikad nije i sam postao kveker.<ref name="wih"/>

=== Mornar ===
Njegova mornarička karijera počela je kada je imao 18 godina,<ref name="bv"/> kao mornar na brodovima koji su prevozili [[ugalj]] između gradova [[Newcastle upon Tyne]] i [[London]]a, a živio je u gradiću [[Whitby]]. Cookove vještine pomogle su mu brzo napredovanje. Sredinom 1755.<ref name="muzejaus" /><ref name="bv" /> zbog finansijskih poteškoća prešao je u Kraljevsku mornaricu, gdje je služio kao podoficir (''master’s mate'') na brodu HMS ''Eagle''. Tek mu je službovanje za englesku krunu omogućilo znatnije društveno napredovanje u karijeri.

=== Oficir ===
[[Datoteka:Cooks Karte von Neufundland.jpg|mini|Cookova mapa Newfoundlanda, napravljena po nalogu tadašnjeg guvernera [[Hugh Palliser|Pallisera]], verzija objavljena 1775.]]

James Cook je svoje prvo manje zapovjedništvo dobio 5. aprila 1756. a naredne 1757. godine položio je ispit za funkciju ''Master'' (komandant broda). Između 1755. i 1758. služio je u funkciji narednika na brodu HMS ''Eagle'' pod zapovjedništvom [[Hugh Palliser|Hugha Pallisera]]. Svoj izuzetni talent u kartografiji iskazao je 1758. pri istraživanju i mjerenju rijeke Saint Lawrence (prije opsade Québeca), kao i pri istraživanju [[Newfoundland i Labrador|Newfoundlanda]] i drugih dijelova istočne obale [[Kanada|Kanade]] tokom [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjeg rata]] (1756–1763).

Cookove [[karta|mape]] pomogle su britanskim vojnim jedinicama pod zapovjedništvom generala [[James Wolfe|Jamesa Wolfea]] u septembru 1759. da ostvare odlučujuću pobjedu nad Francuzima kod grada [[Quebec (grad)|Québeca]]. Od 1764. do kraja 1767. nastavio je svoj rad na kartografiranju i premjeravanju pod Palliserovim patronatom, koji je u međuvremenu imenovan na mjesto guvernera Newfoundlanda, nakon čega je Cook dobio zapovjedništvo nad malom [[Škuna|škunom]] ''Grenville.'' Njom je više puta preplovio [[Atlantski okean]], i to izuzetno brzo, čime je potvrdio svoj kvalitet moreplovca. Tokom zimskog perioda bio je po nalogu Admiraliteta u Engleskoj angažiran na izradi nautičkih mapa i priručnika za jedrenje, baziranih na njegovim mjerenjima tokom ljeta. Njegova reputacija kapetana i kartografa donijela mu je 25. maja 1768. čin poručnika, kao i imenovanje za vođu čuvenog "pacifičkog putovanja" za koje su se "borili" mnogi njegovi rivali poput [[Alexander Dalrymple|Alexandera Dalrymplea]], kasnije imenovanog za prvog hidrografa Admiraliteta.

== Prvo putovanje ==
[[Datoteka:HMS Bark Endeavour - Replica01.jpg|thumb|180px|lijevo|Replika broda [[Endeavour (brod)|''Endeavour'']] (klasa brodova ''Whitby Cats'')]]
Ovu ekspediciju iniciralo je [[Kraljevsko društvo]] kojim je predsjedavao astronom James Douglas (lord Morton), u okvirima međunarodne kampanje mjerenja prilikom tranzita planete [[Venera|Venere]] ispred [[Sunce|Sunčevog]] diska 3. juna 1769. što je bilo vidljivo sa ostrva [[Tahiti]]ja. Ovaj veliki [[astronomija|astronomski]] projekat imao je za cilj procjenu udaljenosti Zemlje i Sunca, te tako na osnovu trećeg [[Keplerovi zakoni|Keplerovog zakona]] i izračun udaljenosti svih drugih planeta u [[Sunčev sistem|Sunčevom sistemu]].

Cookov zadatak bio je prvenstveno da veći broj naučnika (između ostalih astronoma Charlesa Greena) zajedno sa njihovim instrumentima na siguran način odvede do Tahitija i vrati natrag. Za takav poduhvat bio mu je potreban prostrani brod sa dosta niskim gazom. Admiralitet mu je dodijelio 340 tona težak transporter uglja ''Earl of Pembroke'', koji je za tu priliku preuređen te nazvan ''[[Endeavour (brod)|Endeavour]]''. Brod je sa 94 putnika<ref name="southr" /> i članova posade zaplovio 26. augusta 1768. godine,<ref name="hammer"/> noseći hrane i potrepština za 18 mjeseci, a brod je bio naoružan sa 10 topova.<ref name="southr" />

[[Datoteka:Karte Cook Seereise nr1.png|thumb|Karta prvog Cookovog putovanja, 1768–1771.]]
[[Datoteka:MUT-007.jpg|thumb|180px|Maorski ''kult predaka'', jedini sačuvani predmet sa prvog Cookovog putovanja, danas u muzeju Univerziteta u Tübingenu (MUT)]]
Osim toga, James Cook dobio je i jednu tajnu zapovijed, koju je morao otvoriti tek nakon što ispuni prvi dio svog putovanja (posmatranje tranzita Venere). Taj zadatak bio je istraživanje okeana južno od [[40. paralela (jug)|40.&nbsp;stepena]] južne [[Geografska širina|geografske širine]] i pokušaj da se pronađe ogromni "južni kontinent" (odnosno "veliko južno kopno", ''Terra Australis incognita''), čije postojanje su pretpostavili neki kartografi, idući od teze da u tom području mora postojati određeni "protivteg" velikim kopnenim masama na sjevernoj hemisferi. Također, Admiralitet je znao za postojanje [[Torresov prolaz|Torresovog prolaza]] kod [[Nova Gvineja|Nove Gvineje]], iako su njegov tačan položaj krili Španci, ali do tada niti jedan engleski brod to nije mogao potvrditi.

Učešće u ovoj ekspediciji uzeo je i 25-togodišnji naučnik [[Joseph Banks]] o vlastitom trošku (u približnom iznosu koliko je uložila i Engleska), prvenstveno u cilju sakupljanja i istraživanja [[botanika|uzoraka biljaka]]. Za taj projekat Banks je organizirao grupu od deset osoba, istraživača među kojima su bili švedski botaničar [[Daniel Solander]], koji je također bio član Kraljevskog društva kao i Banks. Nakon trosedmičnog zaustavljanja u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]], gdje je brod dopunjen i popravljen, Cook je početkom decembra nastavio putovanje i početkom januara 1769. došao do zaliva ''dobrog uspjeha'' u [[Prolaz Le Maire|prolazu Le Maire]] ([[Ognjena zemlja]]). Krajem januara ''Endeavour'' je uspješno zaobišao [[rt Horn]] te došao do 60. stepena južne geografske širine, što je bila najjužnija tačka tog putovanja. Sredinom aprila došli do Tahitija, ''Endeavour'' je usidren u zaliv Matavai, a posada je počela s izgradnjom utvrde ''Venera''. Početkom maja opservatorij je bio spreman za upotrebu, a Tahiti je u međuvremenu detaljno istražen.

Nakon uspješno obavljene misije promatranja Venere (u posljednjim trenucima Cook je morao tražiti ukradeni instrument) napustili su Tahiti sredinom jula zajedno sa jednim domorodačkim vodičem, Tupaia. Zatim se Cook uputio pokraj ostrva [[Tetiaroa]], [[Moorea]], [[Huahine]], [[Bora Bora]] i [[Raiatea]] da bi sredinom augusta napustio [[Društvena ostrva]] ploveći prema jugu. Početkom oktobra ugledao je [[Novi Zeland]] u potrazi za zemljom koju je Holanđanin [[Abel Tasman]] stotinjak godina ranije nacrtao u pomorske karte, označavajući je tek sa nekoliko zareza i tačaka. Cook je zemlju kartografirao tokom šestomjesečnog perioda, a tada je i otkrio i današnji [[Cookov prolaz]], po čemu je zaključio da je Novi Zeland sastavljen iz dva ostva.

Posada ''Endeavoura'', kao prvi Evropljani uopće, iskrcali su se 29. aprila 1770. na istočnu obalu ''Nove Holandije'', kako su [[Australija|Australiju]] nazvali njeni otkrivači. Mjesto iskrcavanja nazvali su zaliv Botany, zbog brojnih novootkrivenih biljaka koje su tamo našli. Osam dana kasnije otplovili su 3.200&nbsp;km sjevernije duž obalne linije i pri tom prikupili brojne nove kartografske informacije. Dana 11. juna<ref name="Journal"/> ''Endeavour'' je došao do rta Tribulation i grebena ''Endeavour'', koji je sastavno dio [[Veliki koralni greben|Velikog koralnog grebena]], te su se gotovo nasukali. Tokom radova na popravkama koji su trajali ukupno šest sedmica, Banks je posmatrao ''ogromne zečeve'' koje su domoroci nazivali [[kengur]]ima. Zatim je Cook nastavio putovanje, te je sredinom augusta pronašao Cookov prolaz kroz Veliki koralni greben pa je konačno mogao slobodno zaploviti prema sjeveru.

[[Datoteka:Cook Three Voyages 59.png|mini|lijevo|Rute Cookovih putovanja: <span style="color:red">crveno</span> = 1.&nbsp;putovanje, <span style="color:green">zeleno</span> = 2.&nbsp;putovanje, <span style="color:blue">plavo</span> = 3.&nbsp;putovanje, <span style="color:blue">plava isprekidana linija</span> = Ruta njegove posade, nakon njegove smrti]]

Tri nedjelje kasnije ponovno je ugledao obalu te je novoj zemlji dao naziv [[Novi Južni Vels]], prije nego što je prošao kroz [[prolaz Endeavour]] (najjužniji dio Torresovog prolaza) prema zapadu čime je ustanovio da su Nova Holandija i [[Nova Gvineja]] međusobno odvojena ostrva, istovremeno proglašavajući istočnu obalu Nove Holandije posjedom engleske krune. Dana 10. oktobra dospio je do [[Jakarta|Batavije]], tada poznata kao [[Holandska istočna Indija]], gdje je brod tokom tri nedjelje u potpunosti popravljen. U tom periodu sedam mornara je umrlo zbog raznih oboljenja povezanih sa [[dijareja|dijarejom]], a mnogi drugi, uključujući astronoma Greena, preminuli su od posljedica [[dizenterija|dizenterije]] i drugih bolesti tokom daljnjeg putovanja, prije nego što je HMS ''Endeavour'' sredinom marta 1771. doplovio do [[Cape Town]]a gdje je ostao oko mjesec dana, te su se tamo mnogi oboljeli postepeno oporavili.

Dana 13. juli 1771. Cook je nakon trogodišnjeg ekspedicijskog putovanja ponovo došao na englesko tlo, a tri dana kasnije HMS ''Endeavour'' je usidren u [[london]]skom [[Woolwich]]u. Dana 14. augusta 1771. Prvi lord Admiraliteta [[John Montagu, 4. grof Sandwich|John Montagu, vojvoda od Sandwicha]] predstavio je Cooka kralju [[Đorđe III, kralj Ujedinjenog Kraljevstva|Đorđu III]], koji ga je lično proglasio ''Commanderom'' (što odgovara današnjem rangu kapetana fregate).

== Drugo putovanje ==
Nakon Cookovog povratka u Englesku, njegove zabilješke sa putovanja nisu objavljene zbog nedovoljnog "literarnog kvaliteta". Objavljivanje je uslijedilo tek 1863. godine. Do tada, objavljena je verzija libretiste i romanopisca [[John Hawkesworth|Johna Hawkeswortha]], koji je za svoj rad koristio Cookove i Banksove dnevnike, ali je u njih unio grube netačnosti i neobjektivne zabilješke. Dalrymple, koji je vjerovao da je u svom dvotomnom djelu ''Terra Australis'' logično i nedvosmisleno dokazao njeno postojanje, kritizirao je Cooka na osnovu Hawkesworthovog pisanja i svoj pretpostavljeni južni kontinent "pomaknuo" u područja "koja Cook nije dovoljno istražio".

[[Datoteka:Hodges, Resolution and Adventure in Matavai Bay.jpg|thumb|desno|180px|Brodovi ''Resolution'' i ''Adventure'' u zalivu Matavai na Tahitiju, tokom njegovog drugog putovanja.]]
Na osnovu vrlo kvalitetnog materijala za pomorske karte dobijenog iz Cookovog prvog putovanja, Admiralitet je bio "zatrpan" zahtjevima brojnih naučnika koji su tražili učešće u narednom sličnom Cookovom putovanju, a istovremeno Dalrymple se i dalje držao svojih kritika Cookovog istraživanja, pa su zbog toga pripremljena još dva nova kvalitetna broda, preuređena za namjene prekookeanske plovidbe, a nazvani su ''Resolution'' i HMS ''Adventure''. Ponovno su to bili teretni brodovi iz [[Whitby]]ja. Brod iz Cookovog prvog putovanja, ''Endeavor'', više nije bio za upotrebu. Joseph Banks opet je tražio da učestvuje na ekspediciji, ali za svoju radnu grupu i planirane kolekcije i pronalaske tražio potpuno preuređenje broda, da je Admiralitet to odbio, jer je nakon probne vožnje broda ''Resolution'' zaključeno da bi takvo traženo preuređenje broda u znatnoj mjeri umanjilo njegove navigacijske sposobnosti. Umjesto Banksa, na njegovo mjesto došli su [[Pruska|Prusi]] [[Johann Reinhold Forster]] i njegov sin [[Johann Georg Adam Forster|Georg]]. Pored toga, [[klasicizam|klasistički]] slikar [[William Hodges]] i dva astronoma (na svakom brodu po jedan), bili su uključeni u nadgledanje ''brodskog vremena''. Kako su Cookove mjere za suzbijanje skorbuta bile uspješne, dodatno su eksperimentirali na sljedeći način: osim kiselog kupusa i sladi ponijeli su još žele od [[mrkva|mrkve]] i kondenzat [[pivo|piva]].

Putovanje je započelo 13. jula 1772. iz [[Plymouth]]a. Cook je krenuo pored [[Cape Town]]a, gdje je počev od kraja oktobra 1772. ostao tri nedjelje, te se nakon toga zaputio prema rtu Circoncision na 54° južne širine. Taj rt otkrio je Charles Bouvet trideset godina ranije, a za koji je mislio da se radi o ''prethodnici Terre Australis''. Na 51. stepenu južne širine po prvi put je naišao na plutajuće sante [[led]]a. Dana 3. januara 1773. nalazio se na oko pet stepeni južnije od navodnog kopna kojeg je "otkrio" Bouvet. Kako Cook nije vizuelno ugledao današnje ostrvo Bouvet, smatrao je da je Bouvet greškom neku veliku santu leda smatrao za kopno. Već 17. januara ekspedicija je po prvi put prešla južni polarni krug (66° 30' J), ali je na 67° 15' južne širine zbog zamrznutog mora i velikih ledenih santi morala okrenuti ponovno na sjever, uputivši se u smjeru sjeveroistoka.

[[Datoteka:James Cook's portrait by William Hodges.jpg|thumb|desno|180px|Portret Jamesa Cooka (naslikao [[William Hodges]]) oko 1775–76.]]
Dana 9. februara 1773. u blizini arhipelaga [[Kerguelen]] ušli su u gustu [[magla|maglu]], pri čemu su izgubili kontakt sa brodom HMS ''Adventure''. Pošto su prethodno dogovorili da u takvom slučaju plove neovisno prema Novom Zelandu gdje bi se trebali naći, Cook je nastavio ploviti, ispaljujući cijelo poslijepodne topovske plotune kako bi dozvao ''Resolution'', te je tako otplovio još više prema jugu. Tako je 24. februara dostigao 61° 52' južne širine, a zatim se vjerovatno držao nešto sjevernije pa je 27. marta, nakon 117 dana<ref name="beagle"/> na moru, došao do juga Novog Zelanda, gdje je u zalivu Dusky proveo dvije nedjelje i tamo popravio brod. Nakon toga krećući se na sjever ponovno prešao 60. stepen južne širine a pri tom nije vidio nikakav kontinent. Bio je to novi dokaz protiv Dalrympleove teorije.

Kada je Cook napokon 18. maja došao do mjesta sastanka u zalivu kraljice Charlotte, gdje ga je već šest nedjelja čekao HMS ''Adventure'', suočio se sa jednim teškim i tri lakša slučaja [[skorbut]]a među svojom posadom, dok je na brodu ''Adventure'' bilo već dvadeset ozbiljnih slučajeva. Njihov zapovjednik nije dovoljno ozbiljno shvatio prehrambene zahtjeve koje je postavio Cook, pustili su sve [[koza|koze]] koje su poveli a [[krompir]] i repu posadili. Pošto se bližila zima na južnoj hemisferi, Cook se polahko kretao prema sjeveru i tropima. Dana 2. augusta nalazio se na mjestu gdje je [[Philipp Carteret|Carteret]] ranije na kartu ucrtao ostrvo [[Pitcairn]], ali se tamo nije nalazilo nikakvo ostrvo. U međuvremenu na brodu ''Adventure'' opet se pojavio skorbut. Cook je kurs okrenuo prema Tahitiju, gdje je stigao 17. augusta.

Početkom septembra otplovio je dalje i početkom oktobra stigao je do [[arhipelag]]a [[Tonga]], gdje su ga domoroci izuzetno ljubazno dočekali, što je bilo povod da Cook ova ostrva nazove ''ostrva prijateljstva''. Danas je poznato da je njegova grupa, zahvaljujući čistoj slučajnosti, nakon ljubaznog dočeka izbjegla da noću bude pobijena. Takav plan domoroci su u posljednji tren promijenili zbog međusobne svađe. Cook je dalje zaplovio u pravcu Novog Zelanda, gdje je stigao 21. septembra. Dana 30. septembra nakon oluje ponovno je izgubio kontakt sa ''Adventure'', te je krenuo duž obale. Dana 25. novembra čekajući ''Adventure'' ostavio je na dogovorenom mjestu jednu flašu sa porukom, s pretpostavkom da će ''Adventure'' tuda proći. Zatim je krenuo prema jugu i preplovio 67. stepen južne širine, prije nego što je 24. decembra 1773. ponovno morao okrenuti na sjever jer mu se na putu ispriječio led.

Dana 11. januara 1774. Cook je ponovno zaplovio ka jugu, na zaprepaštenje posade, koja je već maštala o povratku kući. Dana 30. januara dostigli su najjužniju tačku putovanja, 71° 10' J, 106° 54' Z, čime je potraga završena sa saznanjem da se ni tamo ne nalazi nikakva velika kopnena masa. Tek 1823. [[James Weddell]] je uspio ploviti južnije od Cooka, došavši do 74° 15' južne širine. Zatim je Cook krenuo sjeverno, bezuspješno tražeći arhipelag [[Juan Fernández]] koji je 1563. na kartama pogrešno ucrtan kao "kontinent", a nedugo zatim javili su mu se bolovi u [[žuč]]i. Dana 11. marta iste godine dospio je do Uskršnjih ostrva, kada je u svom dnevniku zapisao da je tamošnja voda za piće "tako loša, gotovo nepitka, ali je ipak donesena na brod". Opet je kroz [[Melanezija|Melaneziju]] i arhipelag [[Tuamotu]] doplovio do Tahitija (22. aprila), [[Vanuatu|Novih Hebrida]] i još jednom do Novog Zelanda, gdje je usput otkrio i [[Nova Kaledonija|Novu Kaledoniju]].

Po molbi HMS ''Adventure'', zaobišli su novozelandske Maore. Kasnije se ispostavilo da je jedan od čamaca sa ''Adventura'' sa jedanaest ljudi bio napadnut, posada je pobijena a možda su ih i pojeli ljudožderi. HMS ''Adventure'' napustila je Novi Zeland krajem 1773. i do jula 1774. došla do rta Horn, odakle se zaputila u Englesku. Time je taj brod postao prvi u historiji koji je oplovio Zemlju idući ka istoku. ''Resolution'' je ponovno zaplovio 10. novembra, prošao pored rta Horn, istražila dio južnog Atlantika i u ime Engleske otkrila neplodna ostrva [[Južna Georgia i Južna Sendvička ostrva|Južnu Georgiju i Južna Sendvička ostrva]]. Od Cape Towna uzeo je kurs prema ostrvima [[sveta Helena]] i [[Ascension]], tražeći "zamišljeno" ostrvo sv. Mateja, koje je bilo ucrtano na portugalskim kartama iz 15. vijeka u blizini obala [[Brazil]]a, pa se iz tog razloga Cook odlučio da odredi položaj ostrva [[Fernando de Noronha]]. Preko [[Azori|Azora]] vratio se u Englesku 30. jula 1775. godine. Od 112 članova posade koji su krenuli na putovanje, samo su četvorica umrla (dvojica zbog nesretnog slučaja, jedan zbog trovanja [[alkohol]]om i jedan je počinio [[samoubistvo]]), ali niti jedan nije stradao od skorbuta. Tokom ekspedicije brojni sakupljeni predmeti sa ostrva iz južnih mora su poklonjeni muzejima širom Evrope, a veći dio od njih dospio je u Cook-Forsterovu zbirku etnološkog muzeja u [[Göttingen]]u.<ref name="gottingen"/>

== Treće putovanje ==
Na svom posljednjem putovanju, Cook je ponovno komandovao brodom HMS ''Resolution'', dok je komandu nad pratećim brodom HMS ''Discovery'' preuzeo kapetan [[Charles Clerke]]. Putovanjem je planirano da se domorodac [[Omai]] (koji je drugim Cookovim putovanjem doveden u Englesku) vrati na Tahiti, ili bar da javnost tako misli. Osnovni cilj putovanja bio je da se pronađe [[Sjeverozapadni prolaz]] oko američkog kontinenta.<ref>{{harvnb|Collingridge|2003|p=327}}</ref> Nakon što su ostavili Omaija na Tahitiju, Cook se zaputio ka sjeveru te je 1778. postao prvi Evropljanin koji je napravio prvi zvanični kontakt sa domorocima sa [[Havaji|havajskih ostrva]].<ref name="Fish2011"/> Nakon što su po prvi put došli na kopno u januaru 1778. u luci Waimea na havajskom ostrvu [[Kauai]], Cook je ovaj arhipelag nazvao ''Sendvičkim ostrvima'' u čast Johna Montagua, 4. lorda od Sandwicha, koji je u to vrijeme bio na dužnosti prvog lorda Admiraliteta.<ref>{{harvnb|Collingridge|2003|p=380}}</ref>

Od "Sendvičkih ostrva" Cook je zaplovio dalje prema sjeveru i sjeveroistoku istražujući zapadnu obalu [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]] sjeverno od [[Špansko Carstvo|španskih]] naselja u [[Gornja Kalifornija|Gornjoj Kaliforniji]]. Pristao je na obalu [[Oregon]]a približno oko 44°30′ sjeverne geografske širine, a mjestu gdje je ugledao kopno dao je ime rt Foulweather. Loše vrijeme ga je natjeralo da se vrati prema jugu do 43° paralele prije nego što se odlučio nastaviti istraživanja obale sjevernije.<ref>{{harvnb|Hayes|1999|pp=42–3}}</ref> Neznajući, otplovio je pokraj prolaza Juan de Fuca, te je ubrzo ušao u zaliv Nootka kod ostrva [[Vancouver (ostrvo)|Vancouver]]. Usidrio se u blizini sela Yuquot. Dva Cookova broda ostala su u zalivu Nootka od 29. marta do 26. aprila 1778. Odnosi Cookove posade i lokalnih domorodaca bili su srdačni, mada ponekad zategnuti. U trgovini, Yuqout domoroci zahtijevali su predmete mnogo veće vrijednosti od uobičajenih poklona koje su članovi posade navikli davati domorocima na Havajima. Metalni predmeti bili su daleko više cijenjeni, a [[olovo]], [[bronza]] i [[kalaj]] koje su prvobitno nudila Cookova posada, ubrzo su "pali po vrijednosti". Najvrijednije stvari koje su Britanci dobili trgujući sa domorocima bile su kože [[Morska vidra|morskih vidri]]. Pri trgovini obično su domoroci "kontrolirali" trampu, češće su oni dolazili do britanskih brodova nego što su Cookovi čamci posjećivali Yuquot selo.<ref>{{Harvnb|Fisher|1979}}</ref>

Nakon odlaska iz zaliva Nootka, Cook je nastavio istraživati i kartografirati obalu sve do Beringovog prolaza, usput otkrivši zaliv koji će kasnije biti poznat kao [[Cookov zaliv]] na Aljasci. U samo jednom putovanju, Cook je kartografirao gotovo cjelokupnu sjeverozapadnu obalu Sjeverne Amerike, odredivši i približnu veličinu Aljaske kao i popunivši praznine između ruskih (sa zapada) i španskih (sa juga) istraživačkih pohoda sjevernih granica Tihog okeana.<ref name="G_Williams" />

U drugoj sedmici augusta 1778. Cook je kroz [[Beringov prolaz]] uplovio u [[Čukotsko more]]. Krenuo je sjeveroistočno duž obala Aljaske sve dok mu se na put nisu ispriječile ledene sante. Najsjevernija tačka njegovog pohoda nalazila se na 70° i 44 minute sjeverne geografske širine. Zatim je krenuo prema obalama [[Sibir]]a, te skrenuo jugoistočno niz sibirsku obalu nazad do Beringov prolaza. Početkom septembra 1778. vratio se u [[Beringovo more]] te se zaputio na jugu prema "Sendvičkim ostrvima" (Havajima). Sve više je postao nervozan, vjerovatno je patio od nekih stomačnih tegoba, a kasnije se špekuliralo da su ti problemi bili uzrokom njegovog iracionalnog ponašanja prema posadi; tako naprimjer tjerao ih je da jedu meso [[morž]]eva, za koje je posada tvrdila da su nejestivi.<ref name="seven">{{harvnb|Obeyesekere|1992}}</ref>

=== Povratak na Havaje ===
[[Datoteka:Zoffany Death of Captain Cook.jpg|thumb|desno|180px|''Smrt kapetala Jamesa Cooka, 14. februara 1779'', nedovršena slika Johana Zoffanyja, iz približno 1795. godine]]
Cook se vratio na Havaje 1779. godine. Nakon što je plovio duž arhipelaga tokom osam nedjelja, pristao je u zaliv Kealakekua, na ostrvu ''Hawaii'', najveće ostrvo u Havajskom arhipelagu. Cookov povratak poklopio se sa havajskim festivalom žetve Makahiki, pri kojem su domoroci prinosili žrtve polineškom božanstvu [[Lono]]. Slučajno, oblik Cookovog broda ''Resolution'', tačnije formacija jedara, pramca, krme i drugih dijelova nalikovala je određenim značajnim predmetima koji su bili u središtu cjelokupnog festivala žetve. Na sličan, slučajan način Cookovo putovanje oko havajskih ostrva prije nego što se usidrio nalikovalo je procesiji koja se odvijala u smjeru kazaljke sata oko ostrva. Neki historičari (naročito Marshall Sahlins) smatraju da su takve koincidencije bile razlog da su domoroci Cooka (a u manjoj mjeri i njegovu posadu) smatrali božanstvima, a naročito su Cooka posmatrali kao utjelovljenje božanstva Lonoa. Iako su takvo ponašanje domorodaca prvo primijetili članovi Cookove ekspedicije, ideju da su Havajci smatrali Cooka božanstvom Lonom kao i dokazi za takva mišljenja oborena istraživanjima historičara 1992. godine.<ref name="seven"/>

=== Smrt ===
Nakon mjesečnog ostanka, Cook je pokušao nastaviti svoje istraživanje sjevernog Pacifika. Nedugo nakon što su napustili havajska ostrva, prednje jedro broda ''Resolution'' se prebilo pa se brod morao vratiti u zaliv Kealakekua zbog popravke. Između domorodaca i Evropljana postepeno su narasle tenzije. Jedna grupa Havajaca ukrala je jedan mali čamac, nakon čega je Cookova posada umalo počela pucati na njih. Cook je bio frustriran, a nakon jednog neuspjelog lova na divlje guske, pokušao je kindapovati havajskog kralja [[Kalaniʻōpuʻu]] i za njega tražio otkupninu.

Sutradan, 14. februara 1779. Cook je krenuo kroz selo u nastojanju da vrati kralja. Međutim, nastao je haos među okupljenim domorocima, prilikom čega su Cooka napali i ubili. Zajedno sa Cookom ubijena su i njegova četiri člana posade, dok su dvojica u sukobu ranjena.<ref name="Muster"/>

== Reference ==
{{refspisak|refs=
<ref name="muzejaus">{{Cite web|url=https://australianmuseum.net.au/james-cook|title=James Cook - Australian Museum|website=australianmuseum.net.au|language=en|access-date=12. 6. 2018}}</ref>
<ref name="soci">{{Cite web|url = http://www.captaincooksociety.com/ccsu67.htm|title = Captain Cook's Family Tree|date = 1. 8. 1997|publisher = The Captain Cook Society|access-date=15. 8. 2012|archive-url = https://web.archive.org/web/20110702135927/http://www.captaincooksociety.com/ccsu67.htm|archive-date =2. 7. 2011|language = en}}</ref>
<ref name="wih">{{Cite web|url = http://www.mare.de/index.php?article_id=1340|title = Good bye, Whitby|author = Zora del Buono|work = mare br. 55, apr 2006|access-date =15. 8. 2012|archive-url = https://web.archive.org/web/20120721011718/http://www.mare.de/index.php?article_id=1340|archive-date = 21. 7. 2012}}</ref>
<ref name="bv">{{Cite web|url=http://www.bbc.co.uk/history/british/empire_seapower/captaincook_01.shtml|title=BBC - History - British History in depth: Captain Cook: Explorer, Navigator and Pioneer|language=en|access-date=12. 6. 2018}}</ref>
<ref name="southr">{{Cite web|url=http://southseas.nla.gov.au/journals/cook/17680826.html|title=Cook's Journal: Daily Entries, 26 August 1768|website=southseas.nla.gov.au|language=en|access-date=13. 6. 2018}}</ref>
<ref name="hammer">Roland Borgards, Almuth Hammer, Christiane Holm (ur.): [http://books.google.de/books?id=1PCG0KavNgwC&pg=PA13#v=onepage&q&f=false ''Kalender kleiner Innovationen.''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140109181536/http://books.google.de/books?id=1PCG0KavNgwC&pg=PA13#v=onepage&q&f=false |date=9 Januar 2014 }} Königshausen und Neumann, Würzburg 2006, {{ISBN|3-8260-3364-7}}, str. 13. pristupljeno 25. augusta 2011.</ref>
<ref name="Journal">James Cook: [http://books.google.de/books?id=jD_Ui0CdMFwC&pg=PA369&dq=james+cook+first+voyage+%22June%22+1770&hl=de&ei=CpPyTb36A4PIsgbfqZzZBg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=2&ved=0CDAQ6AEwAQ#v=onepage&q&f=false ''Captain Cook's Journal: First Voyage Round the World.''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140109200109/http://books.google.de/books?id=jD_Ui0CdMFwC&pg=PA369&dq=james+cook+first+voyage+%22June%22+1770&hl=de&ei=CpPyTb36A4PIsgbfqZzZBg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=2&ved=0CDAQ6AEwAQ#v=onepage&q&f=false |date=9 Januar 2014 }}, {{ISBN|978-1-60620-953-0}}, str. 378, {{Simboli jezika|en|engleski}}, pristupljeno 11. juna 2011.</ref>
<ref name="beagle">Prema Cookovim crtežima; autora J. C. Beagleholea  {{Cite web|title=J.C. Beaglehole Room|url=http://library.victoria.ac.nz/library/collections/jcbr/index.html|archive-date=13. 10. 2011|access-date=21. 6. 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20111013071247/http://library.victoria.ac.nz/library/collections/jcbr/index.html|url-status=bot: unknown}}</ref>
<ref name="gottingen">{{Cite web|url=https://www.uni-goettingen.de/de/73270.html|language=de|access-date=24. 6. 2018|title=Sammlungsschwerpunkt - Cook/Forster Sammlung|publisher=Univerzitet Georg-August Göttingen}}</ref>
<ref name="Fish2011">{{cite book|author=Shirley Fish|title=The Manila-Acapulco Galleons : The Treasure Ships of the Pacific: With An Annotated List of the Transpacific Galleons 1565–1815|url=https://books.google.com/books?id=kk_iU0f-iT8C&pg=PA360|year=2011|publisher=AuthorHouse|isbn=978-1-4567-7543-8|pages=360–}}</ref>
<ref name="G_Williams">{{cite web|url=http://www.bbc.co.uk/history/british/empire_seapower/captaincook_01.shtml|title=Captain Cook: Explorer, Navigator and Pioneer|author=Glyn Williams|date=17. 2. 2011|access-date=5. 9. 2011|publisher=BBC}}</ref>
<ref name="Muster">{{cite web|title=Muster for HMS Resolution during the third Pacific voyage, 1776–1780|url=http://www.captaincooksociety.com/Portals/ccs/Files/Musters/3resolution3muster1.pdf|website=Captain Cook Society|access-date=27. 10. 2014|page=20|format=pdf|date=15. 10. 2012|archive-date=23. 9. 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20150923200409/http://www.captaincooksociety.com/Portals/ccs/Files/Musters/3resolution3muster1.pdf|url-status=dead}}</ref>
}}

== Literatura ==
{{refbegin}}
*{{cite book|last=Obeyesekere|first=Gananath|year=1992|title=The Apotheosis of Captain Cook: European Mythmaking in the Pacific|publisher=Princeton University Press|isbn=0-691-05752-4|ref=harv}}
*{{cite book|last=Collingridge|first=Vanessa|title=Captain Cook: The Life, Death and Legacy of History's Greatest Explorer|url=https://archive.org/details/captaincooklifed0000coll|year=2003|publisher=Ebury Press|isbn=0-09-188898-0|ref=harv}}
*{{cite book|last=Hayes|first=Derek|title=Historical Atlas of the Pacific Northwest: Maps of exploration and Discovery|year=1999|publisher=Sasquatch Books|isbn=1-57061-215-3|url=https://books.google.com/?id=sl57oHrVXGoC|ref=harv}}
*{{cite book|last=Fisher|first=Robin|title=Captain James Cook and his times|url=https://books.google.com/books?id=dhsOAAAAQAAJ|year=1979|isbn=978-0-7099-0050-4|publisher=Taylor & Francis|ref=harv}}
{{refend}}

== Vanjski linkovi ==
* {{Commonscat-inline}}

{{James Cook}}
{{Dobitnici Copleyjeve medalje (1751-1800)}}

{{DEFAULTSORT:Cook, James}}
[[Kategorija:Biografije, Marton (Middlesbrough)]]
[[Kategorija:Britanski istraživači]]
[[Kategorija:Rođeni 1728.]]
[[Kategorija:Umrli 1779.]]