Florence Baverel-Robert

(Preusmjereno sa Florence Baverel)


Florence Baverel-Robert, rođena 24. maja 1974. u Pontarlieru u Francuskoj, kao Florence Baverel, je nekadašnja francuska biatlonka. Baverel je olimpijska pobjednica u sprintu.

Florence Baverel-Robert
Lični podaci
Državljanstvo Francuska
Rođenje (1974-05-24) 24. maj 1974 (50 godina)
Pontarlier, Francuska
Visina167 cm
Težina60 kg
Karijera
Statusneaktivna
Kraj karijere2007.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)3 (1998, 2002, 2006)
Medalje (b.)2 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)11 (1995, 1996, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2005, 2006, 2007.)
Medalje (b.)9 (0 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1994/95.
Pojedinačne pobjede (b.)[I]1
Timske pobjede[II]9
Plasman (b.)[III]
Pobjede u disciplinama1 – sprint
IBU[IV]
Prvi nastup2000/01.
Plasman10. (2002/03.)
Pojedinačne pobjede3
Nagrade
OrdeniNacionalni orden Legije časti - kavalir Nacionalni orden Legije časti - kavalir
Fusnote
  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
  4. ^ IBU kup se do 2008. službeno zvao Evropski kup.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Karijera

uredi

Olimpijske igre

uredi
Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Mas. Šta.
  Nagano 1998. (Biatlon) 63 43 8
  Salt Lake City 2002. (Biatlon) 11 5 14 9
  Torino 2006. (Biatlon) 26 1 13 5 3

Florence Baverel je tri puta nastupila na Zimskim olimpijskim igrama: na ZOI 1998, ZOI 2002. i ZOI 2006. Na trećem nastupu na ZOI 2006. u utrci na 7,5 km osvojila je zlatnu medalju, kada je bez promašaja i zaostatkom od 2.4 s bila brža od švedske biatlonke Anne Carin Zidek. Na istim igrama osvojila je bronzanu medalju u štafeti s Delphyne Peretto, Sylvie Becaert i Sandrine Bailly i zaostatkom od 2:26.2 min u odnosu na pobjedničku rusku štafetu u sastavu: Ana Bogali, Svjetlana Išmuratova, Olga Zajceva i Albina Ahatova.

Svjetska prvenstva

uredi
Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ. Eki.
  1995. Antholz 22 10 2
  1996. Ruhpolding 33 9 2 3
  1998. Pokljuka
  1998. Hochfilzen
12
  1999. Kontiolahti
  1999. Oslo
20 3
  2000. Oslo
  2000. Lahti
56 32 3 10 4
  2001. Pokljuka 14 21 24 19 5
  2002. Oslo 12
  2003. Hanti-Mansijsk 9 27 46 16 5
  2005. Hochfilzen[a] 11 9 8 21 4 6
  2006. Pokljuka 3
  2007. Antholz 2 21 6 10 2 2

Baverel je nastupila na jedanest Svjetskih prvenstava od SP 1995. do SP 2007. Osvojila je pet srebrnih i četiri bronzane medalje. Prvu srebrnu medalju osvojila je na SP 1995. u štafeti s Corinne Niogret, Véronique Claudel i Anne Briand, a drugu na SP 1996. u štafeti s Corinne Niogret, Emmanuelle Claret i Anne Briand. na istom prvenstvu u istom sastavu osvojila je bronzanu medalju u ekipnoj utrci. Na SP 1999. s Delphyne Heymann, Christelle Gros i Corinne Niogret osvojila je bronzanu medalju u štafeti. Prvu medalju u pojedinačnim disciplinama osvojila je na narednom prvenstvu u potjeri, kada je nakon utrke u sprintu i osvojenog 32-og mjesta, osvojila bronzanu medalju. Tek na SP 2006. ponovo je osvojila jednu medalju i to u mješovitoj štafeti s Vincentom Defrasne, Sandrinom Bailly i Raphaëlom Poirée. Na SP 2007. osvojila je tri srebrne medalje: U utrci na 15 km, u štafeti s Delphyne Peretto, Sylvie Becaert i Sandrine Bailly; te u mješovitoj štafeti s Sandrine Bailly, Vincentom Defrasne i Raphaëlom Poirée.

Svjetski kup

uredi
Plasman u Svjetskom kupu
1994/95. 1996/97. 1997/98. 1998/99. 1999/00. 2000/01. 2001/02. 2002/03. 2003/04. 2004/05 2005/06. 2006/07.
7 6 47 10 32 18 26 9 30 20 10 5

Prvi nastup Florence Baverel u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1994/95. U prvoj utrci u austrijskom Bad Gasteinu 8. decembra 1994. je osvojila 43-o mjesto u utrci na 15 km sa sedam promašaja i zaostatkom od 9:19.5 min u odnosu na pobjednicu Anne Briand. Najbolji rezultati su joj šest drugih mjesta u trkama na 15 km, 7,5 km i u utrkama potjere. U štafetnim utrkama i ekipnim utrkama je pobijedila devet puta.

Prestanak karijere

uredi

Aktivnim bavljenjem biatlonom prestala se baviti 2007. godine

Privatni život

uredi

Nakon aktivne karijere postala je majka kćeri i komentatorica francuskog izdanja Eurosporta u oktobru 2008. godine. Sada ima troje djece. Radila je, između ostalog, kao odgojitelj za djecu s invaliditetom i kao instruktor za francusku vojsku. Razvedena je od bivšeg biatlonca Juliena Roberta za kojeg se udala 2000. godine. Od 2012. je u vezi s biatloncem Gilles Marguetom.

Nagrade

uredi

Godine 2006. dodijeljen joj je Nacionalni orden Legije časti u rangu kavalira.

Napomene

uredi
  1. ^ Utrka u mješovitoj štafeti održana je u ruskom Hanti-Mansijsku 20. marta 2005.

Vanjski linkovi

uredi

Reference

uredi