Darije I

Darije I (549.p.n.e. - 486.p.n.e.) je bio treći kralj perzijskog Ahemenidskog carstva. Poznat kao Darije Veliki vladao je carstvom (522.p.n.e. - 486.p.n.e.) na njegovom vrhuncu, kada je carstvo zauzimalo veći dio jugozapadne Azije, Kavkaz, dijelove Balkana (Trakija, Makedonija, Peonija), obalna područja oko Crnog mora, dijelove sjevernog Kavkaza, srednju Aziju do rijeke Ind, sjever i sjeveroistok Afrike uključujući Egipat, istočnu Libiju i primorski dio Sudana.

Darije I
Veliki kralj (Šah) Perzije, Faraon Egipta
Vladavina	522. p. n. e. - 486. p. n. e.
Rođen/a	549. p. n. e.
Umro/la	486. p. n. e.
Sahrana	Naks-e Rustam, Iran
Prethodnik	Smerdis (Bardija)
Nasljednik	Kserks I
Otac	Histasp
Majka	Rhodogune
Vjeroispovjest	Zoroastrizam

Darije je došao na prijestolje nakon svrgavanja Smerdisa, uzurpatora prijestolja Gaumata uz pomoć šest drugih plemićkih porodica. Odmah nakon dolaska na prijestolje ugušio je niz pobuna u istočnim provincijama. Veliki događaj u Darijevom životu je njegova ekspedicija do Atine i Eretrije kako bi ih kaznio zbog pomoći ustanicima u Jonskom ustanku. Iako je na kraju završio neuspjehom u bici kod Maratona, Darije je ponovo pokorio Trakiju te proširio carstvo osvajajući Makedoniju, Kikladu, ostrvo Naksos i Eretriju.

Darije je proveo reorganizaciju državne uprave. Podijelio je državu na pokrajine (satrapije) kojima je dao odgovarajuću autonomiju, ali je odvojio civilnu i vojnu vlast u njima da onemogući separatizam. Centralnu vlast pojačao je poreznim sistemom pomoću kojeg su se ogromne količine novca slijevale u njegovu riznicu. Jedinstvu carstva služila je i saobraćajna mreža koju je razvio, a posebno je bila popularna "Kraljevska cesta". Nakon što je uredio državu, ekonomiju i vojsku, krenuo je u proširenje carstva. Perzija je u njegovo doba postala najveća država anitke, veća i od kasnijeg Aleksandrovog i Rimskog carstva. Darije se spominje u biblijskim knjigama Hagai, Zaharija, Ezra Nehemija i Daniel.

Primarni izvori

U nekom periodu između njegovog krunisanja i njegove smrti, Darije je ostavio trojezični monumentalni reljef na planini Behistun, koji je napisan na alamitskom, staroperzijskom i babilonskom jeziku. Natpis počinje kratkom autobiografijom, uključujući njegove pretke i lozu. Da bi se olakšala prezentacija njegovih predaka, Darije je zapisao redoslijed događaja koji su se dogodili nakon smrti Kira Velikog. Darije nekoliko puta spominje da je zakoniti kralj po milosti Ahura Mazde, zoroastrijskog boga. Osim toga, pronađeni su dodatni tekstovi i spomenici u Perzepolisu, uključujući i fragmentirani staroperzijski natpis iz Gherla i Darijevo pismo Gadatesu koje je sačuvano na grčkom tekstu tokom rimskom perioda.

Dolazak na vlast

Darije I je odrastao u perzijskoj plemićkoj porodici, a bio je i rođak Kambiza II, nasljednika Kira Velikog. Poslije ubistva Kambiza II 522. p. n. e. uzurpator prijestolja Gaumata je nesmetano vladao kao tobožnji Smerdis, ubijeni sin Kira Velikog i brat Kambiza II. Nitko se nije usudio ustati protiv lažnog cara, osim Darija I. koji uz pomoć šest plemića iznenađuje i ubija uzurpatora 522. p. n. e. Darije Veliki tada postaje perzijski car. Ženi se sa Atosom, ženom lažnog cara i kćerkom Kira Velikog. Imali su sina Kserksa I, koji će naslijediti oca. Iznenadnu promjenu na vrhu države vladari perzijskih provincija su vidjeli kao dobru priliku da dobiju nezavisnost. U Susi, Babilonu, Mediji i Sagartija uzurpatori su skupljali armije iza sebe. Međutim, Darije u dvije godine smiruje sve te pobune. Čak je i Babilon koji se dva puta bunio priznao vlast Darija Velikog.

Smrt

Nakon saznanja o porazu Perzijske vojske u bici kod Maratona, Darije I je počeo planirati još jedan pohod na grčke gradove-države. Ovaj put je odlučio da on komanduje vojskom a ne Datis. Nako tri godine priprema za rat, izbila je pobuna u Egiptu. Ova pobuna pogoršala je njegovo zdravstveno stanje i uskoro je umro. u oktobru 486. p. n. e. tijelo Darija I je balzamovano i pokopan je u grobnicu koju je napravio nekoliko godina ranije. Kserks, najstariji sin Darija I, postao je kralj Kserks I.

Carstvo

Karta svijeta 500. p. n. e. sa Perzijskim carstvom označenim smeđom bojom.

Poput većine Perzijanaca, Darije je bio sljedbenik Ahure Mazde, zoroastrijske religije. Veliki reformista i organizator Darije je potpuno izmijenio perzijski administrativni i pravni sistem. Njegove izmjene su se odnosile na zakone svjedočenja, depozita, podmićivanja i nasilja.

Preko njegovih reformi i organizacije Perzijsko carstvo postaje restaurirano naslijeđe carstva Kira Velikog. Njegova organizacija carstva u 20 pokrajina (satrapija) kojima su upravljali lokalni vladari, koji su imali pravo da uvode posebne zakone, propise, koji su se odnosili na tradiciju i elitu. Visok stepen lokalne političke autonomije nije uključivao i ovlaštenja nad vojskom. Porezni sistem omogućavao je ogromne prihode u zlatu i srebru.

Svaka provincija je također imala nezavisnog finansijskoga kontrolora, nezavisnog vojnog koordinatora, te satrapa koji je kontrolisao administraciju i zakon. Sva trojica su direktno odgovarali kralju. Ovaj sistem organizacije i podjela vlasti bio je razlog stabilnosti i cjelovitosti zemlje, jer su šanse za pobunu ili odvajanje smanjene na minimum. Darije je također povećao i broj članova državne uprave koja se sastojala od pisara, koji su pomagali u uvođenju zakona i odredbi širom carstva.

Vojnici mnogih naroda sudjelovali su u Darijevoj armiji, uključujući Asirce, Feničane, Babilonce, Indijce, Egipćane, Židove i Arape.

Graditeljski projekti

Darije je bio veliki graditelj, pa su tokom njegove vladavine izgrađeni mnogi veliki arhitektonski i građevinski projekti. Najznačajniji projekt bio je gradnja novog glavnog grada Persepolisa, remek djela antičke arhitekture. S obzirom da se dotadašnji glavni grad Pasargad uglavnom dovodio u kontekst njegovih prethodnika Kira Velikog i Kambiza II, Darije je odlučio sagraditi novi. Zgrade u Persepolisu su zbijene na prirodnoj kamenoj terasi čija površina iznosi oko 500 x 273 metra. Krovove velikih dvorana podupirali su višestruki stupovi, od kojih su se samo oni od kamena sačuvali. Stupovi su bili visoki 20 metara što ih čini najvišim i najtanjim (u odnosu na visinu) antičkim stupovima, a rasponi stubova od 8.65 metara su također veći od bilo kojeg arhitektonskog zdanja tog doba. S obzirom da je ropstvo bilo zabranjeno u Perziji, cijeli kompleks su izgradili plaćeni radnici koji su dolazili i iz Egipta, Indije, Grčke, Kavkaza, Arabije, itd. Persepolis je prva građevina sa planiranim drenažnim sistemom, izgrađenim prije postavljanja temelja. Na terase se dolazilo karakterističnim dvostrukim stubištem, od kojih glavno vodi prema jugu do Apadane (zgrade za prijeme), a prema istoku do drugog nedovršenog ulaza koji gleda na prijestolnu dvoranu (tzv. Dvoranu sa hiljadu stupova). Darije je pokopan u grobnici ukopanoj u stijenama planine nedaleko od grada.

Osim Persepolisa, Darije je ostao upamćen i po Sueskom kanalu koji je dao izgraditi između Nila i Sueca (Sueza), preko kojeg su perzijski brodovi prolazili iz Crvenog mora u Mediteran i obrnuto. Značajan građevinski poduhvat bio je i izgradnja "Kraljevske ceste" duge 2700 km koja je spajala Persepolis i Susu sa Sardom u Joniji. Cesta je omogućavala brz i siguran transport i prenos pošte, a u njenom sastavu bile su stanice za odmor i gostionice, te sigurnosne stanice. S obzirom na visok kvalitet ova cesta je korištena vijekovima, sve do rimskog doba.

Ekonomija, diplomatija, trgovina

Perzijski zlatni darik iz 490. p. n. e.

Između ostalog, Darije je poznat i kao sjajan ekonomista. Preuredio je ekonomski sistem i uveo zlatni novac "darik" kao stalno platežno sredstvo. Razvijao je trgovinu unutar carstva i sa udaljenim zemljama. Na primjer, slao je ekspedicije na čelu sa karijskim kapetanom Skilaksom koje su istraživale cijelu obalu Indijskog okeana od Indije do Afrike. Tokom njegove vladavine broj stanovništva se uvećao, a u gradovima cvate industrija.

Perzija je tokom vladavine Darija Velikog imala kontakte sa Kartagom (prema zapisima na stijeni Naksh-i Rustam), te Sicilijom i apeninskim poluostrvom. Darije se kao vladar pokazao vrlo dobroćudnim nastavljajući politiku njegovog djeda Kira Velikog, pa je priznavao sve religije, npr. Židovima je dozvolio i finansirao obnovu Solomonovog (Drugog) hrama u Jerusalemu kojeg su srušili Babilonci. U Egiptu se njegovo ime spominje na hramovima izgrađenim u Memfisu, Edfu i Velikoj Oazi. U egipatskoj tradiciji Darije se smatra jednim od najvećih dobrotvora i zakonodavaca u egipatskoj historiji. Sličan odnos Darije je imao i prema Grcima kojima je finansirao izgradnju velikih hramova, ukidao ropstvo u grčkim gradovima, te Apolonova "sveta područja" oslobađao od poreza. To je stvorilo velike simpatije jonskih i makedonskih Grka prema Dariju pa su stali na perzijsku stranu tokom Grčko-perzijskih ratova.

Fizikalne veličine poput mase i dužine su standardizovane tzv. "kraljevskom mjerom", iako su Egipćani i Babilonci nastavili koristiti vlastite mjerne jedinice. Takvi propisi pojednostavnili su međunarodnu trgovinu što je imalo veliki uticaj na rast perzijske privrede, kao i razvoj komunikacija i administrativne mreže.

Darije je nastavio proces religijske tolerancije prema osvojenim narodima, što je započeto još u doba njegovog djeda Kira Velikog i Kambiza II. Darije je lično bio zoroastrijski monoteist; u kraljevskim zapisima Ahura Mazda se spominje kao jedini bog. Nasuprot Perzijancima i Židovima, većina naroda Perzijskog carstva praktikovala je politeizam. Bio je dosljedan i prema perzijskoj zabrani ropstva, primjerice graditelji Persepolisa i drugih perzijskih zdanja bili su plaćeni, što je bio revolucionarni pristup u to vrijeme. Ljudska prava su također poštivana kao u doba njegovih prethodnika, što se prije svega odnosilo na čuveni Kirov cilindar (prvi pisani dokument o ljudskim pravima u historiji), prema kojem se svi ljudi rađaju jednaki i sa istim pravima.

Evropske i sjevernoafričke vojne ekspedicije

Darije Veliki je 512. p. n. e. krenuo u rat protiv nomadskih Skita. Velika perzijska armija je prešla Bosfor, zauzela istočnu Trakiju dok se Makedonija dobrovoljno priključila Perziji, te prešla Dunav. Svrha ove ekspedicije bila je udar na nomadska plemena sa leđa i time osigurati sigurnost sjevernih granica carstva. Međutim, cijeli plan se zasnivao na netačnoj geografskoj pretpostavci koju je kasnije ponovio i Aleksandar Makedonski; vjerovali su kako je zapadna Indija neposredno uz istočne obale rijeke Don i Crnog mora. Nakon što su otišli predaleko u stepe, morali su se povući zbog predugih linija opskrbe i dezorijentisanosti. Prema grčkim izvorima (Herodot) Perzijanci su stigli čak i do rijeke Volge, ali podatak nije pouzdan.

Istovremeno, evropski Grci poput polisa Atine i Eretrije pomaganjem Jonskog ustanka i gusarenjem u Egejskom moru započinju rat sa Perzijom. Nakon što su Atinjani razorili grad Sard, Darije Veliki se zakleo na osvetu. Odlučujuća bitka odigrala se 494. p. n. e. kod "Lade" na ulazu u miletsku luku. Perzijska flota, sastavljena od egipatskih i feničanskih brodova, razbila je helenske snage. Milet je osvojen, a ovi događaji označili su slom Jonskog ustanka.

Nekoliko godina poslije sloma ovog ustanka Darije je pripremio pohod na Grčku. Prva perzijska ekspedicija je doživjela poraz 492. p. n. e.; Perzijanci su se dvije godine poslije iskrcali na Atici, ali ih je atinska vojska pod vodstvom vojskovođe Miltijada porazila u Maratonskoj bitci. Poslije Darijeve smrti ekspediciju protiv evropske Grčke nastavio je njegov sin Kserks Veliki koji je u znak odmazde spalio Atinu i Eretriju. Darije je neposredno prije smrti pripremao i gušenje egipatskog ustanka, ali umro je 486. p. n. e., nakon 36 godina vladavine.

Također pogledajte

• Proskineza