Ocvirk: Izbori za EU parlament dobar test za buduću agendu Evrope

“Živimo u izazovnim vremenima suprotstavljenih kriza i sukoba i postoji osjećaj općeg zamora od sadašnjeg međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima. Ipak, slogan ovogodišnje Minhenske sigurnosne konferencije Lose-Lose? treba posmatrati kao znak upozorenja gdje gubitak vjere u saradnju i multilateralne institucije može dovesti međunarodnu zajednicu, kao i kao poziv na buđenje zašto je potrebno promijeniti paradigmu u načinu na koji pristupamo međunarodnoj saradnji”, kaže Maša Ocvirk, koordinatorica programa Globalna Evropa na Međunarodnom centru za naučne radnike “Woodrow Wilson” u Washingtonu.

Kako njena istraživačka interesovanja uključuju Evropsku uniju, dodaje da se mnogo toga dogodilo otkako je EU usvojio svoju posljednju Globalnu strategiju 2016. godine.

“Kao što je predsjednik Francuske Emmanuel Macron rekao u svom posljednjem govoru na Sorboni, ‘pravila igre su se promijenila’ i Evropska unija će se morati prilagoditi ovim promjenama paradigme kako bi imala uticaj. Ono što on misli je korištenje jedinstvenog tržišta i odgovarajuće ekonomske moći da se suprotstavi ekonomskoj moći Sjedinjenih Američkih Država i Kine; ono što mislim – jeste da Evropska unija bude više usklađena sa zabrinutostima globalnog juga”, kaže sagovornica.

Prema njenim riječima, biti geopolitički lider ne znači nadjačati, već imati uticaj.

“Ako postoji jedna lekcija iz napora Evropske unije da izgradi globalnu koaliciju za podršku Ukrajini, to je da uticaj Evropske unije nije prepoznat u svijetu. To je izazvalo strahove da Evropa gubi utakmicu i stoga francuski predsjednik Macron poziva Evropsku uniju da prestane biti naivna i riskira. Slažem se, međutim, ne nužno, kada je u pitanju geopolitička igra moći, već u poticanju inkluzivne saradnje i globalnih rješenja. Evropska unija treba zapamtiti gdje leže njene snage, to nije tvrda moć, barem za sada.”

Glasanje kvalifikovanom većinom

Jedinstveni odgovor Evropske unije na rusku invaziju na Ukrajinu bio je pohvalan, kaže, ali i dodaje kako je ukrajinska aktuelna borba da učini isto kao odgovor na rat u Gazi vratila vanjskopolitičke težnje Evropske unije na tu zemlju:

“Rasprava o promjeni donošenja odluka sa jednoglasnog na glasanje kvalifikovanom većinom u njenoj Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) stara je skoro koliko i vrijeme. Pravo veta je snažan alat za države članice kako bi mogle izvući ustupke i svaka promjena u procesu donošenja odluka će zahtijevati jednoglasnost. Evropska unija, stoga, nastavlja da se bori da pronađe rješenje, iznoseći samo obnovljene ideje korištenja prijelaznih klauzula i konstruktivnog suzdržavanja.”

Kaže da je promjena neophodna ako Evropska unija želi postati agilniji akter u ovom sve neizvjesnijem geopolitičkom pejzažu.

“Da bi se postigao dogovor, potrebno je više kreativnosti kada zemlje mogu koristiti pravo veta. Uz tekući rat na granicama Evropske unije, očekujem da će se fokus Zajedničke vanjske i sigurnosne politike još više pomjeriti ka tome kako Evropa može postati sposobniji sigurnosni akter. Kako će to izgledati i kojim sredstvima će Evropa preuzeti tu odgovornost ostaje otvoreno pitanje, iako francuski predsjednik Emmanuel Macron ima neke ideje. Međutim, proces donošenja odluka će ostati trn u oku Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Evropske unije”, kaže sagovornica.

Kada je riječ o proširenju Evropske unije na zemlje Zapadnog Balkana, koristeći terminologiju Evropske komisije, kaže da je taj proces ograničen na određeni napredak.

“Od ruske invazije na Ukrajinu došlo je do novog zamaha proširenja. Činjenica da je u Evropskom vijeću postojala politička volja da se dogovore o otvaranju pristupnih pregovora sa Ukrajinom, Moldavijom i nedavno Bosnom i Hercegovinom je primjer za to. Međutim, mislim da se Evropska unija bori da zadrži ovaj zamah na Zapadnom Balkanu, gdje je nekoliko zemalja u tom procesu decenijama.”

Obnova kredibiliteta procesa

Mišljenja je da opasnost za proces proširenja, posebno prema Zapadnom Balkanu, i dalje predstavlja tzv. bilateralizacija procesa proširenja, a Sjeverna Makedonija je najistaknutiji slučaj.

“Dok slavimo 20. godišnjicu najvećeg proširenja Evropske unije, prošlo je i 20 godina otkako je Sjeverna Makedonija počela proces. Ono što danas vidimo jest da je u pitanju njena buduća putanja ka Evropskoj uniji, s obzirom na rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora koji su se desili prošle sedmice”, govori Ocvirk.

Stava je da proces proširenja treba da bude zasnovan na zaslugama i da zemlje kandidati treba da urade svoj domaći zadatak o reformama, ali i da nedostatak povjerenja u proces također treba riješiti.

“Mislim da najnoviji prijedlog Evropske komisije da se promijeni glasanje kvalifikovanom većinom u ‘određenim privremenim koracima procesa proširenja’ može biti korak u pravom smjeru. Ovo ne bi uticalo na proces zasnovan na zaslugama, ali bi dalo neophodan podsticaj zemljama kandidatima u smislu napredovanja u procesu. Sljedeća Evropska komisija stoga treba da obnovi kredibilitet procesa ne samo među političkim elitama, već što je još važnije među općom populacijom u regionu.”

Ističe da se i Evropska unija i Sjedinjene Američke Države slažu da budućnost regiona leži u euroatlantskim strukturama i da je takva integracija najbolji način da se osigura stabilnost, prosperitet i demokratska otpornost u regionu.

“I jedni i drugi prepoznaju potrebu rješavanja izazova regionalne stabilnosti koji proizlaze iz geopolitičke interakcije vanjskih sila kao što su Rusija i Kina. Dok su evropske integracije prvenstveno evropsko pitanje, Sjedinjene Američke Države mogu igrati važnu ulogu podrške u ovim naporima, posebno u smislu demokratskih reformi, borbe protiv korupcije i ekonomske integracije. Na kraju, takvo stabilno okruženje je i u strateškom interesu Sjedinjenih Američkih Država, a Zakon o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana koji je nedavno odobren u Komitetu za vanjske poslove američkog Senata bavi se nekim od ovih napora.”

Privlačnost desničarske retorike

Smatra da se prosperitet, stabilnost i budućnost Zapadnog Balkana u Evropskoj uniji uveliko oslanjaju na postizanje dobrosusjedskih odnosa i pomirenja.

“Međutim, i nakon 30 godina čini se da je to nepremostiva prepreka, jer neki regionalni akteri i dalje taktički koriste nacionalne osjećaje kako bi prikupili podršku i odvratili pažnju od stvarnih demokratskih i ekonomskih pitanja koja utiču na dobrobit građana. Ali privlačnost desničarske retorike događa se širom Evrope. U stanju, kako su je mnogi nazivali, permakrize, mislim da birači traže smislene promjene, a populistička rješenja, nažalost, često se uspješno nose s tim. Predstojeći izbori za Evropski parlament bit će dobar lakmus test za buduću agendu Evrope, ali i rezultati nekoliko nacionalnih izbora, koji utiču na sastav Evropskog vijeća. Napredak u procesu pristupanja i dalje u potpunosti zavisi od jednoglasnog odobrenja u svim koracima”, govori Ocvirk.

Prema njenim riječima, zabrinjavajuće je da retorika i djelovanje jednog čovjeka, Milorada Dodika, predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska može uspješno prikazati stabilnost Bosne i Hercegovine kao ugroženu.

“Evropska unija za sada slijedi svoj pristup dijalogu umjesto eskalacije, iako je nedavna izjava Evropska službe za vanjske poslove o nacrtima zakona o izborima, referendumima i imunitetu, te o provlačenju stranih agenata kroz Narodnu skupštinu Republike Srpska upozoravala na ‘ozbiljne posljedice’. Ostaje otvoreno pitanje da li će Evropska unija slijediti američki pristup uvođenju sankcija Miloradu Dodiku i njegovoj takozvanoj ‘patronažnoj mreži’. Međutim, nedavno odobrenje za otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom bio je prijeko potreban znak podrške i ohrabrenja Evropske unije. Nadalje, Evropska unija treba da ostane jasna da se ovakve akcije Milorada Dodika neće tolerisati, proširiti podršku akterima civilnog društva i nastaviti prepoznavati napore koje Bosna i Hercegovina ulaže u pravcu evropskih integracija”, kaže sagovornica.

Govoreći o budućnosti zemalja Zapadnog Balkana izražava optimizam za region uprkos brojnim izazovima, od nazadovanja demokratije, geopolitičke interakcije i stalne nesposobnosti da se pozabavi otvorenim bilateralnim sporovima.

“Međutim, mnogo je dobrog posla koji se radi širom Zapadnog Balkana, posebno na nivou civilnog društva, kada je u pitanju izgradnja neophodnih uslova za regionalnu i evropsku integraciju, i podršku za to treba povećati. Ostaje izazov kako nastaviti gurati proces proširenja naprijed od strane Evropske unije i u zemljama kandidatima. Obje strane treba da urade domaći zadatak, ali ostajem optimista da je budućnost Zapadnog Balkana u Evropskoj uniji i da će region ostati na ovom putu”, zaključuje Ocvirk.