Razlika između verzija stranice "Egipat"

|vladar_druga_vlast = [[SherifMostafa IsmaillMadbouly]]

|himna = "[[Bilady, Bilady, Bilady]]"<center>{{Center|[[Datoteka:Bilady, Bilady, Bilady.ogg]]</center>}}

'''Egipat''' (arapski: مصر‎ Misir), službeno '''Arapska Republika Egipat''', jeste [[Spisak transkontinentalnih država|transkontinentalna zemlja]] koja obuhvata sjeveroistočni ugao [[Afrika|Afrike]] i jugozapadni dio [[Azija|Azije]], preko kopnenog mosta koje obrazuje [[Sinajsko poluostrvo]]. Većina teritorije od 1.010.450&nbsp;km² leži u dolini rijeke [[Nil]]. Egipat graniči sa [[Sredozemno more|Sredozemnim morem]] na sjeveru, pojasom [[Pojas Gaze|Gaze]] i [[Izrael|Izraelom]]om na sjeveroistoku, [[Akapski zaliv|Akapskim zalivom]] i [[Crveno more|Crvenim morem]] na istoku, [[Sudan|Sudanom]]om na jugu i [[Libija|Libijom]] na zapadu.

Egipat ima najdužu historiju jedne moderne države, i u kontinuitetu je naseljen od 10. milenijumamilenija p. n. e.<ref>Midant-Reynes, Béatrix. The Prehistory of Egypt: From the First Egyptians to the First Kings. Oxford: Blackwell Publishers.</ref> Egipat je, sa svojim spomenicima kao što je [[Giza]] i [[Sfinga]] koje su izgrađene u antičko vrijeme, bio jedna od najmoćnijih država svog vremena i jedan od prvih šest civilizacija koje se javljaju samostalno u svijetu. Njegove drevne ruševine, kao što su one u [[Memphis|Memphisu]]u, [[Teba (Egipat)|Tebi]], [[Karnak]]u i [[Dolina kraljeva|Dolini kraljeva]] kod [[Luksor]]a, su značajni fokus arheoloških studija i popularnih interesa cijelog svijeta. Osim što ima bogato kulturno nasljeđe, Egipat je bogat turističkim atrakcijama, te privlači goste iz cijelog svijeta koji odmaraju i na Crvenomorskoj rivijeri, koja zapošljava 12% njegove radne snage.

== ImeEtimologija ==

Naziv "Egipat" izveden je iz [[starogrčki jezik|starogrčkog]] ''Aigyptos'', preko [[Francuski jezik|francuskog]] ''Egypte'' i [[Latinski jezik|latinskog]] ''Aegyptus''. Antičko ime Egipta je ''Hwt-Ka-Ptah'' što znači duša (dom) [[Ptah|Ptaha]]a. Misir je [[Arapski jezik|arapski]] naziv za Egipat. Naziv je [[Semitski jezici|semitskog]] porijekla i doslovna znači dva tjesnaca (odnosi se na gornji i donji Egipat). Ova riječ izvorno znači "metropola", "civilizacija".<ref name=":0">{{Cite web|url=https://www.etymonline.com/word/egypt|title=egypt {{!}} Origin and meaning of the name egypt by Online Etymology Dictionary|website=www.etymonline.com|language=en|access-date=27. 6. 2021}}</ref>

Drevni Egipatski naziv države je bio ''kemret'' što znači "crna zemlja", pozivajući se na plodno crno tlo poplavnih ravnica Nila[[Nil]]a, koje se razlikuje od ''deshret'' što znači "crvena zemlja" za [[Pustinja|pustinju]].<ref name=":0" />

[[Datoteka:Giza Necropolis.jpg|mini|lijevo|250px|[[Nekropola u Gizi]] je najstarije i jedino preostalo od [[Sedam svjetskih čuda|sedam svjetskih čuda]]]]

Do 6.000. g.p. n. e. [[Neolit|neolitske kulture]] ukorijenjene su u dolini Nila. U neolitu, nekoliko plemena razvili su se u [[Gornji Egipat|Gornji]] i [[Donji Egipat]]. Gornji i Donji Egipat su održavali kontakte putem trgovine. Najraniji poznati natpis na [[egipatske hijeroglifeHijeroglifi|egipatskim hijeroglifima]] pojavio se u preddinastijskom periodu na keramičkoj posudi koja datira iz perioda oko 3.200 g. p. n. e.

[[Ptolemejsko kraljevstvo]] je bila snažna heleniska država, koja se proširila iz južne Sirije na istoku do Cirene na zapadu, te južno do granice sa Nubijom. Aleksandrija je postala glavni grad i središte grčke kulture i trgovine. Da bi dobila priznanje rodnog egipatskog stanovništva, prozvala se nasljednicom faraona. Kasniji Ptolemeji su prihvatili egipatske običaje, njihovi portreti su se nalazili na javnim spomenicima u egipatskom stilu i odjeći a sudjelovali su i u egipatskom religijskom životu.<ref>Bowman, Alan K (1996). Egypt after the Pharaohs 332 BC – AD 642 (2nd ed.). Berkeley: University of California Press. pp. 25–26. {{ISBN |0-520-20531-6}}.</ref><ref>Stanwick, Paul Edmond (2003). Portraits of the Ptolemies: Greek kings as Egyptian pharaohs. Austin: University of Texas Press. {{ISBN |0-292-77772-8}}.</ref>

Posljednji vladar ptolemejske linije bila je [[Kleopatra VII]], koji je počinila samoubistvo nakon smrti svog ljubavnika [[Marko Antonije|Marka Antonija]], koji joj je umro u naručju, nakon što ih je [[Oktavijan August|Oktavijan]] pobijedio u [[Bitka kod Akcija|bici kod Akcija]]. Ptolemeji su često bili suočeni s pobunama Egipćana uzrokovanih neželjenim režimima a bili su uključeni i u strane i građanske ratove koji su doveli do propasti kraljevstva i njegove aneksije od strane Rima. Ipak helenistička kulture je nastavila napredovati u Egiptu i nakon [[Muslimansko osvajanje egipta|muslimanskog osvajanja]].

Kršćanstvo se javilo u Egiptu još za vrijeme [[Marko evanđelist|Marka evanđelista]] u 1. stoljeću.<ref>"Egypt". Berkley Center for Religion, Peace, and World Affairs. Retrieved 14 December 2011. See drop-down essay on "Islamic Conquest and the Ottoman Empire"</ref>

Bizantijci su uspjeli povratiti kontrolu nad Egiptom nakon kratke perzijske invazije početkom 7. stoljeća, period između 639. i 642. godine, nakon čega Egipat potpada pod muslimansku vlast osvajanjem od strane arapskih muslimana. Kada su porazili bizantijsku vojsku u Egiptu, Arapi su donijeli sunitski islama u zemlju. U ranom periodu tog razdoblja, Egipćani su uklopili svoju novu vjeru s autohtonim vjerovanjima, što je dovelo do formiranja različitih sufijskih redova koji su se održali sve do danas.<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20151019040925/http://berkleycenter.georgetown.edu/resources|title=Berkley Center for Religion, Peace and World Affairs|last=|first=|date=|website=berkleycenter.georgetown.edu|publisher=|language=en|archiveurlarchive-url=https://web.archive.org/web/20151019040925/http://berkleycenter.georgetown.edu/resources|archivedatearchive-date=19. 10. 2015|accessdate=2017-11access-date=10. 11. 2017|url-status=bot: unknown}}</ref> Ovi raniji obredi su preživjeli razdoblje koptskog kršćanstva.<ref>El-Daly, Okasha (2005). Egyptology: The Missing Millennium. London: UCL Press. p. 140.</ref>

Muslimanski vladari imenovani od islamskog [[hilafet]]a zadržali su kontrolu nad Egiptom sljedećih šest stoljeća, s Kairom kao sjedištem hilafeta za vrijeme vladavine [[Fatimije|Fatimija]]. S kraja kurdske Ajubidske dinastije, [[Memluci]], Tursko-čerkeska vojna kasta preuzima kontrolu 1250. godine. Krajem 13. stoljeća, Egipat se povezuje s Crvenim morem, Indijom, Malezijom i Istočnom Indijom.<ref>{{Cite book|url=http://books.google.ba/books?id=rYlgGU2SLiQC&lpg=PP1&dq=editions:rYlgGU2SLiQC&pg=PA244&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false|title=Before European Hegemony: The World System A.D. 1250-1350|last=Abu-Lughod|first=Janet L.|date=1991|publisher=Oxford University Press|isbn=9780195067743|language=en}}</ref> Sredinom 14. stoljeća [[crna smrt]] ubila je oko 40% stanovništva zemlje.<ref>{{Cite web|url=http://countrystudies.us/egypt/57.htm|title=Egypt - Major Cities|website=countrystudies.us|accessdateaccess-date=10. 11. 2017-11-10}}</ref>

U periodu između 1687. i 1731. godine u Egiptu se u 6 navrata pojavljivala glad. Glad 1784. godine je odnijela oko jedne šestine ukupnog stanovništva.<ref>{{Cite news|url=http://www.sciencedaily.com/releases/2006/11/061121232204.htm|title=Icelandic Volcano Caused Historic Famine In Egypt, Study Shows|newspaper=ScienceDaily|language=en|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref>

Egipat je oduvijek bila pokrajina koju su Osmanlije teško kontrolisale dijelom i zbog nastavka moći i utjecaja Memluka, egipatske vojne kaste koja je vladala zemljom stoljećima. Kao takav, Egipat je ostao poluautonoman pod vlašću Memluka sve do invazije francuskih snaga pod komandom [[Napoleon I, car Francuske|Napoleona I]] 1798. godine. Nakon što su Francuzi protjerani, vlast je preuzeo 1805. godine [[Muhamed Ali egipatski|paša Muhamed Ali]], komandant osmanlijske vojske u Egiptu, albanskog porijekla.

Egipat pod vlašću dinastije Muhameda Alija je ostao nominalno kao otomanska pokrajina. Dobio je status autonomne vazalne države ili ''Khedivate'' u 1867. godine. Isma'il i Tewfik paša upravljali su Egiptom kao kvazi nezavisnom državom pod turskom vlašću sve do britanske okupacije 1882. godine. Ipak, Khedivate od Egipta (1867-1914) zadržao je Egipat ''de iure'' osmanskom pokrajinom do 5. novembra 1914. godine<ref>{{Cite web|url=http://wwi.lib.byu.edu/index.php/Treaty_of_Lausanne|title=Treaty of Lausanne - World War I Document Archive|website=wwi.lib.byu.edu|language=en|accessdateaccess-date=10. 11. 2017-11-10}}</ref>, kada je Egipat proglašen britanskim protektoratom kao reakciju na odluku [[Mladoturci|Mladoturaka]] da Osmanlijsko carstvao u Prvi svjetski rat uđe na strani Centralnih sila.

Nakon što su Francuzi bili poraženi od strane Britanaca, nastao je vakuum u Egiptu, a tri puta je uslijedila borba između, egipatskih Memluka koji su vladali Egiptom stoljećima, i albanskih plaćenika u službi Osmanlija. Završilo je pobjedom Osmanlija na čelu s Muhamedom Alijem.

Dok je nosio titulu potkralja Egipta, njegova pripadnost Osmanskoj porti je bila samo nominalna. Muhamed Ali je uspostavio dinastiju koja je trebala vladati Egiptom sve do revolucije 1952. godine. U kasnijim godinama, dinastija je postala britanska marioneta.<ref>Izzeddin, Nejla M. Abu (1981). Nasser of the Arabs: an Arab assessment. Third World Centre for Research and Publishing. p. 2. {{ISBN |978-0-86199-012-2}}.</ref>

Nakratko ga je naslijedio njegov sin Ibrahim (u septembru 1848.), a zatim unuk Abbas I (novembar 1848.), zatim Said (1854.), i Isma'il (1863.).

Sueski kanal, izgrađen u partnerstvu s Francuzima je dovršen 1869. godine. Njegova izgradnja je dovelo do ogromnog duga prema evropskim bankama, i izazvala nezadovoljstvo zbog njegovog oporezivanja. 1875. godine, Ismail je bio prisiljen prodati egipatski udio u kanalu britanskoj vladi. To je u roku od 3 godine dovelo do nametanja britanskih i francuskih kontrolora koji su imali sjedište u egipatskoj vladi, te "su uz financijsku moć vlasnika obveznica koji su stajali iza njih, bili stvarna snaga u Vladi".<ref>Nejla M. Abu Izzeddin, Nasser of the Arabs, str 2.</ref>

Lokalno nezadovoljstvo Ismailom kao i Evropski upad dovelo je do stvaranja prvih nacionalističke grupa u Egiptu 1879. godine, s Ahmadom Urabi kao istaknutom figurom. Bojeći se da će to dovesti do smanjenja njihove kontrole, Velika Britanija i Francuska su vojno intervenisale bombardiranjem Aleksandrije i razbijanjem egipatske vojske u bitci kod Tel el-Kebir. Reinstalisali su Ismailovog sina Tewfika kao figuru ''de facto'' britanskog protektorata.<ref>De facto protectorate: Joan Wucher King, Historical Dictionary of Egypt. Metuchen, New Jersey, USA; 1984; Scarecrow. str 17.</ref> 1906. godine Dinshaway incident je potaknuo mnoge neutralne Egipćane da se pridruže nacionalističkom pokretu.

Godine 1914. postao je i službeno Protektorat a naslov šefa države je promijenjen u ''sultan'', kako bi se odbacila vlast Osmanlijskog sultana, koja se pridružila Centralnim silama u Prvom svjetskom ratu. Abbas II je svrgnut i zamjenjen njegovim dajdžom, Husseinom Kamelom koji je postao novi sultan.<ref>Jankowski, James. Egypt, A Short History. str. 111.</ref>

Nakon Prvog svjetskog rata, Saad Zaghlul i Wafd stranka su vodili egipatski nacionalistički pokret do većine na lokalnoj zakonodavnoj skupštini. Kada su Britanci prognali Zaghlula i njegove saradnike na Maltu 8. marta 1919. godine, zemlja se našla u svojoj prvoj savremenoj revoluciji. Pobuna je prisilila britansku vladu da donese [[Jednostrana deklaracija o egipatskoj nezavisnosti|jednostranu deklaraciju o egipatskog nezavisnosti]] 22. februara 1922. godine.<ref>Jankowski, James. Egypt, A Short History. str. 112.</ref>

Nova vlada je izradila i implementirala ustav 1923. godine koji se temeljio na parlamentarnom sistemu. Saad Zaghlul je izabran za premijera Egipt 1924. godine. 1936. godine sklopljen je Anglo-egipatski ugovor. Nastavak nestabilnosti zbog preostalog britanskog uticaja i povećanja političkog angažman od strane kralja doveli su do raspuštanja parlamenta usljed vojnog državnog udara poznatog kao ''revolucija 1952.''. [[Pokret slobodnih oficira]] je prisilio kralja Farouka na abdiciranje u korist svog sina Fuada. Britanska vojna prisutnost u Egiptu je trajala sve do 1954. godine.<ref>{{Cite web|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/eg.html|title=The World Factbook — Central Intelligence Agency|website=www.cia.gov|language=en|accessdateaccess-date=10. 11. 2017|archive-11date=26. 12. 2018|archive-10url=https://web.archive.org/web/20181226020747/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/eg.html%20|url-status=dead}}</ref>

18. juna 1953. godine proglašena je egipatska Republika s generalom Muhamedom Naguibom kao prvim predsjednikom Republike. Naguib je bio prisiljen podnijeti ostavku 1954. godine od strane [[Gamal Abdel Nasser|Gamal Abdel Nassera]]a - pravog arhitekte pokreta iz 1952. godine - a kasnije je stavljen u kućni pritvor. Naser je preuzeo vlast kao predsjednik, u junu 1956. godine. Britanske snage su završile svoje povlačenje iz okupiranog zone Sueskog kanala 13. juna 1956. godine. Isti je nacionaliziran 26. jula iste godine.

1958. godine, Egipat i Sirija su osnovali suverenu uniju poznatu kao Ujedinjena Arapska Republika. Unija je bila kratkog vijeka a završila je 1961. godine kada se Sirija odcijepla čime je unija prestala%jati. Tokom većine svog%janja, Ujedinjena Arapska Republika je također bila u labavoj konfederaciji sa Sjevernim Jemenom, poznatoj kao Ujedinjene Arapske države.

U ranim 1960-ih, Egipat je u potpunosti uključen u Sjevernojemenski građanski rat. Egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser, podržao je jemenske republikance s čak 70.000 egipatskih vojnika i hemijskim oružjem.

Maja 1967. godine Naser je zatvorio tjesnac Tiran za prolaz izraelskih brodova. 26. maja Naser je izjavio: "Bitka će biti opća i naš osnovni cilj će biti uništiti Izrael".<ref>Samir A. Mutawi (18. juli 2002). Jordan in the 1967 War. Cambridge University Press. str. 95. {{ISBN |978-0-521-52858-0}}. "On 26 May he declared, "The battle will be a general one and our basic objective will be to destroy Israel"</ref> Izrael je zatvaranje tjesnaca Tiran smatrao kao ''[[casus belli]]'' tj. povod za rat. U šestodnevnom ratu 1967. godine, Izrael je napao Egipat pri tome zauzevši Sinajsko poluostrvo i pojas Gaze, koji je bio pod egipatskom vlašću od arapsko-izraelskog rata iz 1948. godine. Tokom rata, donesen je zakon o vanrednom stanju koji je ostao na snazi ​​do 2012. godine, s izuzetkom jednog 18-mjesečnog prekida tokom 1980/81.<ref>"The Emergency Law in Egypt". International Federation for Human Rights. Pristupljeno 2. februara 2011.</ref> Prema ovom zakonu, policijske ovlasti su proširene, ustavna prava suspendirana i cenzura je legalizirana.

Zemljišna reformu, dramatični rast univerzitetskog obrazovanju i državnoj pomoći nacionalnoj industriji uveliko je poboljšana društvena mobilnost i općenito stanje u Egiptu.

[[Datoteka:2011 Cairo 5339252807.jpg|mini|lijevo|250px|Kairo, grad izrastao u [[Metropolitansko područje|metropolitansko područje]] sa populacijom od preko 20 miliona stanovnika]]

Hosni Mubarak je reafirmisao odnose s Izraelom. Na unutrašnjem planu, Mubarak je suočen s mnogim ozbiljnim problemima. Iako se broj farmi povećao i industrije ojačala, privreda nije mogla držati korak s velikim porastom stanovništva. Siromaštvo i nezaposlenost su doveli do migracije seoskog stanovništva u gradove poput Kaira.

U 1980-ih, 1990-ih, 2000-ih i, teroristički napadi u Egiptu su postali brojni sa teškim posljedicama.

25. januara 2011. godine proširili su se protesti protiv Mubarakove vlade. 11. februara iste godine, Mubarak je podnio ostavku i pobjegao iz Kaira nakon čega je nastupilo slavlje povodom toga na Tahrir trgu u Kairu.<ref>{{Cite news|url=https://www.huffingtonpost.com/2011/02/11/mubarak-red-sea-egypt_n_821812.html|title=Mubarak Resigns As Egypt's President; Armed Forces To Take Control|last=Post/AP|first=The Huffington|date=2011-02-11. 2. 2011|newspaper=Huffington Post|language=en-US|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> Egipatska vojska je preuzela vlast.<ref>{{Cite news|url=http://www.nytimes.com/2011/02/12/world/middleeast/12egypt.html?pagewanted=all|title=Egypt Erupts in Jubilation as Mubarak Steps Down|last=Kirkpatrick|first=David D.|date=2011-02-11. 2. 2011|newspaper=The New York Times|language=en-US|issn=0362-4331|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref><ref>{{Cite news|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12433045|title=Egypt's Mubarak resigns as leader|date=2011-02-12. 2. 2011|newspaper=BBC News|language=en-GB|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> Mohamed Hussein Tantawi, predsjednik Vrhovnog vijeća oružanih snaga Egipta, postao je [[de facto]] privremeni šef države.<ref>{{Cite news|url=http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/wikileaks/8326225/WikiLeaks-Egypts-new-man-at-the-top-was-against-reform.html|title=WikiLeaks: Egypt’s new man at the top 'was against reform'|last=Hope|first=Christopher|date=2011-02-15. 2. 2011|language=en-GB|issn=0307-1235|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> 13. februara 2011. godine vojska je raspustila parlament i suspendovala egipatski ustav.<ref>{{Cite news|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12443678|title=Egypt's army dissolves parliament|date=2011-02-13. 2. 2011|newspaper=BBC News|language=en-GB|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref>

Referendum o ustavu održan je 19. marta 2011. godine a 28. novembra 2011. u Egipatu su održani prvi parlamentarni nakon što je prethodni režim zbačen s vlasti. Izlaznost je bila visoka, a nije bilo izvještaja o velikim nepravilnostima ili nasilju.<ref>{{Cite news|url=http://www.npr.org/blogs/thetwo-way/2011/11/28/142840895/egypts-historic-day-begins-peacefully-turnout-high-for-elections|title=Turnout High For Egyptian Elections|newspaper=NPR.org|language=en|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> [[Muhammed Mursi]] je izabran za predsjednika 24. juna 2012. godine.<ref>{{Cite news|url=http://edition.cnn.com/2012/06/25/world/africa/egypt-politics|title=Egypt's new president moves into his offices, begins choosing a Cabinet - CNN|last=Staff|first=By the CNN Wire|newspaper=CNN|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> 2. augusta 2012. egipatski premijer Hisham Kandil najavio je da njegov kabinet čine 35 člana, 28 novih, uključujući i četiri iz muslimanskog bratstva.<ref>"Egypt unveils new cabinet, Tantawi keeps defence post"</ref>

Liberali i sekularisti su se povukli iz Ustavotvorne skupštine, jer su vjerovali da će ustav nametnuti strogu islamsku praksu, a Muslimansko bratstvo je pružilo podršku Mursiju. 22. novembra 2012., predsjednik Mursi izdao deklaraciju i tražio da se zaštiti rad Ustavotvorne skupštine.

Taj potez je doveo do masovnih protesta i nasilnih demonstracija u Egiptu.<ref>{{Cite news|url=http://www.telegraph.co.uk/news/9699801/Violence-breaks-out-across-Egypt-as-protesters-decry-Mohammed-Morsis-constitutional-coup.html|title=Violence breaks out across Egypt as protesters decry Mohammed Morsi's constitutional 'coup'|last=Spencer|first=Richard|date=2012-11-23. 11. 2012|language=en-GB|issn=0307-1235|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> 5. decembra 2012. godine desetine hiljada pristalica i protivnika predsjednika Mursija se sukobilo, a sukob je opisan kao najveći sukob između islamista i njihovih neistomišljenika.<ref>{{Cite web|url=https://www.wsj.com/articles/SB10001424127887324640104578160902530961768|title=Egypt Sees Largest Clash Since Revolution|last=Bradley|first=Charles Levinson And Matt|website=WSJ|accessdateaccess-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> Muhammed Mursi je ponudio "nacionalni dijalog" s liderima opozicije, ali je odbio da poništi decembarski referendum o ustavu.<ref>{{Cite news|url=http://articles.latimes.com/2012/dec/06/world/la-fg-egypt-morsi-20121207|title=Morsi refuses to cancel Egypt's vote on constitution|last=Fleishman|first=Jeffrey|date=2012-6. 12-06. 2012|newspaper=Los Angeles Times|language=en-US|issn=0458-3035|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref>

4. jula 2013. egipatski sudija Adly Mansour je položio zakletvu kao predsjednik nove vlade nakon uklanjanja Mursija. Vojska koja je svrgla Mursija ugušila je Muslimansko bratstvo i njegove pristalice, zatvaranjem na hiljade i ubijajanjem na stotine demonstranata sa ulica. Mnogi od lidera i aktivisti Muslimanskog bratstva su osuđeni ili na smrt ili na doživotni zatvor u nizu masovnih suđenja.

26. marta 2014. godine, Abdel Fattah el-Sisi komandant egipatskih Oružanih snaga, koji je u to vrijeme kontrolisao vlast u zemlji, dao je ostavku na mjesto komandanta vojske i najavio da će se kandidovati na predsjedničkim izborima 2014. Na izborima održanim od 26. do 28. maja 2014. glatku pobjedu je odnio el-Sisi. Sisi je položila zakletvu kao predsjednik Egipta 8. juna 2014. godine. Muslimansko bratstvo i neke liberalne i sekularne aktivističke grupa su bojkotovale predsjedničke izbore.<ref>{{Cite web|url=http://www.aljazeera.com/news/middleeast/2014/05/sisi-wins-egypt-elections-landslide-2014529134910264238.html|title=Sisi elected Egypt president by landslide|website=www.aljazeera.com|accessdate=2017-11access-date=10. 11. 2017}}</ref> Iako je vlast podržana od vojne hunte produžila glasanje na treći dan, izlaznost od 46% od ukupnog broja registrovanih birača je ipak bila manja od izlaznosti od 52% na prethodnim izborima 2012. godine.<ref>{{Cite news|url=http://www.bbc.com/news/world-middle-east-27614776|title=Egypt's Sisi secures landslide win|date=2014-05-29. 5. 2014|newspaper=BBC News|language=en-GB|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref>

Egipat se nalazi u suptropskom pojasu, obuhvata istočni dio Sahare, sa nizijama zapadno od [[Nil]]a i planinskim uzvišenjima na istoku, u primorju [[Crveno more|Crvenog mora]]. [[Ljeto|Ljeti]] vlada velika vrućina, koja raste kako se ide prema jugu, gdje praktično i nema padavina. One su rijetke već u delti, gdje iznose oko 50 &nbsp;mm godišnje. Dolina Nila, mjestimice široka 3 -– 15 &nbsp;km, ima izuzetan značaj zbog racionalnog korištenja poplava, koje povećavaju plodnost zemljišta. Asuanska brana je regulisala navodnjavanje, obezbjeđujući istovremeno najveći dio električne energije, omogućila je dobijanje novih plodnih površina, te povećala godišnji broj žetvi (ponekad i 4 godišnje). Egipat uvozi polovinu hrane koja mu je potrebna.

Gotovo istovremeno s pojavom paleolitskog čovjeka u Evropi, nalazimo tragove ljudi i u porječju Nila na egipatskoj visoravni koja je omeđena Libijskom pustinjom na zapadu, Arapskim poluostrom na istoku, Sredozemnim morem na sjeveru i prvim kataraktom Nila na jugu. Nil je druga rijeka po dužini na zemlji a proteže se od izvora riječice Kagera koja se ulijeva u jezero Viktorija-Nyanza iz kojeg dalje istječe Viktorijin Nil. Ukupna dužina te čudesne rijeke iznosi 6497 &nbsp;km.

U Egiptu preovladava suptropska pustinjska klima, ali u uskom obalnom pojasu i na sjeveru preovladava sredozemna. Tu zimi padne oko 150 do 200 &nbsp;mm godisnje. U drugim dijelovima padavine su vrlo rijetke, manje od 50 &nbsp;mm godišnje i pojavljuju se u obliku kratkotrajnih pljuskova. Od marta do septembra čest je hamsin, vruć vjetar iz Libijske pustinje.

Predstavnički dom, čiji su članovi izabrani da služe u petogodišnjem mandatu, predstavlja zakonodovanu vlast.<ref>{{Cite web|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/2101.html|title=The World Factbook — Central Intelligence Agency|website=www.cia.gov|language=en|accessdateaccess-date=10. 11. 2017|archive-date=11-. 10. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20171011021137/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/2101.html|url-status=dead}}</ref> Izbori su zadnji put održani od novembra 2011. do januara 2012. godine. Egipatski predsjednički izbori održani su 26. do 28. maja 2014. godine. Službeni podaci govore o odazivu od 47,5%. Abdel Fattah el-Sisi je došao do pobjede sa osvojena 23.780.000 glasa ili 96,91% u odnosu na 757.511 glasa ili 3,09% koliko je osvojio Hamdeen Sabahi.<ref>{{Cite web|url=http://english.ahram.org.eg/NewsContent/1/64/102841/Egypt/Politics-/BREAKING-PEC-officially-announces-AbdelFattah-ElSi.aspx|title=El-Sisi wins Egypt's presidential race with 96.91% - Politics - Egypt - Ahram Online|website=english.ahram.org.eg|language=en|accessdateaccess-date=10. 11. 2017|archive-11date=31. 7. 2014|archive-10url=https://web.archive.org/web/20140731100838/http://english.ahram.org.eg/NewsContent/1/64/102841/Egypt/Politics-/BREAKING-PEC-officially-announces-AbdelFattah-ElSi.aspx|url-status=dead}}</ref>

3. jula 2013. godine milioni demonstranata širom Egipta demonstrirali su protiv Morsija u jednim od najvećih protesta u historiji.<ref>{{Cite news|url=http://www.thewire.com/global/2013/06/heres-what-todays-massive-anti-morsi-protests-egypt-looked/66728/|title=What Sunday's Massive Anti-Morsi Protests in Egypt Looked Like|last=Ohlheiser|first=Abby|newspaper=The Atlantic|language=en-US|access-date=10. 11. 2017|archive-11date=18. 1. 2016|archive-10url=https://web.archive.org/web/20160118222156/http://www.thewire.com/global/2013/06/heres-what-todays-massive-anti-morsi-protests-egypt-looked/66728/|url-status=dead}}</ref> Tada na scenu stupa general Abdul Fatah Al-Sisi koji uklanja predsjednika Morsija sa vlasti i suspendira ustav. Formirana je 50-člana komisija za izmjenu ustava za čije se usvajanje odlučivalo [[referendum]]om. Ustav je usvojen 18. januara 2014. godine.<ref>{{Cite web|url=http://english.ahram.org.eg/News/80519.aspx|title=Who's Who: Members of Egypt's 50-member constitution committee - Politics - Egypt - Ahram Online|website=english.ahram.org.eg|language=en|accessdateaccess-date=10. 11. 2017|archive-11date=3. 9. 2013|archive-10url=https://web.archive.org/web/20130903224524/http://english.ahram.org.eg/News/80519.aspx|url-status=dead}}</ref>

Egipat ima najstariju kontinuiranu parlamentarnu tradiciju u arapskom svijetu.<ref name="UNDP">{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20120605005203/http://www.undp-pogar.org/publications/governance/nbrown/potential.html#foot1|title=UNDP-POGAR: Mechanisms of Accountability in Arab Governance|date=5. 6. 2012|access-06date=10. 11. 2017|archive-05date=5. 6. 2012|accessdatearchive-url=2017https://web.archive.org/web/20120605005203/http://www.undp-11pogar.org/publications/governance/nbrown/potential.html|url-10status=dead}}</ref> Prva popularna Skupština je osnovana 1866. godine. Raspuštena je kao rezultat britanske okupacije 1882. godine, a britanci su dozvolili rad samo savjetodavnom tijelu. 1923. godine, nakon što je Egipat proglasio nezavisnost, novi ustav je predvidio parlamentarnu monarhiju.<ref name="UNDP">< /ref>

Pravni sistem je zasnovan na islamskom i građanskom pravu.

26. decembra 2012. godine Muslimansko bratstvo je pokušalo institucionalizirati kontroverzni novi ustav. Taj ustav je odobren od stanovništva referendumom koji je održan od 15. do 22. decembar 2012. sa 64% podrške, ali sa izlaznošću na referendum od samo 33% biračkog tijela. Zamijenjen je privremenim Ustavom Egipta iz 2011. koji je usvojen nakon revolucije.

Kazneni zakon je jedinstven i dopušta smrtnu kaznu, uključujući i slučaj kada se sudi u odsustvu.

18. januara 2014. godine, privremena vlada uspješno je institucionalizirala sekularniji ustav koji uspostavlja predsjednika i parlament.<ref name="BBC">{{Cite news|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-25796110|title=Egypt constitution 'backed by 98%'|date=2014|newspaper=BBC News|language=en-GB|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> Predsjednik se bira na mandat od četiri godine a ta funkcija se može obnašati 2 puta.<ref name="BBC">< /ref> Parlament može da smijeni predsjednika.<ref name="BBC">< /ref> Prema ustavu,%ji garancija ravnopravnosti spolova i apsolutna sloboda misli.<ref name="BBC">< /ref> Vojska zadržava privilegiju da imenuje nacionalnog ministra odbrane za narednih 8 godina.<ref name="BBC">< /ref> Prema ustavu, političke stranke se ne mogu zasnivati ​​na "vjerim, rasnim, spolnim ili geografskim" osnovama.<ref name="BBC">< /ref>

Egipatske oružane snage se sastoje od 468.500 aktivnih pripadnika i 1.000.000 rezervista što ukupno čini 1.468.500 pripadnika.<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20080913013502/http://www.globalfirepower.com/country_detail.asp?country_id=12|title=Egypt Military Strength Statistics|date=13. 9. 2008|access-09date=10. 11. 2017|archive-date=13. 9. 2008|accessdatearchive-url=2017https://web.archive.org/web/20080913013502/http://www.globalfirepower.com/country_detail.asp?country_id=12|url-11-10status=dead}}</ref>

Prema bivšem šefu Kneseta za vanjske poslove i odbora za odbranu Izraela, Yuvalu Steinitzu, egipatske zračne snage imaju otprilike isti broj modernih borbenih aviona kao i izraelske i daleko veći broj zapadnjačkih tenkova, artiljerije, protivavionskih baterija i ratnih brodova od izraelskih odbrambenih snaga. Također Izrael nagađa da Egipat nastoji da bude druga sila u regiji s špijunskim satelitima, osim EgyptSat 1,<ref>{{Cite news|url=http://www.jpost.com/MiddleEast/Article.aspx?id=48099|title=Egypt to launch first spy satellite|newspaper=The Jerusalem Post {{!}} JPost.com|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> 16. aprila 2014. lansiran je i EgyptSat 2.

Egipatska vojna industrija ima na desetine fabrika za proizvodnju oružja, kao i robe široke potrošnje. Oprema Oružanih snaga "uključuje opremu iz različitih zemalja širom svijeta. Vojna oprema iz bivšeg Sovjetskog Saveza se postepeno zamjenjenuje onom modernijom iz SAD-a, Francuske, Britanije i značajanog dijela opreme izrađene pod licencom u Egiptu, kao što je tenk M1 Abrams.

Egipatska mornarica je najveća mornarica u Africi i na Bliskom istoku i općenito u arapskom svijetu, te je sedma po veličini u svijetu, mjereno po broju brodova.<ref>{{Cite news|url=http://www.globalfirepower.com/navy-ships.asp|title=Total Naval Strength by Country|language=en-US|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref>

Vojska ima dosta uticaja u političkom životu Egipta, kao i privreda i izuzima se od zakona koji se primjenjuju na druge sektore. Također uživa značajnu moć, prestiž i samostalnosti u okviru države i naširoko se smatra kao dio egipatske "države u državi".<ref name="Cambanis">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2010/09/12/world/middleeast/12egypt.html|title=Succession Gives Army a Stiff Test in Egypt|last=Cambanis|first=Thanassis|date=2010-09-11. 9. 2010|newspaper=The New York Times|language=en-US|issn=0362-4331|access-date=10. 11. 2017-11-10}}</ref><ref>{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2010/09/12/world/middleeast/12egypt.html|title=Succession Gives Army a Stiff Test in Egypt|lastname="Cambanis|first=Thanassis|date=2010-09-11|newspaper=The New York Times|language=en-US|issn=0362-4331|access-date=2017-11-10}}<"/ref>

Egipatska organizacija za ljudska prava je jedno od najstarijih tijela za odbranu ljudskih prava u Egiptu.<ref>{{Cite web|url=http://en.eohr.org/|title=The Egyptian Organization for Human Rights|website=en.eohr.org|accessdateaccess-date=10. 11. 2017|archive-11date=22. 6. 2018|archive-10url=https://web.archive.org/web/20180622123124/http://en.eohr.org/|url-status=dead}}</ref>

2003. godine vlada je osnovala Nacionalno vijeće za ljudska prava. Vijeće je glasno kritikovano od strane lokalnih aktivista, koji su tvrdili da je Vijeće propagandno vladino sredstvo<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20030701015847/http://www.eohr.org/PRESS/2003/6-3.HTM|title=The Egyptian Organization for Human Rights|date=1. 7. 2003|access-07date=10. 11. 2017|archive-01date=1. 7. 2003|accessdatearchive-url=2017https://web.archive.org/web/20030701015847/http://www.eohr.org/PRESS/2003/6-113.HTM|url-10status=dead}}</ref> i da daje legitimitet represivnim zakonima kao što je Zakon o hitnim slučajevima.<ref>{{Cite web|url=http://anhri.net/en/discussion/2004/ehrc.shtml|title=الشبكة العربية لمعلومات حقوق الإنسان - بوابة حرية التعبير في العالم العربي|website=الشبكة العربية لمعلومات حقوق الإنسان|language=en-US|accessdate=2017-11access-date=10. 11. 2017}}</ref>

Stalno sjedište [[Arapska liga|Arapske lige]] se nalazi u Kairu kao i generalni sekretarijat ovog tijela. Ova poziciju trenutno drži bivši ministar vanjskih poslova Nabil el-Araby. Sjedište Arapske liga je nakratko premještena iz Egipta u Tunis 1978. godine u znak protesta zbog egipatsko-izraelskog mirovnog sporazuma, ali se kasnije ponovo vratilo u Kairo 1989. godine.

Nakon rata 1973. i kasnijeg mirovnog sporazuma, Egipat je postao prva arapska nacija koja je uspostavila diplomatske odnose s Izraelom. Bez obzira na to, Izrael se i dalje od velikog broja Egipćana smatra neprijateljskom državom.<ref>"Massive Israel protests hit universities" (Egyptian Mail, 16 March 2010) "According to most Egyptians, almost 31 years after a peace treaty was signed between Egypt and Israel, having normal ties between the two countries is still a potent accusation and Israel is largely considered to be an enemy country"</ref> Egipat je igrao historijsku ulogu kao posrednik u rješavanju različitih sporova na Bliskom istoku, prije svega zbog svoje reakcije na izraelsko-palestinski sukob i mirovni proces.<ref>Maddy-Weitzmann, Bruce (1997). Middle East Contemporary Survey: 1995, Volume 19; Volume 1995. Moshe Dayan Center. p. 265. {{ISBN |9780813334110}}.</ref>

Veze između Egipta i drugih nearapskih država Bliskog Istoka, među kojima Irana i Turske, su često bili napeti. Iran, dijelom zbog svog rivalstva s Saudijskom Arabijom, UAE i drugim zalivskim zemaljama<ref>Shama, Nael (2013). Egyptian Foreign Policy: Against the National Interest. Routledge. pp. 129–131.</ref> koje tradicionalno održavaju jake veze sa Egiptom, i Turska zbog podrške turske vlade za sada zabranjenoj Muslimanskoj braći u Egiptu.<ref>{{Cite news|url=http://www.ibtimes.co.uk/boycott-turkey-movement-grows-egypt-after-erdogans-inflammatory-un-speech-1467938|title=Boycott Turkey Movement Grows in Egypt After Erdogan's Inflammatory UN Speech|last=Mezzofiore|first=Gianluca|date=2014-09-30. 9. 2014|newspaper=International Business Times UK|language=en|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref>

Egipat je jedan od osnivača [[Pokret nesvrstanih|Pokreta nesvrstanih]] i [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih nacija]]. Bivši egipatski potpredsjednik Vlade Boutros Boutros-Ghali je služio kao generalni sekretar Ujedinjenih nacija u periodu 1991. do 1996. godine.

Egipat je priznao nezavisnost [[Republika Bosna i Hercegovina|Republike Bosne i Hercegovine]] [[16. april]]a [[1992]]. godine a puni diplomatski odnosi između ove dvije države uspostavljeni su [[17. april]]a 1993.<ref>{{cite web|last1=Vanjska politika Bosne i Hercegovine|title=Datumi priznanja i uspostave diplomatskih odnosa|url=http://www.mvp.gov.ba/vanjska_politika_bih/bilateralni_odnosi/datumi_priznanja_i_uspostave_diplomatskih_odnosa/?id=6|publisher=mvp.gov.ba|accessdateaccess-date=27. 12. 2017}}</ref>

Direktna strana ulaganja u Egiptu su bila u znatnom porastu prije uklanjanja sa vlasti Hosnija Mubaraka, prelazeći iznos od 6 milijardi dolara za 2006. godinu, zbog mjera ekonomske liberalizacije i privatizacije koje je poduzeo ministar za investicije Mahmoud Mohieddin. Od pada Hosnija Mubaraka 2011. godine, Egipat je doživio drastičan pad i stranih investicija i prihoda od turizma, nakon čega slijedi pad deviznih rezervi od 60% i pad BDP-a od 3% kao i brze devalvacije egipatske funte.

Turizam je jedan od najvažnijih privrednih sektora Egipta. U 2008. godini, Egipat je posjetilo više od 12,8 miliona turista pri čemu je ostvaren prihod od gotovo 11 milijardi $. U ovom sektoru je zaposleno oko 12% radne snage Egipta.<ref>{{Cite news|url=http://af.reuters.com/article/investingNews/idAFJOE59J0PG20091020?sp=true|title=Egypt tourism numbers to fall less than feared|last=Editorial|first=Reuters|newspaper=AF|language=en-US|access-date=10. 11. 2017|archive-date=14. 11. 2011|archive-10url=https://web.archive.org/web/20111114161401/http://af.reuters.com/article/investingNews/idAFJOE59J0PG20091020?sp=true|url-status=dead}}</ref> Ministar turizma Hisham Zaazou je izjavio da je turizam generirao oko 9,4 milijarde dolara u 2012. godini s blagim porast u odnosu na 9 milijardi $ iz 2011. godine.

Egipat ima širok spektar plaža koje se nalaze na obalama Sredozemnog i Crvenog mora a koje se prostiru na više od 3.000 &nbsp;km. Crveno more se karakteriše mirnim vodama, boje koralnih grebena, rijetkim ribama uz prekrasne planine. Plaže Akba zaliva pružaju mogućnosti za mnoge sportova na moru. Safaga na kraju Crvenog mora se odlikuje svojom prekrasnom lokacijom unutar Suezkog kanala. Posljednje, ali ne i najmanje važno, Sharm el-Sheikh, Hurghada, Luxor (poznat i kao najveći svjetski muzej na otvorenom ili grad sa 1/3 svjetskih spomenika), Dahab, Ras Siðr, Marsa Alam, Safaga na sjevernoj obali Mediterana su glavne turističke destinacije rekreativnog turizma.

[[Sueski kanal]] je umjetni kanal u Egiptu koji se smatra najvažnijim središtem pomorskog prometa na Bliskom istoku a povezuje Sredozemno more i Crveno more. Otvoren je novembra 1869. godine, nakon 10 godina gradnje a omogućava prijelaz brodovima između Evrope i Azije, bez plovidbe oko Afrike. Na sjevernom kraju kanala je Port Said dok je na jugu luka Tawfiq u gradu [[Suez]]. Ismailia leži na zapadnoj obali, 3 &nbsp;km od sredine kanala. Kanal je dug 193,30 &nbsp;km, dubok 24 m i širok oko 205 metara. Sastoji se od sjevernog pristupnog kanala dužine 22 &nbsp;km, samog kanala dužine 162,25 &nbsp;km i južnog pristupnog kanala dužine 9 &nbsp;km. Kanal je jednosmjerni sa mjestima za prolaske "Ballah by-pass" i ''Great Bitter Lake''. Ne sadrži ustave, morska voda teče slobodno kroz kanal. Općenito, sjeverno od ''Great Bitter Lakea'' voda teče sjeverno zimi i južno ljeti.

S oko 84 miliona stanovnika (2013. godina), Egipat je najmnogoljudnija zemlja Bliskog istoka i treća najmnogoljudnija afrička država.<ref>{{Cite web|url=http://www.capmas.gov.eg/?lang=2|title=الجهاز المركزي للتعبئة العامة والإحصاء|website=www.capmas.gov.eg|accessdate=2017-11access-date=10. 11. 2017}}</ref> [[Egipćani|Stanovništvo Egipta]] se ubrzano povećavalo u periodu između 1970. i 2010. prvenstveno zbog medicinskih dostignuća i povećanja poljoprivredne produktivnosti što je omogućilo zelenu revoluciju.<ref>{{Cite news|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/in_depth/6496585.stm|title=The limits of a Green Revolution?|date=2007-03-29. 3. 2007|language=en-GB|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> U doba [[Napoleon I, car Francuske|Napoleonove]] invazije Egipta 1798. godine, po procjenama u Egiptu je tada živjelo 3 miliona stanovnika.<ref>{{Cite web|url=http://countrystudies.us/egypt/55.htm|title=Egypt - Population|website=countrystudies.us|accessdate=2017-11access-date=10. 11. 2017}}</ref>

Etnički Egipćani su daleko najveća etnička grupa u državi i čine 91% od ukupnog broja stanovnika. Etničke manjine uključuju Abazase, Turce, Grke, beduinska arapska plemena koji žive u istočnom pustinjama i Sinajskom poluostrvu, Berbere koji govore Siwis jezikom i Nubijce čija je zajednica grupisana duž rijeke Nil. Osim ovih naroda u Egiptu su prisutne i plemenske zajednice naroda Beja koncentrisane uglavnom na jugoistoku zemlje, kao i brojni klanovi naroda Dom uglavnom u delti Nila i gradu Faiyumu koji se progresivno asimiliraju sa ubrzanom urbanizacijom.

Egipat je dom nepoznatom broju izbjeglica i tražitelja [[azil]]a a procjenjuje se da je taj broj između 500.000 i 3.000.000. Trenutno (2014.) u Egiptu živi oko 70.000 palestinskih i oko 150.000 iračkih izbjeglica.<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20050321055911/http://www.forcedmigration.org/guides/fmo029/fmo029-3.htm|title=FMO Research Guide:|date=21. 3. 2005|access-03date=10. 11. 2017|archive-date=21. 3. 2005|accessdatearchive-url=2017https://web.archive.org/web/20050321055911/http://www.forcedmigration.org/guides/fmo029/fmo029-113.htm|url-10status=dead}}</ref>

Službeni jezik u Egiptu je moderna verzija standardnog arapskog jezika. Jezici koji se govore su: egipatski arapski jezik (68%), sa'idi arapski jezik (29%), istočnoegipatski arapski Bedawi jezik (1,6%), sudanski arapski (0,6%), [[domari jezik]] (0,3%), [[nobiin jezik]] (0,3%), [[beja jezik]] (0,1%) i dr. Pored toga, grčki, armenski i italijanski su glavni jezici imigranata. U Aleksandriji je u 19. vijeku postojala velika zajednica italijanskih Egipćana te je italijanski jezik "lingua franca" za ovaj grad.

Strani jezici koji se uče u školama su engleski, francuski, njemački i italijanski.

Nakon što je islam stigao na ove prostore u 7. vijeku, Egipat postaje političko i kulturno središte muslimanskog svijeta. Za vrijeme Anwara Sadata (1970. do 1981.), islam je postao službena državna religija a [[šerijat]] glavni izvor prava. Procjenjuje se da 15 miliona Egipćana slijedi [[tarikat]]<ref>{{Cite news|url=https://web.archive.org/web/20130724235845/http://www.worldaffairsjournal.org/article/sufis%E2%80%99-choice-egypt%E2%80%99s-political-wild-card|title=The Sufis’ Choice: Egypt’s Political Wild Card|last=|first=|date=|work=|newspaper=World Affairs Journal|archive-url=https://web.archive.org/web/20130724235845/http://www.worldaffairsjournal.org/article/sufis%E2%80%99-choice-egypt%E2%80%99s-political-wild-card|archive-date=24. 7. 2013|access-date=2017-11-10. 11. 2017|via=|url-status=dead}}</ref><ref>Hoffman, Valerie J. (1995). Sufism, Mystics, and Saints in Modern Egypt. University of South Carolina Press</ref> dok sufijske vođe tvrde da je taj broj mnogo veći, jer mnogi nisu zvanično registrovano kao pripadnici sufizma. Također postoji i [[Šiitski islam|ši'itska]] manjina. Jerusalemski centar za javne poslove procjenjuje da je ši'ita u Egiptu od jednog do 2,2 miliona.<ref>{{Cite news|url=http://jcpa.org/article/egypts-shiite-minority-between-the-egyptian-hammer-and-the-iranian-anvil/|title=Egypt’s Shiite Minority: Between the Egyptian Hammer and the Iranian Anvil {{!}} Jerusalem Center For Public Affairs|newspaper=Jerusalem Center For Public Affairs|language=en-US|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> Procjenjuje se da je Ahmedija ne manje od 50.000, dok je broj pripadnika selefija procjenjen na 5 do 6 miliona. Glavni grad Egipta, Kairo, je poznat po svojim brojnim [[Džamija|džamijamadžamija]]ma i [[Minaret|minaretimaminaret]]ima te ga zovu i "grad sa 1.000 minareta".<ref>{{Cite news|url=http://www.independent.co.uk/travel/africa/cairo-welcome-to-the-city-of-1000-minarets-692635.html|title=US|newspaper=The Independent|language=en-GB|access-date=10. 11. 2017|archive-11date=25. 9. 2015|archive-10url=https://web.archive.org/web/20150925234721/http://www.independent.co.uk/travel/africa/cairo-welcome-to-the-city-of-1000-minarets-692635.html|url-status=dead}}</ref>

Egipatski renesansni vrhunac je dostignut krajem 19. i početkom 20. vijeka kroz rad ljudi poput [[Muhammad Abduh|Muhameda Abduhua]], Ahmeda Lutfi el-Sayeda, Muhammad Loutfi Goumah, [[Tawfiqa el-HakimaHakim]]a, Louisa Awada, Qasima Amina, Salama Moussa, Taha Huseina i Mahmouda Mokhtara. Oni su utrli liberalni put za Egipat izražen kroz obavezu za ličnu slobodu, sekularizam i vjeru a u cilju napretka.<ref>Jankowski, James. Egypt, A Short History. str. 130</ref>

Egipćani su bili jedna od prvih civilizacija koja je kodifikovala elemente dizajna u [[Umjetnost|umjetnostiumjetnost]]i i [[Arhitektura|arhitekturi]]. Egipatska plava, također poznata kao silikat kalcija i bakra je pigment koji su Egipćani koristili hiljadama godina. Smatra se da je to prvi sintetički pigment.

Egipatska književnost vuče korijene još iz Starog Egipta. Egipčani su bili jedna od prva kultura koja je razvila književnost u današnjem obliku.<ref>{{Cite web|url=http://digital.library.upenn.edu/women/edwards/pharaohs/pharaohs-6.html|title=The Literature and Religion of Ancient Egypt.|website=digital.library.upenn.edu|accessdateaccess-date=10. 11. 2017|archive-11-date=20. 10. 2007|archive-url=https://web.archive.org/web/20071020082547/http://digital.library.upenn.edu/women/edwards/pharaohs/pharaohs-6.html|url-status=dead}}</ref> Egipatski pisci i pjesnici su bili među prvima koji su eksperimentisali sa modernim stilovima arapske književnosti i u tome su imitirani širom Bliskog istoka.<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20071124223643/http://www.sis.gov.eg/En/EgyptOnline/Culture/000001/0203000000000000000567.htm|title=Egypt State Information Service- Culture - Global influence of Egyptian culture|date=24. 11. 2007|access-date=10. 11. 2017|archive-date=24. 11. 2007|accessdatearchive-url=2017https://web.archive.org/web/20071124223643/http://www.sis.gov.eg/En/EgyptOnline/Culture/000001/0203000000000000000567.htm|url-11-10status=dead}}</ref>

Prvi moderni egipatski roman ''Zaynab'' [[Muhammed Husein Haykal|Muhammeda Huseina Haykala]] je objavljen 1913. godine na egipatskom dijalektu arapskog jezika.<ref>Vatikiotis, P.J. (1991). The history of modern Egypt: from Muhammad Ali to Mubarak (4. ed.). London: Weidenfeld and Nicolson. p. 486. {{ISBN |978-0-297-82034-5}}.</ref> Egipatski romanopisac [[Naguib Mahfouz]] je prvi pisac na arapskom jeziku koji je dobio [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]]. Egipatske književnice uključujući [[Nawal El Saadawi]], poznatu po feminističkom aktivizmu, i ][[Alifa Rifaat]] su književnice koje pišu o ženama i tradiciji.

Egipatska kinematografija je regionalni lider još od pojave zvuka. 1936. godine, Studio Misr, finansiran od industrijalca Talaata Harba, pojavljuje se kao vodeći egipatski studio i tu ulogu je zadržao tri desetljeća. Za više od 100 godina, u Egiptu je producirano više od 4000 filmova što čini oko tri četvrtine ukupne arapske produkcije. Egipat se smatra vodećom zemljom u oblasti kinematografije na Bliskom istoku. Glumci iz cijelog arapskog svijetu nastoje se pojaviti u egipatskoj kinematografiji kako bi se proslavili. Međunarodni filmski festival u Kairu je od strane Međunarodne federacije udruženja filmskih producenata ocijenjen kao jedan od 11 festivala u svijetu uz vrhunski svjetski rejting.

Veliki egipatski muzej (GEM), poznat i kao Giza muzej, je planirani muzej artefakata drevnog Egipta. Opisan kao najveći arheološki muzej u svijetu, muzej će zvanično biti otvaren 2015. godine. Muzej će biti smješten na površini od 50 [[hektar]]a a nalazit će se oko 2 &nbsp;km od nekropole Giza i dio je novog master plana platoa.

Egipatska kuhinja je posebno pogodna za vegetarijansku dijetu, jer se u velikoj mjeri oslanja na jela od povrća. Iako kuhinja u Aleksandriji i priobalnom dijelu Egipta ima tendenciju korištenja ribe i drugih morskih plodova, ipak se većina egipatske kuhinje temelji na namirnicama koje rastu iz zemlje. Posmatrajući kroz historiju, meso je bilo vrlo skupo za većinu Egipćana, tako da razvijen veliki broj vegetarijanskih jela.

Nogomet je najpopularniji [[sport]] u Egiptu. Kairski derbi je jedan od najkrvavijih derbija u Africi. [[BBC]] je ovaj derbi svrstao kao sedmi u svijetu po štetama koje se nanesu tokom njegovog održavanja.<ref>{{Cite news|url=http://news.bbc.co.uk/sportacademy/hi/sa/football/features/newsid_2299000/2299305.stm|title=Al-Ahly v Zamalek|date=5. 10. 2002-10-05|language=en-GB|access-date=10. 11. 2017-11-10}}</ref> Upravo zbog tih nemira koji se dešavaju tokom nogometnog derbija dva najveća egipatska kluba, već duže vrijeme derbiji se odigravaju na neutralnom stadionu u Kairu. Nogometni klub Al Ahly je najuspješniji klub 20. vijeka u Africi prema Afričkoj konfederaciji nogometnih saveza (CAF) a kojeg u stopu prati njegov rival Zamalek SC. Od iste konfederacije, klub Al Ahly je 2000. godine proglašen kao afrički klub 20 vijeka. Osim toga, Al Ahly je trenutno uz klubove Boca Juniors i [[AC Milan]] najuspješniji svjetski klub po broju osvojenih međunarodnih trofeja (ukupno osvojenih 18 trofeja).

1999. godine Egipat je bio domaćin Svjetskog rukometnog prventsva za rukometaše a 2001. godine nacionalna rukometna reprezentacija ostvarila je svoj najbolji rezultat na prvenstvu osvajanjem četvrtog mjesta. Na kontinentalnom prvenstvu rukometni reprezentativci su po pet puta osvajali prvo i drugo i četiri puta treće mjesto.

U septembru 1999. godine, nacionalni projekt za tehnološki napredak je objavio da Egipatska vlada odražava interes za potrebe razvoja informatičke industrije u Egiptu.

Prva GSM usluga u Egiptu je puštena 1996. godine a trenutno se na ovom polju nude 2G/3G usluge, dok je usluga LTE u probnom radu.<ref>{{Cite news|url=http://www.telecoms.com/29712/lte-network-plans-middle-east-and-africa/|title=LTE network plans: Middle East and Africa|last=James|first=Middleton,|date=2011-06-23. 6. 2011|newspaper=Telecoms.com|language=en-GB|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref> Egipat ima 3 operatera koja nude usluge mobilne telefonije:

Egipatska pošta je osnovana 1865. godine i jedna je od najstarijih institucija u Egiptu. Egipat se smatra jednom od zemalja koje su pridonijele uspostavljanju [[Svjetska poštanska unija|Svjetske poštanske unije]] zajedno s još 21 zemljom, organizacije koja se u početku zvala "Generalna poštanska unija", kao rezultat Ugovora u Bernu koji je potpisan 9. oktobra 1874. godine. Egipat je također pridonio osnivanju Arapske poštanske unije kao i Afričke poštanske unije.

Procijenjena stopa pismenosti odraslih u Egiptu u 2010. godini je procjenjena na 72,0%.<ref>{{Cite web|url=http://data.uis.unesco.org/?ReportId=210|title=UIS Statistics|last=UIS|website=data.uis.unesco.org|accessdateaccess-date=10. 11. 2017-11-10}}</ref>

Sistem obrazovanja u evropskom stilu je prvi put predstavljen u Egiptu od strane Turaka u ranom 19. stoljeću. Pod britanskom okupacijom ulaganja u obrazovanje su se drastično smanjila a svjetovne državne škole, koje su prethodno bile besplatne, počele su se naplaćivati.

Osnovno obrazovanje, koja obuhvata šest godina osnovne i tri godine pripremne škole, je prava stvar za egipatsku djecu u dobi od šest godina. Nakon osnovne škole, učenici mogu upisati srednju školu općeg ili tehničkog smjera. Opće srednje obrazovanje priprema učenike za daljnje obrazovanje i diplomanti na tom putu obično se upisuju na visokoškolske ustanove na osnovu analiza ''Thanaweya Amma'' s polaganjem državne mature.

Tehničke srednje škole se dijele na one trogodišnje i one naprednije koje traju 5 godina. Nakon završetka ovih škola, učenici mogu nastaviti visokoškolsko obrazovanju na temelju ostvarenih rezultata na završnom ispitu, ali to je općenito rjeđe.

Prema ''Webometrics''onovom rangiranje svjetskih univerziteta, najbolje rangiran egipatski univerzitet je [[Univerzitet u Kairu]] (1203. mjesto), [[Američki univerzitet u Kairu]] (1306. mjesto) i [[Mansoura univerzitet]] (1712. mjesto).<ref>{{Cite web|url=http://www.webometrics.info/en/aw/Egypt|title=Egypt {{!}} Ranking Web of Universities|website=www.webometrics.info|accessdate=2017-11access-date=10. 11. 2017}}</ref> S druge strane prema ''QS World University Rankingsu'' za 2013. godinu najbolje egipatski rangirani univerzitet je Američki univerzitet u Kairu (348. u svijetu), [[Univerzitet u Kairu]] (na mjestu između 551. i 600.) i Ain Shams univerzitet (601-650).<ref>{{Cite news|url=http://www.topuniversities.com/university-rankings/world-university-rankings/2013#sorting=rank+region=+country=21+faculty=+stars=false+search=|title=QS World University Rankings 2013-2014|date=2013-08-27. 8. 2013|newspaper=Top Universities|access-date=2017-11-10. 11. 2017}}</ref>

U 2010. godini izdaci za zdravstvenu zaštitu činili su 4,66% BDP-a zemlje. U 2009. godini bilo je 16,04 liječnika i 33,80 medicinski sestara na 10.000 stanovnika. Očekivana životna dob bila je 73,20 godina u 2011. odnosno 71,30 godina za muškarce i 75,20 godina za žene. Egipat troši 3,7% svog bruto domaćeg proizvoda na zdravstvo, uključujući troškove liječenja od 22 % koji su nastali od strane građana, a ostatak od strane države.<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20130622090849/http://www.sesrtcic.org/oic-member-countries-infigures.php?c_code=17&cat_code=7|title=SESRIC - Statistical, Economic and Social Research and Training Centre for Islamic Countries|last=|first=|date=|website=www.sesrtcic.org|publisher=|language=en|archiveurlarchive-url=|archivedatehttps://web.archive.org/web/20130622090849/http://www.sesrtcic.org/oic-member-countries-infigures.php?c_code=17&cat_code=7|accessdatearchive-date=2017-1122. 6. 2013|access-date=10. 11. 2017|url-status=bot: unknown}}</ref>

{{DobarIstaknuti članak}}