Rame (lat. articulatio humeri) je dio tijela između vrata i nadlaktice. Dva ramena skupa sa ključnim kostima čine ramenski pojas ili obruč.[1][2][3]

Rame
(Articulatio humeri)
Čahura ramenskog zgloba – izgled sa prednje strane
Identifikatori
Gray'sp.313
MeSHD012782
Dorlands
/Elsevier
a_64/12161240
TAA01.1.00.020
FMA25202
Anatomska terminologija
Lopatice (crvene)

Kosti ramena su lopatice (scapulae), koje sa svojim nastavcima (na kojima su zglobne čašice) grade ramenski zglob s glavom nadlaktične kosti. To je najpokretniji zglob u ljudskom tijelu. Njegova čašica se nalazi na lopatici. Malehna je, tanjirićasta i plitka, dok je glava nadlaktične kosti (koja u nju naliježe) velika. Ta nesukladnost je nadomještena učvršćivanjem putrm tetiva četiri mišića, među kojima je najvažniji musculus supraspinatus. Tako se oblikuje zaštitna mišićno-tetivna "manžetna", u vidu rukavca, koji omogućava širok raspon pokreta, bez rizika od iščašenja zgloba. Oblikovanje ramenskog pojasa najviše zavisi od razvijenosti i konfiguracije mišićno-tetivnog kompleksa.

Tetive su pritom izložene mogućnosti mehaničkih oštećenja, koja mogu nastati zbog gnječenja među kostiju. Tako može nastati i periartritis.[4][5][6]

Strukture

uredi

Kosti

uredi

Kosti su živo tkivo koje čini kostur tijela i daju oblik i podršku. Kosti koje formiraju rame su ključna kost (clavicula), nadlaktična kost (humerus) i lopatica, koja ima glenoidnu šupljinu, akromion i korakoidni nastavak. Ove tri kosti stvaraju loptasto kuglični glenohumerusni zglob, koji omogućava ramenu širok spektar pokreta u tri različite ravni. Da bi ovaj zglob bio operativna, ligamenti, mišići i tetive moraju podržavati kosti i održavati međusobni odnos.

Spojevi se formiraju ligamenatnim vezama između dvije susjedne kosti. Primjeri ligamenata i zglobova se javljaju u glenohumerusnoj, akromillavikulskoj i sternoklavikulskoj regiji.

Zglobovi

uredi
 
Anatomija ramena
 
Anatomija ramena

Zglobovi ramena su ramenski zglob (ili glenohumerusni zglob) i akromioklavikulski zglob. Prednji zghlob u ramenu je sternoklavikulski zglob između grudne kosti i klavikule.

Ramenski zglob

uredi
 
Poprečni presjel ramenskog zgloba

Ramenski zglob (također poznat kao glenohumerusni zglob) je glavni zglob ramena. To je kuglični zglob koji omogućava ruci da se okreće u kružno ili da se odmiče dalje od organizma. Formira se zglobljavanjem između glave humerusa i bočnog dijela lopatice (konkretno, glenoidne šupljine lopatice)."Lopta" (kugla) zgloba je zaokružena, a medijalna prednje površine nadlaktice je "utičnica" koja se formira od glenoidne šupljine, u obliku bočnog dijela lopatice. Plitkost veze šupljine i relativno labave veze između ramena i ostataka tijela omogućava rukama da imaju ogromnu mobilnost, pa je mnogo lakša njegova dislokacija nego većine drugih zglobova u tijelu. Odnos između površina glave humerusa i plitke glenoid šupljine je oko 4 : 1. Glenoidna šupljina je produbljena dodavanjem fibrokartilaginskog prstena u glenoidni labrum.

 
Anatomska studija ramena
(Leonardo da Vinci), oko 1510.)

Kapsule zgloba je mehko obložno tkivo koje okružuje glenohumerusni zglob i pridodaje se lopatici, humerusu i glavnom bicepsu. Obložena je tankomm, glatkom sinovijalnom membranom. Ova kapsula je ojačana korakohumerusnim ligamentom koji se nalazi na korakoidnom nastavku lopatice, do velike kvrge humerusa. Tu su i tri druga ligamenta za pričvršćivanje manjih kvrga humerusa za bočni dio lopatice, a skupno se zovu glenohumerusni ligamenat.

Poprečni ligament humerusa, koji polazi iz male do velije kvrge himerusa, pokriva groove, u kojemešukvržična brazda|međukvržičnu brazdu duge glave musculus biceps brachii.

Sternoklavikulski zglob

uredi

Sternoclavikulski zglob se nalazi na medijalnom kraju klavikule sa manubrijem ili vršnom dijelu grudne kosti. Klavikula je trouglasta i zaobljena, a manubrij, sa kojim se zglobljava, je konveksan. Zglob se sastoji od uske kapsule i kompletnog unutarzglobnog diska, koji osigurava stabilnost zgloba. Kostoklavikulski ligament je glavno ograničenje kretanja, dakle, glavni stabilizator zgloba. Vlaknastohrskavičavi disk koji se nalazi u zglobu povećava opseg mogućih pokreta. Sternoklavikulska dislokacija je rijetka,[7] a može biti posljedicva direktne povrede klavikule ili indirektnih sila koje djeluju na rame.[8] Za zadnje dislokacije je neophodna posebna pažnja jer su potencijalno opasne po život. Njihova oštećenja, naime, mogu izazvati povrede vitalnih prgana u grudnom košu.[9]

Mišići

uredi

Glavni mišići

uredi

Llavni mišići koji su odgovorni za kretanje u ramenu pridaju se lopaticama, humerusima i ključnim kostima. Mišići koji okružuju rame formiraju ramensku kapu i pazuho, a svi skupa ramenski pojas.

Mišić Uloga (polazište/hvatište) Funkcija
Musculus serratus anterior Polazište na površini gornjeg dijela osmog rebra grudi
Hvatište: duž unutrešnje prednje medijalne granice lopatice.
Fiksacija lopatice u grudnom zidu i pomoć u rotaciji i abdukciji ramena.
Musculus subclavius Smješten ispred ključne kosti
Polazište: na prvom rebru;
Hvatište: na potključnačinoj brazdi klavikule
Depresija i stabilizacija bočnih dijelova ključne kosti
Musculčus pectoralis minor Polzište: reće, četvrto i peto rebro blizu njihove hrskavice
Hvatište: medijalna granica gornje površine korakoidnog nastavka lopatice
Pomaže disanje, medijalnu rotaciju i otezanje i tako je vuče prema niže
Musculus sternocleidomastoid Polazište grudnu kost (sterno-),
Hvatište ključnu kost (cleido-) i mastoidni nastavak sljepoočne kosti lobanje
Večinom fleksija i rotacija glave.
Pomaže disanje putem elevacije e sternoklavikulskog zgloba kada je glava fiksirana.
Musculus levator scapulae Polazište: iz bočnih nastavaka četiri prva vratna pršljena,
Hvatište: u medijalnoj granici lopatice
Omogućava rotaciju i podizanje lopatice
Musculus rhomboideus major i musculus rhomboideus minor (djeluju skupa) Polazište: trnoliki nastavci grudnih pršljenova T1 doT5, kao i od trnolikog nastavka sedmog vratnog
Hvatište: na medijalnoj granici lopatice, od oko razine njenog renolikog nastavka do donjeg ugla lopatice
Odgovorni za roraciju prema dolje, sa musculus levator scapulae, kao i addukciju lopatice
Musculus trapezius Polazište: od sljepoočne kosti, ligamentum nuchae, trnastog nastavka sedmog vratnog i svih grudnih pršljenova i odgovarajučih dijelova supraspinalnog ligamentza.
Hvatište: na bočnom dijelu ključne kosti akromionskom nastavku i u trnastom nastavku lopatice.
Razni dijelovi vlakana imaju različite aktivnosti lopatice, kao što su. depresija, rotacija prema gore, elevacija i addukcija
Musculus deltoideus, prednja vlakna Polazište: od prednje granice gornje površine bočne trećine ključne kosti Prednja vlakna uklučuju abdukciju ramena, kada su u vanjskoj rotaciji Predni dio ovog mišića je slab pri striktnoj poprečnoj fleksiji ali pomaže musculus pectoralis major tokom poprečne ramenske fleksije/fleksije ramena (lakat blago ispod ramena)
Musculus deltoideus, srednja vlakna Polazište: od moćnog ruba i gornje površine akromiona Srednja vlakna omogućavaju abdukciju, kada se rame rotira prema unutra i poprečnu abdukciju (kada se rame rotira prema vani) – ali se ne aktiviraju značajno tokom striktne poprečne ekstenzije (a ramena se rotiraju prema unutra)
Musculus deltoideus, zadnja vlakna Polazište: od donje usne zadnje granice trnastog nastavka lopatice dalje trouglaste površine na svom medijalnom kraju. Zadnjea vlakna su jako uključeni u poprečnu ekstenziju, naročito musculus latissimus dorsi koji je vrlo slab u strogoj poprečnoj ekstenziji. Ovaj mišić je primarni ramenski hiperekstenzor

Rotatorski rukavac

uredi
 
Anatomija

Mišića rotatorskog rukavca ili manžetne su musculus supraspinatus, musculus subscapularis, musculus infraspinatus i musculus teres minor, od kojih svi doprinose stabilnosti ramena. Manžetnu pridržava glenohumeralna kapsula i pridaje glava humerusa. Gornji rub potključne tetive i prednjeg ruba musculus supraspinatus mišića, razgraničavajući trouglasti prostor na glavi humerusa zvanoj rotatorski interval.[10] Rotatorska manžetna ima dvije glavne uloge:

Centri rukavaca glave humerusa su u glenoidnoj šupljini i sprečavaju migracije prema gore glave humerusa uzrokovane povlačenjem iz deltoidnog mišića na početku elevacije ruke. Osim toga, musculus infraspinatus i musculus teres minor, zajedno sa prednjim vlaknima deltoidnog mišića, odgovorni su za vanjsku rotaciju ruke.[10]

Četiri tetive ovih mišića konvergiraju da formiraju tetivu rotatorskog rukavca. Ova tetivska hvatišta uz zglobne kapsule (korakohumerusni ligament) i glenohumerusni ligamentni kompleks, stapaju se u listu, prije hvatišta u humerusnoj kvrgi.[11] Mjesto hvatište rotatorskoh rukavca tetive na velikoj kvrgi, često utiču na otiske stopala. Musculus infraspinatus i musculus teres minor osigurač su u blizini mišićnotetivske veze, dok su musculus supraspinatus i musculus subscapularis tetivski zglobovi kao omotači koji okružuju bicepsne tetive na ulazu u brazdu, a musculus supraspinatus je najčešće uključen u suzenje rotatorskog rukavca.[11]

Mjesta hvatišta tetiva musculus supraspinatus i musculus infraspinatus se opisuju kao petoslojne strukture[11] koje omogućavaju uvid u različite vrste suzenja koje se može formirati s obzirom na različite karakteristike vlakana svakog sloja.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 198–199. ISBN 0-03-910284-X.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
  4. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  5. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  6. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ^ Cadogan, Mike (februar 2010). "Sternoclavicular Joint Dislocations". Life in the Fast Lane. Pristupljeno juni 2011. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  8. ^ Arend CF. Ultrasound of the Shoulder. Master Medical Books, 2013. Free section on sternoclavicular joint dislocation available at ShoulderUS.com Arhivirano 11. 7. 2017. na Wayback Machine
  9. ^ Jougon, Jacques B.; Lepront, Denis J.; Dromer, Claire E.H. (1996). "Posterior dislocation of the sternoclavicular joint leading to mediastinal compression". The Annals of Thoracic Surgery. 61 (2): 711–3. doi:10.1016/0003-4975(95)00745-8. PMID 8572795.
  10. ^ a b Favard, Luc; Bacle, Guillaume; Berhouet, Julien (2007). "Rotator cuff repair". Joint Bone Spine. 74 (6): 551–7. doi:10.1016/j.jbspin.2007.08.003. PMID 17993287.
  11. ^ a b c Matava, M. J.; Purcell, D. B.; Rudzki, J. R. (2005). "Partial-Thickness Rotator Cuff Tears". American Journal of Sports Medicine. 33 (9): 1405–17. doi:10.1177/0363546505280213. PMID 16127127.

Vanjski linkovi

uredi