Koliko je dug put od dejtonske do briselske Bosne i Hercegovine

“Period od narednih mjesec bi mogao pokazati ko su kočničari evropskog puta Bosne i Hercegovine, odnosno ko je spreman da napravi iskorak prema otvaranju pregovora. Bit će dovoljno svakom građaninu i građanki da prati procese i prati djelovanje svih aktera u koaliciji na državnom nivou. Već se odavno spominje teza da pojedine političke partije se ne žele istinski posvetiti procesu evropskih integracija jer remete status quo u kojem uživaju i iz kojeg crpe moć”, kaže Darko Pandurević ispred Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.

Prema njegovim riječima, imamo jasnu poruku od strane Evropske komisije šta je potrebno ispuniti tako da će se kočničari sami identifikovati.

• Kako komentirate dosadašnji proces evropskih integracija Bosne i Hercegovine?

– Stagnacija je najpreciznija riječ. Od aplikacije za članstvo 2015. godine do ovog trenutka zaista nije moguće govoriti o ozbiljnijem iskoraku Bosne i Hercegovine (BiH) prema Evropskoj uniji (EU). Čitav proces treba posmatrati iz dva ugla. Jedan je lokalni, gdje je osim deklaratorne opredijeljenosti za evropske integracije, upitno koliko postoji stvarni interes političara, prvenstveno onih koji se dugo održavaju na vlasti, da sistem učine više demokratskim te jačaju vladavinu prava i ostale temeljne vrijednosti EU. S druge strane, odavno se govori o takozvanom zamoru proširenja EU i koliko god bili kritični prema lokalnim političarima, činjenica je i da sa strane EU nije bio ni jasne vizije ni konsenzusa kako voditi proširenje i šta raditi sa zemljama koje čekaju da postanu članice. Utisak je da je za napredak u BiH ka EU više učinila invazija Rusije na Ukrajinu nego bilo šta što se desilo u BiH. Ipak, smatram da bez obzira koji faktori bili od presudnog uticaja, evropske integracije i dalje ostaju najbolja šansa za BiH da ide u smjeru izgradnje sistema i društva koje omogućava najkvalitetniji život i prilike svojim građanima.

• Kako ocjenjujete ispunjavanje 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, da li ste zadovoljni tempom i koji su to najveći problemi koje primjećujete u tom procesu?

– Ne morate biti stručnjak da otvorite listu 14 navedenih prioriteta i vidite šta je ispunjeno do sada, a šta ne. Govorimo o samo dva potpuno ispunjena od 14. Svih navedenih 14 prioriteta su ključne oblasti ali treba skrenuti pažnju i na problem koliko su jasni, pitanje mjerljivosti te koliko su ostvarljivi u skladu s rokovima. Na primjer, koji su to “konkretni koraci za unapređenje okruženja pogodnog za pomirenje kako bi se prevazišlo naslijeđe rata” ili koji su to “vidljivi rezultati funkcionisanja mehanizma koordinacije” i kako ih mjerimo? To su doslovno mjere kako su napisane u 14 prioriteta, a ni sagovornici iz EK nisu znali ponuditi potpuno precizne odgovore.

• Kako komentirate usvajanje ključnih evropskih zakona koje je s jedne strane uslovljeno političkim izmjenama Izbornog zakona, a s druge strane odlaskom stranih sudija iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine?

– Da se nadovežem na prethodno pitanje, uslovi koji su postavljeni pred BiH, odnosno tri zakona plus saradnja sa FRONTEX-om su uslovi koji u ovakvom kratkom vremenskom roku uz konsenzus i političku volju su ostvarljivi. Sva svjetla i očekivanja javnosti u ovom momentu trebaju biti uperena prema donosiocima odluka na državnom nivou. Pritom, uslovljavanje ovih izmjena u momentu kada vrijeme otkucava i to sa rješavanjem pitanja Ustavnog suda, Izbornog zakona ili bilo kojeg trećeg pitanja, odnosno, pitanjima za koja već dugo nema konsenzusa, sugeriše da pojedine političke opcije ili nisu svjesne važnosti ili su spremne da opstruiraju proces. Naglašavam da su oba pitanja legitimna i bez rješavanja pitanja Ustavnog suda ili Izbornog zakona se sigurno nećemo približiti EU u daljnjem procesu ali nisu uslov koji nam je postavljen do marta.

• Iz Vašeg ugla, jesu li vlasti Bosne i Hercegovine zaslužile da dobiju tačan datum za početak pregovora sa Evropskom unijom, odnosno hoće li nam Brisel ponovo “progledati kroz prste”? 

– Otvaranje pregovora je zaista ogromna prilika za BiH i oko toga postoji potpuni konsenzus unutar civilnog društva i svih koji se bave ovom temom. Ali ako ćemo sud davati po osnovu toga da li je država do ovog momenta uspješno ispunjavala zadatke koji su postavljeni pred nju kao uslovi, nažalost nemoguće je dati pozitivan odgovor. Postoji teza, s kojom se mogu djelimično složiti, da otvaranjem pregovora, EU ne gubi ništa, a nama daje bitnu priliku. Dodatno, da su otvaranje pregovora sa Ukrajinom i Moldavijom pokazali da čitav proces nije utemeljen samo na zaslugama već da postoji niz faktora koji utiču na odluku. Ponavljam, to su sve validni argumenti i jasno je da su geopolitička zbivanja kao i politička klima u EU i državama članicama ogromni uticaji. Ipak, ako se vratimo na pitanje, a ono je da li smo mi pokazali dovoljno i bili marljivi đak koji je dao sve od sebe da dobije prolaznu ocjenu, nažalost, nismo. Ostaje nam još mjesec dana da vidimo da li su političari trenutno na vlasti u mogućnosti da isporuče posljednje uslove i time poprave dojam.

• Koji su to ekonomski benefiti potencijalnog otvaranja pregovora Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom?

– Bitno je naglasiti da se za život prosječnog građanina “sutradan” neće desiti ništa novo. Ono gdje je najveća prilika je za samu državu i sistem i to na način da će se svaki dio njenog djelovanja biti najdetaljnije evaluiran do u detalje i gdje će biti jasno postavljeno šta ko treba da uradi u pojedinoj oblasti kako bi dosegli potpunu usklađenost s pravom EU (acquis). Ta usklađenost i izgradnja funkcionalnog sistema je ono što dugoročno donosi ekonomske benefite. Ono što treba spomenuti je usvojenu deklaraciju o planu rasta za Zapadni Balkan. Najprostije rečeno, fond od šest milijardi eura postavljen je kao dodatni stimulans i motivacija za ispunjavanje reformi i približavanje ovih zemalja EU. EU je u ovom momentu potreban success story na Zapadnom Balkanu, a trenutno nijedna država nije blizu da im to ponudi. Kada bi naši političari razmišljali dugoročnije i više strateški, ovo bi također mogla biti prilika.

• Koliko je u suštini dug put od dejtonske do briselske Bosne i Hercegovine?

– Uzmimo hipotetičku situaciju da se pregovori otvore kako je najavljeno sad u martu. Također, zamislimo da je BiH u potpunosti uskladila svoje pravo sa pravnom stečevinom EU te primjenjuje sve neophodne pravne i ekonomske standarde EU. U takvoj situaciji, mi nećemo postati članica EU još barem četiri-pet godina. Prosto možemo da predvidimo etape u procesu pristupanja koje su ispred nas i koliko one traju iz iskustva drugih država. Nakon što otvorimo pregovore o članstvu, slijedi proces Screeninga odnosno, analitičkog pregleda zakonodavstva. U tom procesu se do najsitnijih detalja skenira čitav pravni, ekonomski i politički sistem BiH, identifikuje trenutno stanje usklađenosti države, sposobnost primjene prava EU i daje ocjena usklađenosti, odnosno, identifikuje jaz između BiH i EU. Taj proces je u slučaju Srbije trajao malo više od godinu i po.

Dalje, u našoj hipotetičkoj situaciji proces pregovora se brzo zatvara i parafira se Ugovor o pristupanju. Potpisivanje Ugovora o pristupanju ide dodatnih šest mjeseci nakon zatvaranja pregovora i konačno, proces ratifikacije traje oko godinu  i po do dvije. Dakle to je tih četiri-pet godina u slučaju da smo potpuno usklađeni, što nismo. Ako u taj interval uzmemo u obzir proces pregovaranja odnosno usklađivanja pojedinih poglavlja, koji u Srbiji traje već deset godina, u Crnoj Gori 12, vidjet ćemo da pristupanje BiH u EU i prema najoptimističnijim procjenama se neće desiti za narednih deset godina. Ovo ne treba da zvuči obeshrabrujuće jer ne sjedimo u čekaonici i čekamo dok ostatak Evrope ide naprijed, već je to period kada trebamo biti posvećeni izgradnji države i sistema koji će parirati onim u EU. Kada jednom otvorite pregovore, sve što trebate uraditi, do kada i kako će biti jasno definisano. Pitanje je samo na nama da li to možemo i želimo.

• Koliko neslaganje, tvrdoća pojedinih članica Evropske unije može biti kočnica za proces proširenja?

– U slučaju da ispunimo sve zahtjeve koja je Evropska komisija postavila pred nas, a posljednji su tri zakona plus saradnja sa FRONTEX-om, Evropska komisija nije ta koja donosi odluku o otvaranju pregovora i budućeg procesa proširenja. Evropska komisija može samo dati preporuku i zeleno svjetlo Vijeću EU koje je po svojim ovlastima najviše tijelo EU i u kojem sjede predstavnici vlada 27 država članica. Vijeće EU će se sastati sredinom marta i to je dan odluke za BiH. Tako da neslaganje i tvrdoća pojedinih članica apsolutno može biti kočnica. Ponovo možemo otići u nedavnu prošlost i vidjeti da se tako nešto dešavalo nebrojeno puta. Neki od primjera iz okruženja su Francuska 2019. godine prema Albaniji i Sjevernoj Makedoniji, Hrvatska prema Srbiji, Slovenija prema Hrvatskoj… Ono što je pozitivno je da je pomalo probuđena svijest država EU o važnosti da budu prisutniji na prostoru Zapadnog Balkana i daju dodatni impuls proširenju. Za kraj, rekao bih da iako proces pristupanja izgleda dug i komplikovan, potrebno je da ne posmatramo ga kao čekaonicu, već period kada aktivno gradimo državu i insistiramo od vlasti da grade sistem po uzoru na zemlje EU te iskoristimo zahtjeve EU da se donosioci odluka primoraju na reforme koje im u velikom broju slučajeva ne podudaraju sa ličnim interesima.