-lu

Turski

Etimologija

• Od prototurskog *-lig.

Izgovor

• IPA: [ɫu]

Sufiks

-lu

1. koji ima ..., s ...om

   buz ("led") → buzlu ("leden")

   toz ("prašina") → tozlu ("prašnjav")

2. demonimski sufiks (nakon samoglasnika "o" ili "u").

   İstanbul ("Istanbul") → İstanbullu ("Istanbulac, Istanbulanđanin")

Objašnjenja

• "-li" (nakon samoglasnika "e" ili "i").

  çilek ("jagoda") → çilekli ("sa jagodama")

  Berlin ("Berlin") → Berlinli ("Berlinac, Berlinka")

• "-lı" (nakon samoglasnika "a" ili "ı").

  kıl ("dlaka") → kıllı ("dlakav")

  Saraybosna ("Sarajevo") → Saraybosnalı ("Sarajlija, Sarajka")

• "-lü" (nakon samoglasnika "ö" ili "ü").

  süt ("mlijeko") → sütlü ("sa mlijekom")

  köy ("selo") → köylü ("seljanin, seljanka")