Svjedočenja izraelskih vojnika o zločinima u Gazi

Izraelski sajt Sicha Mekomit objavio je svjedočenja izraelskih vojnika koji su služili u Pojasu Gaze, u kojima su iznijeli užasavajuće detalje o zločinima počinjenim u različitim područjima Pojasa. Za sajt su ispričali detalje o naređenjima koja su im davana, koja se nisu razlikovala za civile i druge.

Šest izraelskih vojnika, čija imena nisu otkrivena, u svojim svjedočenjima su rekla da je vojska naređivala da se puca bez ograničenja te da su pucali nasumično, palili kuće i ostavljali tijela na ulicama, nisu ih sklanjali, osim u slučaju dolaska međunarodnih timova za pomoć.

Vojnik B. u svom svjedočenju je rekao da je vojska vojnicima dala apsolutnu slobodu djelovanja i ovlasti da pucaju ako samo posumnjaju na opasnost, bez ikakvog obrazlaganja, o čemu govori izvještaj Ranije Halabija koji je emitirao kanal Al Jazeera.

„Bilo je dopušteno strijeljati svakoga, pa čak i djevojčicu i staricu. Često smo čuli rečenice poput: ‘Nema nevinih. Zašto nisu pobjegli sa bojnog polja? Zašto nisu u Rafahu na jugu Pojasa?'“, rekao je ovaj vojnik.

Dodao je da su vojnici pucali na Palestince na ulazu u školu u naselju Zaytoun, koja se smatrala skloništem za raseljena lica.

Otkrio je da, čak i nakon što su vojnici greškom ubili tri izraelska zarobljenika u naselju Shujaiya na istoku grada Gaze, niko nije razgovarao s tim vojnicima niti promijenio naređenja za pucanje.

Pucanje bez razloga

O ovome je vojnik Š. rekao: „Pucanje je bilo bez ikakvog razloga, i nije bilo važno da li je meta bilo ljudsko biće ili ne.“

Vojnik Š. je rekao: „Nekada smo pucali samo da utvrdimo da li je meta pas ili čovjek.“

Prema svjedočenju jednog izraelskog oficira, pucalo se u bilo koga ko se približava, potvrđujući da se pucalo u civile koji su ušli u područje koje je pod kontrolom vojske.

Ovakav pristup potvrdio je još jedan vojnik koji je služio u području u kojem je uspostavljen humanitarni put. Rekao je da su naređenja bila da se gađaju svi koji im se približe, pa čak i civili koji su bili u potrazi za ostacima hrane.

Vojnik D. je rekao: „Pucalo se na raseljene Palestince koji su tražili ostatke hrane“ i dodao da njegovu vojsku sve vrijeme nije bilo briga da li je riječ o školi, bogomolji, bolnici ili zgradama međunarodnih organizacija. Naredbe da se ne puca su bile rijetke i nije ih bilo više nego prstiju na dvije ruke.